Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1513/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anja Lubin, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] te oboje zastupani po punomoćnici Vlatki Cvok, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5142/2020-27 od 19. prosinca 2024., dana 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5142/2020-27 od 19. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom te presudom na temelju priznanja je odlučeno: „I Nalaže se 1. tuženiku GV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 189,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se 1. tuženiku GV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 286,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja DV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu daljnjeg iznosa 779,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja DV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

V Nalaže se tužitelju DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi 1. tuženiku GV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 259,87 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv presude, u dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu, a istu podredno ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti na ponovo postupanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. ZPP-a, u kojem se presuda, prema članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju presude nije ostvarena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a, kao niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.256,16 eura / 9.464,51 kunu s pripadajućim zateznim kamatama na ime 1/3 troškova sanacije zajedničkog krova nekretnine, sukladno suvlasničkom dijelu tuženika, odnosno 1/2 određenih troškova. Utuženi iznos odnosi se na troškove sanacije krova, postavljanja krovnih prozora, sastava ponudbenog troškovnika i stručnog nadzora, odvjetničkog zastupanja, izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka te troška struje potrebne za izvođenje radova.

6.1. U žalbenom postupku je sporna odluka suda prvog stupnja u dijelu u kojem je kao neosnovane odbio zahtjev za naknadu 1/3 troškova sastava ponudbenog troškovnika (po računu Saniz d.o.o. u iznosu od 1.250,00 kn), 1/2 troška odvjetničkog zastupanja u postupku osiguranja dokaza (po računu odvjetnice, u iznosu od 3.000,00 kn), 1/2 troška izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka Žarka Željka (po računu vještaka u iznosu od 4.375,00 kuna) te 1/3 troška struje potrebne za izvođenje radova (u iznosu od 210,00 kuna, u paušalnom iznosu prema izračunu tužitelja). Žalitelj nadalje osporava točnost izračuna visine troškova u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće:

- da su tuženici suvlasnici nekretnine na kojoj su izvršeni radovi u vezi kojih su nastali utuženi troškovi, svaki u 6/18 dijela, odnosno 1/3,

- da je na predmetnoj nekretnini izvršen popravak krova prema računu u iznosu od 74.500,00 kuna,

- da su na predmetnoj nekretnini promijenjeni krovni prozori za cijenu 9.208,64 kuna,

- da je za izradu ponudbenog troškovnika za sanaciju krova i nadzor nad sanacijom krova izdan račun na iznos od ukupno 3.312,50 kuna,

- da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja pred ovim sudom,

- da je prije vještačenja povukao prijedlog za osiguranje,

- da su prije podnošenja tužbe tuženici na ime izvršenih radova tužitelju platili dana 9. lipnja 2020. iznos 12.000,00 kuna i dana 17. lipnja 2020. iznos 13.000,00 kuna (ukupno 25.000,00 kuna),,

- da su tuženici priznali da su, razmjerno svom suvlasničkom dijelu nekretnine, za popravak krova bili dužni platiti: račun za popravak krova izdan od strane Zvonimir rad d.o.o. od 9. lipnja 2020. na iznos 74.500,00 kuna, račun izdan od strane Pakomelektronika d.o.o. na iznos 9.208,64 kuna, račun izdan od Saniz d.o.o. na iznos 2.062,50 kuna u dijelu koji se odnosi na trošak nadzora,

- da su dakle, tuženici priznali da su, od ukupnog iznosa 11.383,79 eura (85.771,14 kuna), dužni platiti prema svom suvlasničkom omjeru 6/18 dijela, iznos 3.794,60 eura (28.590,38 kuna),

- da su tuženici platili iznos 3.318,07 eura (25.000,00 kuna),

- da su tuženici dužni platiti i preostalih 476,52 eura[1] (3.590,38 kuna),

- Kako su tuženici izričito priznali zahtjev u iznosu 189,84 eura (1.430,38 kuna), to su dužni platiti tužitelju i daljnjih nespornih 286,68 eura (2.160,00 kuna).

7.1. Sumirajući navedene opravdane troškove vezano za sanaciju krova, odnosno troškove za koje su tuženici priznali da su dužni patiti tužitelju, sud je utvrdio da, kako su tuženici priznali zahtjev za iznos 189,84 eura (1.430,38 kuna, kako je odlučeno pod točkom I. izreke), to su dužni platiti tužitelju daljnjih (priznatih) 286,68 eura (2.160,00 kuna, kako je odlučeno pod točkom II. izreke).

