Poslovni broj: Usž-81/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odgodnog učinka tužbe i privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1537/2025-4 od 6. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1537/2025-4 od 6. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe (točka I. izreke) te prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (točka II. izreke) u upravnom sporu koji se vodi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/34, URBROJ: 443-02-04-17-25-4 od 30. lipnja 2025., kojim je tužitelju naloženo uklanjanje građevina - kamenog spremišta i nadstrešnice pobliže opisanih u izreci navedenog rješenja, koje se grade na lokaciji Mandriol, Grad Vodnjan, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole.

2. Tužitelj pobija rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara da je sud jednom, nejasno obrazloženom, odlukom odlučio o dva prijedloga tužitelja (prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe te prijedlogu za određivanje privremene mjere). Smatra da je na taj način tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u segmentu povrede prava na pravni lijek, kao i članak 126. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Smatra da je pobijana odluka arbitrarna, bez uvažavanja argumenata tužitelja. Navodi da sud nije utvrđivao činjenično stanje i nije proveo usmenu raspravu s tim u vezi, iako je tužitelj u tužbi priložio materijalne dokaze o tome da je vlasnik OPG-a koji se bavi registriranom poljoprivrednom proizvodnjom, kao i da se radi o poljoprivrednoj parceli na kojoj su zasađeni trajni nasadi, koje činjenice, prema mišljenju tužitelja, predstavljaju pravno relevantne činjenice za donošenje odluke o prijedlogu za odgodni učinak i o prijedlogu za donošenje privremene mjere. Navodi da je izreka pobijanog sudskog rješenja nepotpuna te se ne može ispitati, s obzirom na to da su navodi točke 5. obrazloženja pobijane odluke paušalni. Slijedom svega navedenog, smatra da je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže u cijelosti usvojiti žalbu i poništiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj 36/24., dalje: ZUS) u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio njegove prijedloge.

6. Naime, sukladno članku 126. stavku 1. ZUS u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.

8. Naime, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja usmjerene na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te, posljedično, pogrešnu primjenu članka 42. stavka 2. ZUS-a, na kojoj je utemeljena odluka o odbijanju njegovog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe, te s tim u vezi ocjenjuje pravilnim razloge koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju osporenog rješenja, a iz kojih proizlazi da materijalna šteta koja bi tužitelju eventualno nastala izvršenjem rješenja o uklanjanju nije teško popravljiva šteta, dok je uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina, pa tako i onih izvan građevinskog područja, u javnom interesu.

9. Nadalje, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za izdavanje privremene mjere koju, sukladno članku 42. stavku 3. ZUS-a, sud može izdati na prijedlog stranke ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.

10. Iz podataka sveza spisa, osobito sadržaja prijedloga za izdavanje privremene mjere, i po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da predloženom privremenom mjerom tužitelj u stvari traži odgodu izvršenja rješenja kojim mu je naloženo uklanjanje građevine, o čemu se, međutim, ne može odlučivati kroz institut privremene mjere, slijedom čega je, već samo po toj osnovi, prijedlog tužitelja pravilno odbijen.

10.1. S tim u vezi Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da, ocjenjujući osnovanost žalbenih navoda, ovaj Sud prvenstveno polazi od svog višekratno izraženog stajališta da je institut privremene mjere, kao mjere osiguranja, uveden u upravni spor kao sredstvo osiguranja tražbina vjerovnika (novčanog odnosno nenovčanog potraživanja), a radi izbjegavanja teško popravljive štete koja bi mogla nastupiti prije pravomoćnog okončanja spora. Privremena mjera se, stoga, može odrediti ako predlagatelj osiguranja (ovdje tužitelj) učini vjerojatnim postojanje tražbine prema protivniku osiguranja (ovdje tuženiku), kao i opasnost da će bez takve mjere nastati teško popravljiva šteta, čemu ovdje nije udovoljeno, jer je izostalo postojanje tražbine tužitelja, kao predlagatelja osiguranja prema tuženiku, kao protivniku osiguranja.

10.2. Slijedom izloženog, proizlazi da tužitelj u ovom sporu nema tražbine koja bi mogla biti ugrožena, a razlozi zbog kojih predlaže odgodu izvršenja rješenja tuženika ne mogu sami po sebi predstavljati razloge za određivanje privremene mjere.

11. Iako ispravno u žalbi navodi da privremena mjera i odgodni učinak tužbe predstavljaju dva različita instituta, nema zakonske prepreke da sud o oba prijedloga odluči jednim rješenjem.

12. Slijedom izloženog, a s obzirom da žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić