Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-783/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja BD iz [adresa], sada s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lešić, odvjetnik u Županji, protiv protustranke JD OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] iz [adresa] sada s boravištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, uz sudjelovanje ČD iz [adresa], sada s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nositeljice prava osobne služnosti plodouživanja (nastavno – sudionica u postupku), koju zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1-104/2021-45 od 9. prosinca 2021., dana 4. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba predlagatelja i ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1-104/2021-45 od 9. prosinca 2021. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnina:
-upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ul. B [adresa], kuća, dvorište, oranica, ukupne površine 3307 m2, na kojima je predlagatelj BD iz [adresa] upisan kao suvlasnik u 4/5 dijela, a protustranka JD iz [adresa], sada s boravištem u [adresa], upisana kao suvlasnik u 1/5 dijela, tako da se dioba ima izvršiti prodajom nekretnina na javnoj dražbi (točka I. izreke). Naloženo je protustranci JD iz [adresa], sada s boravištem u [adresa], da predlagatelju BD iz [adresa], na ime izvanparničnog troška ovog postupka isplati iznos od 1.280,00 kn, u roku od 15 dana, dok je odbijen preostali dio zahtjeva za nadoknadu izvanparničnog troška u iznosu od 13.870,00 kuna (točka II. izreke). Naloženo je predlagatelju BD iz [adresa], da protustranci TD iz [adresa], sada s boravištem u [adresa] i sudioniku u postupku ČD, [adresa] sada s boravištem u [adresa], na ime izvanparničnog troška ovog postupka isplati iznos od 160,00 kn, u roku od 15 dana, dok je zahtjev protustranke i sudionice u postupku za naknadu troška ovoga izvanparničnog postupka odbijen u iznosu od 12.915,00 kn (točka III. izreke).
2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom predlagatelj zbog svih žalbeni razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022.), u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., „Narodne novine“, br 73/1991. - dalje:
ZSIP, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine), s prijedlogom nadležnom sudu uvažiti žalbu, i preinačiti pobijano rješenje, i odrediti razvrgnuće suvlasništva isplatom 1/5 dijela suvlasničkog dijela protustranke u iznosu od 47.850,00 kn, kako je to određeno provedenim građevinskim vještačenjem.
3. Žalba je neosnovana.
4. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno:
- da je predlagatelj suvlasnik u 4/5 dijela, a protustranka suvlasnik u 1/5 dijela predmetnih nekretnina koje se nalaze u [adresa], na adresi [adresa];
- da tijekom postupka među strankama nije bilo spora o pitanju predmeta i opsega suvlasničke stvari, kao i veličine suvlasničkih omjera;
- da u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet ovog postupka postoji upisano pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja na 1/5 dijela nekretnina protustranke JD, u korist ČD iz [adresa];
- da obje stranke i ČD, kao nositeljica prava osobne služnosti doživotnog plodouživanja imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi gdje se nalaze nekretnine koje su predmet ovog postupka, te da svi borave u [adresa].
5. U postupku je građevinskim vještačenjem utvrđeno da fizička dioba nekretnina nije moguća, te da ukupna vrijednost nekretnina iznosi 282.000,00 kn, da vrijednost suvlasničkog dijela protustranke iznosi 56.400,00 kn, a vrijednost suvlasničkog dijela predlagatelja 225.600,00 kn.
6. Građevinski vještak je u očitovanju na prigovore predlagatelja (da je nerealno procijenio vrijednost nekretnina, da nije realno utvrdio stvarnu vrijednost isti, kao i na temelju kojih je parametara utvrdio njihovu tržišnu vrijednost) istaknuo kako je prilikom obavljanja vještačenja poduzimao sve radnje predviđene Zakonom i Pravilnikom o procjeni vrijednosti nekretnina iz 2015., koji predviđaju poredbenu metodu za procjenu vrijednosti zemljišta i troškovnu za procjenu vrijednosti zgrada, da je procjena tržišne vrijednosti 37.867,59 eura, u protuvrijednosti u kunama 282.000,00 kn, dok je vezano za parametre naveo kako je kod poredbene metode u obvezi koristiti podatke iz sustava E-nekretnina, pa je tako bilo i kod ove procjene, dakle da su pronađene najsvježije prodane nekretnine u najbližoj okolici predmetne, te je pojasnio da ako sustav ne nudi poredbene nekretnine u najbližoj okolici predmetne da se onda traže one sljedeće najbliže po principu koncentričnih krugova, pri čemu nije dopušteno koristiti se podacima iz oglasnika, a isto tako, niti iz sustava Porezne uprave. Vještak je na primjedbu na koliko je procijenio vrijednost građevinskog zemljišta u konkretnom predmetu te je li za usporedbu koristio vrijednost građevinskog zemljišta u [adresa] ili [adresa], odgovorio kako se kod pribavljanja usporednih nekretnina koristio principom najbliže i najsvježije trgovane nekretnine, te da mu je sustav pokazao poredbene nekretnine i to jednu u [adresa], dvije u [adresa] i jednu u [adresa], te da je onda kao poredbeni kriterij uzeo vrijednost građevinskog zemljišta u sva tri nabrojana mjesta, dakle u [adresa] i u [adresa], te da je tako utvrdio kako vrijednost građevinskog zemljišta iznosi 227.686,95 kn, a način na koji je utvrđena vrijednost vidljiv je iz nalaza i mišljenja. Vezano za primjedbu predlagatelja da dio zemljišta čini poljoprivredno zemljište odnosno oranicu, a drugi dio građevinsko zemljišta vještak je naveo kako je gotovo cijelo zemljište u građevinskom području. Vještak je također naveo da je prilikom vještačenja utvrdio da otprilike 5% zemljišta čini poljoprivredno zemljište, što je za ovakvu vrstu vještačenja i ovakvu vrstu zemljišta zanemarivo, a da se na stranici 12. nalaza i mišljenja vidi da se radi o poljoprivrednom zemljištu koje je označeno bijelom bojom, ali da se ono nalazi u granicama građevinskog područja, te da je zanimljivo bilo utvrditi za ovo zemljište da ima ulaz s dvije ulice, da postoji mogućnost da se podijeli u dvije parcele, te radi navedenog nije smanjivao vrijednost zemljišta za ovaj dio koji čini poljoprivredno zemljište. Svakako ulaz na zemljište s dvije strane je pogodnost za zemljište i za one koji će se njime koristiti. No činjenica da je moguće parcelirati ovaj plac na dva dijela nije bilo od utjecaja na njegovo mišljenje fizičke diobe cjelokupne nekretnine. Vještak je također odgovorio kako je na procjenu vrijednosti nekretnina značajno utjecala činjenica da ČD ima osobnu služnost prava doživotnog plodouživanja, da je izračun tog utjecaja također reguliran spomenutim Zakonom i Pravilnikom, koje je koristio, da je tu uzeo u obzir prosječno trajanje života, odnosno životni vijek plodouživatelja, te da on živi u [adresa], a ne u [adresa], a nije mu bila poznata činjenica gdje je sve nositeljica prava služnosti sve boravila, a sama činjenica da je uzeo trajanje životnog vijeka plodouživateljice koji živi u [adresa] ne bi utjecala na njegovu procjenu. Posebno je istaknuo kako se okolnost da plodouživateljica ima to pravo samo na 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine, ipak odražava na umanjenje ukupne vrijednosti, jer nije provedeno etažiranje i za sada se ne zna kojoj je petini riječ. Vještak je također istaknuo kako preliminarna vrijednost nekretnine nije tržišna vrijednost već da se mijenja po svim važnim kriterijima. Dakle, da nema služnosti tržišna vrijednost ovih nekretnina iznosila bi 557.246,95 kn (u protuvrijednosti cca. 75.000,00 eura) što je vidljivo na stranici 19. pisanog nalaza i mišljenja, te da ovaj iznos čini privremenu preliminarnu vrijednost, da preliminarna vrijednost (cijena) nije tržišna cijena, na nju utječu još neke okolnosti, a radi se o okolnostima konkretnog slučaja, što je u predmetnom spisu pravo služnosti plodouživanja. Na upit predlagatelja (da je u oglasniku utvrdio da susjed predlagatelja iz iste ulice samo s kućnog broja 81 prodaje plac od 3090 m2 za iznos od 12.000,00 eura, pri čemu predlagatelj smatra da je ovaj iznos čak i prodavatelj previsoko zatražio kao i da se taj plac uzme u korelaciju s vještačenim placem), vještak je naveo da Zakon i Pravilnik o vještačenju ne dozvoljavaju koristiti se podacima iz oglasnika ili drugih izvora prilikom korištenja poredbene metode. Vještak je zaključio kako fizička dioba nije moguća, iako je utvrdio da nekretnina ima mogućnost ulaza s dvije ulice, te da 1/5 čini jedan "Solidan" plac (od 665 m2), jer se konkretna cjelina sastoji od zemljišta i zgrade, suvlasništvo se odnosi na sve dijelove nekretnine, budući da nije provedeno etažiranje ne zna se koji su to konkretno dijelovi, također, zgrada je organizirana kao jedan stan, te ju nikako nije moguće podijeliti. Radi svega navedenog ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 13. siječnja 2020.
7. U postupku je na prijedlog predlagatelja koji je ustrajao na iznesenim primjedbama na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, provedeno novo vještačenje te je utvrđena ukupna vrijednost predmetnih nekretnina u iznosu od 388.000,00 kn, a vrijednost suvlasničkog dijela predlagatelja iznosi 310.400,00 kn, dok vrijednost suvlasničkog dijela protustranke iznosi 77.600,00 kn, pri čemu je izvršio umanjenje te vrijednosti za služnost koja postoji na suvlasničkom dijelu protustranke, te je utvrdio da nakon ovog umanjenja vrijednost suvlasničkog dijela protustranke iznosi 39.300,00 kn. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke i sudionica u postupku nisu imali primjedbe. Vještaci su ostali svaki kod svojeg nalaza i mišljenja u pogledu vrijednosti nekretnine, odnosno vrijednosti suvlasničkih dijelova, dok stranke nisu imale daljnjih primjedbi niti prijedloga.
7.1. Vrijednost 1/5 suvlasničkog dijela protustranke na temelju aritmetičke vrijednosti koju su utvrdila oba vještaka u svojim pisanim nalazima i mišljenjima iznosi 47.850,00 kn. Vezano za procjenu vrijednosti 4/5 suvlasničkog dijela predlagatelja i procjenu vrijednosti cjelokupnih nekretnina vještaci se nisu mogli usuglasiti u tom dijelu, iz razloga što je vještak Kovačević naveo da je on procjenu vršio na bazi činjenice da osobna služnost prava plodouživanja tereti cjelokupnu nekretninu, a da je vještak Stojčić procjenu vršio na bazi da ta osobna služnost tereti samo 1/5 suvlasničkog dijela protustranke, pa stoga se vještaci nisu mogli postići sporazum vezano za vrijednost cjelokupnih nekretnina, kao i vrijednost 4/5 suvlasničkog dijela predlagatelja, nego je svaki vještak ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.
8. Polazeći od odredbe članka 47. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009. – dalje; ZV), sud prvog stupnja je zaključio kako protivljenje nositelja prava osobne služnosti, ne može utjecati na pravo suvlasnika da traži razvrgnuće suvlasničke zajednice, pa protivljenje protustranke kao i nositeljice prava osobne služnosti razvrgnuću suvlasništva općenito, a i razvrgnuću suvlasništva civilnom diobom, odnosno prodajom, ni u kojem slučaju ne može predstavljati prepreku provođenju postupka razvrgnuća, budući da je odredbom članka 56. stavka 2. ZV propisano da se sva založna prava, služnosti i druga stvarna prava koja su i prije razvrgnuća teretila podijeljenu stvar mogu izvršavati kao i do tada, pri čemu je potrebno imati u vidu i odredbu članka 244. stavka 1. ZV, kojom je propisano da pravo osobne služnosti prestaje smrću ovlaštenika, ili prestankom pravne osobe koja je bila ovlaštenik tog prava, ako nije drugačije određeno, pa da, stoga, neovisno o činjenici ni u kojem slučaju ne može doći do prestanka osobne služnosti, pa da bi osobna služnost zasnovana i upisana u korist ČD teretila i bilo kojeg drugog vlasnika nekretnine, u slučaju diobe isplatom, a u slučaju prodaje nekretnine ona bi teretila novog vlasnika, koji bi to eventualno postao prodajom iste na javnoj dražbi. Slijedom navedenog, prema ocjeni suda prvog stupnja, razvrgnuće suvlasništva na bilo koji način (bilo civilnom diobom ili diobom isplatom), zbog upisnog prava osobne služnosti ne predstavlja u konkretnom slučaju zlouporabu prava, zbog čega je prigovore protustranke i sudionice u postupku ocijenio, neosnovanim.
9. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza predlagatelja koji predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, smatrajući kako su ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe članka 51. stavka 1. ZV, za diobu isplatom, u bitnom utvrdio da stranke i nositeljica prava služnosti ČD imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], u kojoj se nalazi predmetna nekretnina, da se predlagatelj nalazi na privremenom radu u [adresa], gdje je već 40 godina, a da se ima namjeru vratiti u Hrvatsku, jer za 3 godine namjerava stupiti u prijevremenu mirovinu, a po stupanju u mirovinu namjerava živjeti u [adresa], na adresi gdje se nalaze diobne nekretnine, a da nositeljica prava služnosti doživotnog plodouživanja živi i radi u [adresa], u stanu koji je predlagatelj dobio od svoje firme, i gdje su oni nekada zajedno živjeli, da je suglasan da ČD ostane pravo doživotnog uživanja u slučaju, ako sud odredi diobu isplatom protustranke, te nekretnine pripadnu u vlasništvo u cijelosti predlagatelju, da predlagatelj jednom do dva puta godišnje, kada dođe iz [adresa] zajedno sa svojom suprugom ŽD, boravi isključivo u nekretninama koje su predmet ovoga postupka, a da protustranka i nositeljica prava služnosti tu nikada ne borave, ČD to nije htjela činiti, niti ranije kad je bila s njim u braku, a pogotovo ne sada, a on ima saznanja da i protustranka i ČD kad dođu Republiku Hrvatsku borave kod AD, majke ČD, u [adresa], te da tamo čak imaju svoju sobu u kojoj borave kada dođu oboje iz [adresa] u Hrvatsku, da u Republici Hrvatskoj nije vlasnik, niti posjednik bilo kakvih drugih nekretnina, a pogotovo ne nekretnina koje bi mogao koristiti za život, da isključivo on plaća sve režijske troškove za nekretnine koje su predmet ovog postupka, a da ima saznanja da je protustranka završila školovanje, te da se zaposlio, ali uz rad dalje studira, također je naveo da predlagatelj ove nekretnine održava, a da ima saznanja da se, niti protustranka, a niti ČD ne namjeravaju vraćati u Republiku Hrvatsku, nego da namjeravaju svoj život i dalje nastaviti u [adresa]., da niti ČD, a niti njegova sadašnja supruga, a niti protustranka nemaju bilo kakve nekretnina u svom vlasništvu u Republici Hrvatskoj.
9.1. Nadalje, u tijeku postupka koji je prethodio žalbi utvrđeno je da je predlagatelj u međuvremenu djelomično umirovljen i to u invalidskoj mirovini sa zadržanim pravom rada u trajanju od 4 sata dnevno, da je za očekivati da će u dogledno vrijeme biti u cijelosti umirovljen, da je predlagatelj vezano za nekretninu koja je predmet razvrgnuća suvlasništva u stalnoj brizi i ulaganju u istu, s potpunom prilagodbom na stalno življenje, te da je to jedina nekretnina u njegovu vlasništvu, odnosno suvlasništvu, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, te da je isključivo vezan težištem života za tu nekretninu.
10. Polazeći od navedenog utvrđenja te činjenice da suvlasnički dio predlagatelja ne iznosi 9/10 suvlasničkog dijela te činjenicu da predlagatelj, protustranka i sudionica u postupku žive i rade u [adresa], dakle ne u Republici Hrvatskoj, jer radi se tek o namjeri (planovima) predlagatelja da se u budućnosti vrati u Republiku Hrvatsku i da se trajno nastani u predmetnoj nekretnini, sud prvog stupnja je zaključio kako navedene okolnosti ne predstavljaju osobito ozbiljan razlog u smislu odredbe članka 51 stavka 1. ZV za diobu isplatom.