8. Sud je odbio priznati sljedeće troškove, a osnovanost kojih su tuženici tijekom postupka osporavali:

- 1/3 troška sastava ponudbenog troškovnika (po računu Saniz d.o.o. u iznosu od 1.250,00 kn), dakle u iznosu od 416,66 kuna),

- 1/2 troška odvjetničkog zastupanja u postupku osiguranja dokaza (po računu odvjetnice, u iznosu od 3.000,00 kn), dakle u iznosu od 1.500,00 kuna ),

- 1/2 troška izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka Žarka Željka (po računu vještaka u iznosu od 4.375,00 kuna), dakle u iznosu od 2.187,00 kuna ), te

- 1/3 troška struje potrebne za izvođenje radova (u iznosu od 210,00 kuna u paušalnom iznosu prema izračunu tužitelja), dakle u iznosu od 70,00 kuna), odnosno u ukupnom iznosu od 4.173,66 kuna / 553,94 eura.

8.1. U odnosu na navedene troškove koje je utvrdio neosnovanima, sud je utvrdio kako isti nisu bili potrebni i opravdani odnosno dokazani. Obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, sadržane u dijelu pod točkama 13.-20. obrazloženja.

9. Na temelju utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev te isti djelomično odbija, a takav zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Tuženik u žalbi ističe da je sud neosnovano odbio priznati 1/3 troška sastava ponudbenog troškovnika i stručnog nadzora prilikom izvođenja radova (po računu Saniz d.o.o. u iznosu od 3.312,50 kn), 1/2 troška odvjetničkog zastupanja u postupku osiguranja dokaza (po računu odvjetnice, u iznosu od 3.000,00 kn), 1/2 troška izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka Žarka Željka (po računu vještaka u iznosu od 4.375,00 kuna) te trošak struje potrebne za izvođenje radova (u iznosu od 210,00 kuna u paušalnom iznosu prema izračunu tužitelja).

11. Ovi žalbeni razlozi koje tuženik ističe u odnosu na troškove koje je sud utvrdio neosnovanima (točke 1.-4. žalbe) odnose se na osporavanje činjeničnog stanja. S obzirom na to da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. ZPP-a, u kojem se presuda, prema članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navedene žalbene razloge ovaj sud nije cijenio.

12. Nadalje, u dijelu u kojem žalitelj osporava točnost izračuna visine troškova, kako je to sud utvrdio pobijanom odlukom, ističe se kako slijedi.

12.1. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 9.464,51 kunu (1.256,16 eura) zajedno sa zateznim kamatama. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, uplaćene iznose od strane tuženika te dio tužbenog zahtjeva koji su tuženici priznali, sud je pravilno utvrdio osnovanost zahtjeva u iznosu od 189,84 eura / 1.430,38 kuna (kako je odlučeno pod točkom I. izreke) te u iznosu od 286,68 eura / 2.160,00 kuna (kako je odlučeno pod točkom II. izreke). Sud nije utvrdio osnovanim tražbinu tužitelja u iznosu od 553,94 eura / 4.173,66 kuna, a kako je to obrazloženo pod točkom 8. obrazloženja ove odluke, s obzirom na zahtijevane troškove i priložene račune. Međutim, kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 9.464,51 kuna (1.256,16 eura), a sud je utvrdio osnovanim iznose od 189,84 eura / 1.430,38 kuna i 286,68 eura / 2.160,00 kuna, pod točkom III obrazloženja odbio je i preostali utuženi iznos od 779,64 eura.

12.2. Pri tom se ističe da iz same tužbe i činjeničnih navoda tužitelja uopće nije jasno na što se odnosi preostali dio troškova koje tužitelj potražuje u ukupnom utuženom iznosu (preko iznosa od 553,94 eura / 4.173,66 kuna koje je sud utvrdio neosnovanim). Kako je stranka u parničnom postupku dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev (članak 219. ZPP-a), a tužitelj nije dokazao osnovanost preostalog iznosa tužbenog zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom III. izreke, odnosno pravilno je izračunao visinu utuženih troškova koje je naložio platiti tuženicima (pod točkama I. i II. izreke).

13. Odluka o troškovima postupka je pravilna, kako po osnovi tako i po visini (članak 154. stavak 1. ZPP i članak 155. stavak 1. ZPP-a), a što tužitelj određeno i ne osporava.

14. Slijedom svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje žalitelj ističe, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I izreke.

15. S obzirom na to da se žalba odbija, tužitelj nema pravo na trošak sastava iste te je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagreb, 4. veljače 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić