REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-231/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Saše Cvijetića predsjednika vijeća te Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog KR, zbog kaznenog djela iz članka 316. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog KR, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: K-233/2022-26 od 28. prosinca 2022., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog KR te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: K-233/2022 od 28. prosinca 2022., pod točkom I. izreke, optuženi KR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 316. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

1.1. Pod točkom II. izreke pobijane presude, a na temelju odredbe članka 161. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022. – dalje: ZKP/08), određeno je da će se optuženiku trajno vratiti SIM kartica mobilnog operatera, serijskog broja: [broj SIM kartice], a koja mu je privremeno oduzeta po djelatnicima PP Koprivnica, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, serijskog broja: [serijski broj] dok će se IR (Javna vatrogasna postrojba Koprivnica) trajno vratiti snimka audio poziva na broj 193 i predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, serijskog broja: [serijski broj].

1.2. Pod točkom III. izreke, na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08, optuženik je dužan, na ime paušalnog troška, uplatiti iznos od 500,00 kn / 66,36 eura te nadoknaditi troškove branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Stanoja Marinovića, u korist proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv te presude pravodobnu je žalbu podnio optuženi KR osobno, predlažući da sud smanji ili preinači kaznu zatvora koja mu je izrečena, u rad za opće dobro. Izrazio je žaljenje i kajanje zbog učinjenog te se ispričao što je zvao vatrogasnu službu. Naveo je da je bio pod utjecajem alkohola pa nije znao što radi, a ujedno je obećao da tako nešto više neće ponoviti.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik navodeći u bitnome da je sud optuženiku izrekao kaznu koja je primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, imajući u vidu sve okolnosti kaznenog djela kao i dosadašnju osuđivanost optuženika. S obzirom na to, državni odvjetnik smatra da nema mjesta ublažavanju izrečene kazne dok zamjena kazne radom za opće dobro, uzevši u obzir da je optuženik ranije već osuđivan na kazne zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, u smislu odredbe članka 55. stavka 2. KZ/11, nije ni moguće. Predloženo je potvrditi pobijanu presudu.

4. Na temelju odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. U podnesenoj žalbi, žalitelj ustvari ponavlja navode koje je iznio u svojoj obrani. Tako ponavlja da mu je žao, da se kaje i da je bio pod utjecajem alkohola „pa nije znao što radi“. Iako u svojoj obrani iznesenoj na raspravi nije isticao da je bio pod utjecajem alkohola, sada to u žalbi navodi, međutim, u spisu nema podataka o tome da bi u vrijeme počinjenja djela bio u alkoholiziranom stanju.

6. U pogledu izrečene kazne, valja navesti da i ovaj drugostupanjski sud smatra da je takva kazna u potpunosti primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja. Naime, kad se uzme u obzir optuženikova ranija višestruka osuđivanost, i to na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, očito je da kazne koje su ranije izrečene nisu u dovoljnoj mjeri na njega utjecale na način da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima kad on i nakon toga, nastavlja s činjenjem kaznenih djela. S obzirom na to, i ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta izricanju blaže kazne, odnosno uvjetne osude što je prvostupanjski sud, vodeći računa o svim odlučnim okolnostima, pravilno utvrdio. Za zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro nisu ispunjeni zakonski uvjeti jer je odredbom članka 55. stavka 2. KZ/11 propisano da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, a što je ovdje slučaj.

7. Prema tome, i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora od osam mjeseci ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja odnosno da će se na primjeren način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak te će se kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, utjecati na počinitelja, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela.

8. Slijedom svega navedenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti stoga je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 žalba optuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Rijeka, 4.veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić