REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-633/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1535/2024-5 od 6. studenoga 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-814/2024-7 od 4. rujna 2024., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na naznačena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na naznačena pravna pitanja se odbija.
IV. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što mu je, prema njegovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), pravo zajamčeno čl. 19. st. 2. Ustava i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja glase:
„1. Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?,
2. Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
4. Prvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022 od 9. listopada 2024. i Rev- 239/2025 od 26. ožujka 2025., a ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati tu ustaljenu sudsku praksu.
5. Drugo naznačeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo imati značaj pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što je odgovor na to pitanje sadržan u jasnoj i potpunoj zakonskoj odredbi (čl. 375. st. 1. ZPP).
6. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u toč. I. izreke.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP koji tužitelj podnosi zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava), čl. 19. Ustava i čl. 6. Konvencije, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Također valja reći da nisu počinjene povrede čl. 19. Ustava.
8. U opisanim okolnostima tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njihov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo odbaciti i riješiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što mu je, prema njegovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava, prava zajamčena čl. 14. st. 2. i čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. i 13.1. Konvencije.
10. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja koja glase:
„1. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.
11. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
12. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga, jer je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. III. izreke.
14. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP koji tuženik podnosi zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava), čl. 14. st. 2. i čl. 18. Ustava i čl. 6. i 13.1. Konvencije, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Također valja reći da pobijanom odlukom nije povrijeđeno pravo zajamčeno čl. 14. st. 2. i čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13.1. Konvencije.
15. U opisanim okolnostima tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njihov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo riješiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u točki IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