11. Nadalje, sud prvog stupnja je u bitnom ocijenio kako niti jedna stranka, a niti nositeljica prava osobne služnosti doživotnog uživanja, nisu dokazali tijekom ovog postupka da bi ostvarili dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnom nekretninom, odnosno da nitko od njih nije dokazao da mu te nekretnine predstavljaju dom. Stoga, je ocijenio kako određivanjem razvrgnuća suvlasništva civilnom diobom, niti jednoj od stranaka i sudionika u postupku neće biti povrijeđeno pravo na dom i zaštitu dostojanstva, a prodaja nekretnina koje su predmet ovog postupka ne predstavlja mjeru koja bi za bilo koju stranku ili sudionika u postupku predstavljala bilo koju drugu konvencijsku povredu, kao što su povreda zdravlja i dostojanstva. U tom pravcu, sud prvog stupnja je ocijenio kako u ovom slučaju nema povrede načela razmjernosti i da je ovakva dioba pravična.
11.1. Imajući u vidu činjenicu da niti jedna izvanparnična stranka, niti sudionik u postupku ne koriste predmetne nekretnine za život, odnosno, da ne žive u predmetnim nekretninama, odnosno da predmetne nekretnine ne služe za stanovanje, a da tijekom postupka nije utvrđeno da postoji iznimno jaka subjektivna povezanost bilo koje od stranaka i sudionika s tom nekretninom, jer to tijekom postupka nitko nije dokazao, sud prvog stupnja je ocijenio da se, u smislu odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, „Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, br. 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.- dalje Konvencija), predmetne nekretnine ne mogu smatrati domom bilo koje od stranaka ili domom ČD, kao nositeljice prava osobne služnosti plodouživanja.
12. Polazeći od utvrđenja da fizička dioba predmetnih nekretnina nije moguća, a da među strankama nije postignut sporazum o načinu razvrgnuća, te kako je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za razvrgnuće suvlasništva isplatom, sud prvog stupnja je na temelju odredbe članka 50. stavka 4. ZV, odredio da se suvlasnička zajednica predmetnih nekretnina razvrgne civilnom diobom.
13. Prema odredbi članka 47. stavka 1. ZV, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, to mu pravo ne zastarijeva. Suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvarnih prava glede kojega se suvlasništvo razvrgava (čl. 48. st. 1. ZV), time da svoje pravo na razvrgnuće suvlasnik može ostvarivati u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili jednostrano putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno (članak 48. stavak 2. ZV).
14. Nadalje, odredbom članka 50. stavka 1. ZV, propisan je način sudskog razvrgnuća suvlasničke zajednice, pa je sud u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Nadalje, ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. odredbe čl. 50. ZV, sud će prema st. 2. te zakonske odredbe djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, s time da prigodom geometrijske diobe nekretnina, prema st. 3. iste odredbe, sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se odvaja. Konačno, ako dioba iz st. 2. nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
15. Prema odredbi članka 51. stavka 1. ZV, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća. Ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom (stavak 2.). Suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz stavka 1. ovoga članka.
16. Predlagatelj u žalbi osnovano upire kako je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak da su stranke i nositeljica prava služnosti na predmetnim nekretninama u jednakoj poziciji u pogledu povezanosti s nekretninom te u pogledu faktičnog života u predmetnoj nekretnini, a imajući u vidu okolnost da protustranka živi i radi u [adresa] gdje se školovao, i gdje se nakon školovanja zaposlio, da u postupku nije utvrđeno da ima namjeru povratka u Republiku Hrvatsku, kao niti nositeljica prava služnosti ČD, dok je u postupku predlagatelj u svojem iskazu jasno iskazao svoju namjeru povratka u Republiku Hrvatsku i nastavku života u predmetnoj nekretnini, time što je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je predlagatelj u međuvremenu djelomično umirovljen, da je u invalidskoj mirovini sa zadržanim pravom rada u trajanju od 4 sata dnevno, da je za očekivati da će u dogledno vrijeme biti u cijelosti umirovljen, da je vezano za nekretninu koja je predmet razvrgnuća suvlasništva u stalnoj brizi i ulaganju u istu (snosi cjelokupne troškove režija), s potpunom prilagodbom na stalno življenje, te da je to jedina nekretnina u njegovu vlasništvu, odnosno suvlasništvu, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, te da je isključivo vezan težištem života za tu nekretninu, gdje se nalaze njegove stvari, kućni ljubimci i domaće životinje seoskog gospodarstva (svinje), ubrana ljetina u pomoćnim prostorijama, pokućstvo i dr.
