REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-170/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (ranije KZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnica Ana Mileta, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d., Zagreb protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krajinović i partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 95/2025-5 od 30. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1797/2022-71 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-95/2025-5 od 30. srpnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Može li se postupanje poslodavca koje je u skladu s ustaljenom procedurom kod otkazivanja ugovora o radu i u skladu s novom sistematizacijom radnih mjesta, da za vrijeme trajanja postupka odlučivanja o prijedlogu za otkaz ugovora o radu privremeno ne dodjeljuje radne zadatke radniku i ne sjedi na istom radnom mjestu, a koji radnik je pritom dugogodišnji rukovoditelj kadrovske službe te je upravo takvu proceduru sam uveo i primjenjivao prema drugim radnicima, smatrati protupravnim postupanjem poslodavca?

2. Može li se provedba reorganizacije i sistematizacije radnih mjesta i procedura, a za vrijeme trajanja postupka otkazivanja ugovora o radu koja je uvjetovana suglasnosti holdinga, smatrati nezakonitim postupanjem ili povredom prava na radno mjesto, odnosno radnjom koja bi predstavljala protupravno postupanje poslodavca?

3. U slučaju kada sud utvrdi da se ne radi o mobingu nego da radnik naknada štete ostvaruje prema Zakonu o obveznim odnosima, da li se moraju utvrditi svi aspekti štete, dakle i uzročno posljedična veza između štetne radnje i štetne posljedice?

4. Može li reorganizacija i nova sistematizacija za vrijeme trajanja postupka otkazivanja ugovora o radu zbog čega je radnik premješten na drugo radno mjesto do odluke o otkazu, prema proceduri koju je sama pok. tužiteljica uvela kod otkaza ugovora o radu pojedinom radniku, predstavljati štetnu radnju i/ili biti razlog uzročno posljedične veze između štetne radnje i štetne posljedice?“

1.2. Tuženik u odnosu na postavljena pravna pitanja nije naveo određene razloge iz kojih bi proizlazilo da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u ovom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti, podredno odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4.1. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

4.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).

5. Razmatrajući navode prijedloga ovaj je sud utvrdio da, uz to što su postavljena pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nije navedeno, niti je tuženik dostavio sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu i sl., već se tuženik, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu postupovnog i materijalnog prava u konkretnom slučaju, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

6. Zbog navedenog, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

7. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

8. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP) jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, stoga je valjalo riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić