Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4064/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], Ive Tijardovića 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o parničnim troškovima sadržanim u presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovnog broja P-522/2024-10 od 20. listopada 2025., dana 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovnog broja P-522/2024-10 od 20. listopada 2025. u pobijanom dijelu ( točka III. izreke ) kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 328,09 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. listopada 2025. do isplate.
II. Uvažava se žalba tuženika i preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovnog broja P-522/2024-10 od 20. listopada 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je usvojen zahtjev tužitelja preko iznosa od 328,09 €, te se rješava:
1. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog u iznosu od 450,00 € te pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 21,75 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka odredba točke 3. Ugovora o kreditu br. 198-50-2993665 od 11. kolovoza 2005.. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 144,63 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. kolovoza 2005. do isplate. Točkom III. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 778,09 € sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 20. listopada 2025. do isplate. Točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadnom troškova preko dosuđenog iznosa od 778,09 €, dok je pod točkom V. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadnom troškova.
2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom III. izreke odnosno dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25. - dalje: ZPP), i prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijani dio presude na način da odbije prekomjerni zahtjev za naknadu troška, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbeni navodi, jer se odluka prvostupanjskog suda može ispitati te sadrži dostatne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, kao što nije učinjena niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP budući je prvostupanjska odluka donesena u granicama postavljenog zahtjeva ( čl. 2. st. 1. i čl. 164. st. 2. ZPP). Međutim, prvostupanjski sud je u pogledu odluke o parničnim troškovima pogrešno primijenio materijalno pravo, a kako osnovano ukazuju navodi žalbe.
5. Predmet postupka je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke u pogledu naknade parničnih troškova dosuđenih povodom tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi sadržane u ugovoru o kreditu te zahtjevu za isplatom.
6. Prvostupanjski sud je usvojio oba zahtjeva tužitelja, nakon čega je naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak od 778,09 € sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude ( točka III. izreke ), pri čemu je tužitelju priznao trošak za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije od 25 bodova primjenom Tbr. 36. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), potom 75 bodova za sastav tužbe primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 18. prosinca 2024. 75 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 2. srpnja 2025. i 18. rujna 2025. 75 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti od 37,5 boda sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, odnosno 362,5 bodova ili 725,00 € ( Tbr. 54. Tarife ) na koji iznos je pribrojio materijalni trošak pristojbe na tužbu od 13,27 eura te presudu od 39,82 eura, odnosno ukupno 778,09 €.
7. Tuženik pravilno osporava izračun dosuđenog parničnog troška ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora te posljedično nepravilno dosudio pripadajući trošak.
8. Naime, prema pravnom shvaćanju i sudskoj praksi najvišeg suda ( Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revt-156/13 od 7. svibnja 2014. i Rev-1927/17 od 18. siječnja 2022.), deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.
9. Navedeno stajalište je valjalo primijeniti i na konkretni predmet spora, pa je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava ( čl. 40. st. 3. ZPP u vezi čl. 37. st. 2. ZPP ) na pripremno ročištu 2. srpnja 2025. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.144,63 €, pri čemu valja primijetiti da je i sam tužitelj prvotno u tužbi naznačio kao vrijednost predmeta spora iznos od 144,63 €.
10. Kako deklaratorni zahtjev za utvrđenjem, u okolnostima poput onih koje su predmetom spora, nije trebalo uzeti u izračun vrijednosti predmeta spora, već isključivo vrijednost zahtjeva za isplatu (odnosno 144,63 € ), to tužitelju pripada pravo na trošak za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije u vrijednosti od 25 bodova ( Tbr. 36. toč. 3. Tarife), za sastav tužbe 25 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 18. prosinca 2024. 25 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 2. srpnja 2025. i 18. rujna 2025. u vrijednosti 25 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, ukupno 137,5 bodova ili 275,00 € ( Tbr. 54. Tarife ) te materijalni trošak pristojbe za koji je prvostupanjski sud teretio tužitelja i to 13,27 € za tužbu te 39,82 € za presudu, ukupno 328,09 €.
11. Kako tužitelju pripada pravo na naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 328,09 €, a prvostupanjski sud je dosudio trošak od 778,09 €, to je primjenom čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP žalbu valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu za pobijani iznos od 328,09 € ( točka I. izreke ), dok je pod točkom II. izreke djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika valjalo primjenom čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku odluku i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 450,00 € ( razlikom dosuđenog iznosa od 778,09 € i pripadajućeg od 328,09 € ).
12. Tuženik je povodom žalbe polučio djelomičan uspjeh, pri čemu je osporavao iznos od 778,09 €, a uspio sa iznosom od 450,00 €, odnosno 58 % vrijednosti žalbe, pa mu primjenom Tbr. 10.4. u vezi Tbr. 10.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav pravnog lijeka u razmjernom iznosu od 21,75 € ( 58% od iznosa od 37,50 €) radi čega je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke. Tuženiku pri tome nije dosuđen zatraženi trošak pristojbe obzirom da nije dokazao da bi takav materijalni trošak i bio stvarno plaćen.
U Zagrebu, 4. veljače 2026.
Sudac:
Vedran Medaković