17. S obzirom na navedene utvrđene činjenice sud prvog stupnja nepravilno je odlučio kada nije prihvatio prijedlog predlagatelja i suvlasničku zajednicu stranaka razvrgnuo u skladu s odredbom članka 51. ZV, isplatom suvlasničkog 1/5 dijela protustranci u roku koji se određuje ovisno o okolnostima. Naime, prema shvaćanju ovoga suda drugog stupnja predlagatelj je učinio vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga za diobu isplatom.
18. Nadalje, s navedenim u vezi, valja reći kako prema stabilnoj ustavnosudskoj praksi te sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, svakoj osobi koja u postupku pred sudom istakne prigovor miješanja (zadiranja, uplitanja) u njezino pravo na poštovanje doma nekom mjerom (ovdje civilnom diobom, dakle, prodajom predmetnih nekretnina koje su u suvlasništvu predlagatelja u 4/5 dijela na javnoj dražbi), a u ovom je to slučaju, predlagatelj, mora omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takve predložene mjere. Drugim riječima, na sudu je da ispita razmjernost i nužnost miješanja, te polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, ocijeni može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa odnosno postoji li za njega prijeka društvena potreba (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2014."Narodne novine" broj 41/14. i broj: U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014.). Međutim, valja reći kako navedena stajališta nisu apsolutno primjenjiva u slučajevima u kojima je druga stranka u izvanparničnom postupku privatna fizička ili pravna osoba. Ovo zbog toga jer su u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom (predmeti Europskog suda za ljudska prava Vrzić protiv Hrvatske, br. 43777/13, § 67., presuda od 12. srpnja 2016. i F.J.M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 76202/16, §§ 37. - 40., odluka od 6. studenoga 2018.). Stoga u takvom postupku nije nužno da sud važe te interese.
18.1. Razmatrajući okolnosti konkretnog slučaja, utvrđeno je da je riječ o izvanparničnom predmetu u kojem su suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava, nastala nakon brakorazvodne parnice (predlagatelja i sudionice u postupku ČD te darovanja protustranci, sinu predlagatelja i ŠD) i formiranja suvlasničke zajednice nekretnina., a to su - pravo suvlasništva predlagatelja i protustranke na spornim nekretninama i pravo na dom predlagatelja. Stavljajući u međusobni odnos ta dva istovjetna prava koja jednako pripadaju svakoj stranci, ocjena je ovog suda drugog stupnja da u konkretnom slučaju pravo predlagatelja kao suvlasnika u 4/5 dijela za kojeg je izvjesno da će u dogledno vrijeme biti i u cijelosti umirovljen, da je vezano za nekretninu koja je predmet razvrgnuća suvlasništva u stalnoj brizi i ulaganju u istu, s potpunom prilagodbom na stalno življenje, te da je to jedina nekretnina u njegovu vlasništvu, odnosno suvlasništvu, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, te da je isključivo vezan težištem života za tu nekretninu, gdje se nalaze njegove stvari, kućni ljubimci i domaće životinje seoskog gospodarstva (svinje), ubrana ljetina u pomoćnim prostorijama, pokućstvo i dr. preteže nad pravom suvlasništva (1/5 dijela) protustranke i za koju, a za razliku od predlagatelja, nije utvrđena trajna povezanost s predmetnim nekretninama kao njegovu domu.
18.2. Slijedom navedenog, donošenjem pobijanog rješenja kojim je određeno razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina civilnom diobom - prodajom predmetnih nekretnina na javnoj dražbi, a u situaciji kada su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu odredbe članka 51. stavka 1. ZV, povrijeđeno je pravo predlagatelja na poštovanje doma u smislu odredbe članka 8. Konvencije.
19. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022.), u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. ZSIP, pobijano rješenje ukinuti, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojem će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina.
20. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, na temelju odredaba članka 166. stavka 3. ZPP, vezi s pravnim pravilnom iz paragrafa 21. ZSIP
U Zagrebu 4. veljače 2026.
Sutkinja
Vesna Žulj
