REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-922/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg u Zagrebu, Tuškanac 37a, protiv tuženika-protutužitelja TDR d.o.o., OIB 37014645007, Rovinj, Obala V. Nazora 1, kojeg zastupa punomoćnik Belinda Čačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čačić & Partner´s u Zagrebu, A. Hebranga 27, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o tuženikovoj- protutužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-112/2024-3 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1672/2016-97 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna i nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 11. svibnja 2016. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I. izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad (točka II. izreke), naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke) te je odbijen protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu (točka IV. izreke ).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-433/2025-2 od 14. svibnja 2025. dopušteno je tuženiku-protutužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:
„Treba li odredbu članka 150. st. 1. Zakona o radu u pogledu dostave podataka važnih za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika tumačiti na način da već sama činjenica da se radničko vijeće očitovalo o namjeravanoj odluci o otkazu na temelju priopćenih mu podataka, ne nalazeći potrebnim zatražiti dopunu istih, odnosno ne postupajući sukladno čl. 150. st. 2, smatra se da je poslodavac ispunio svoju obvezu?“.
4. Tuženik je sukladno dopuštenju revizijskog suda na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju u odnosu na dopušteno pravno pitanje.
5. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode te predlaže tuženikovu reviziju odbaciti odnosno odbiti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet postupka u revizijskoj fazi je nedopuštenost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu povodom revizije, samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je revizija dopuštena.
9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje nedopuštenost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu iz dva razloga i to:
- da radničko vijeće suglasnost za tužiteljev otkaz nije dalo u zakonito provedenom postupku savjetovanja u smislu odredbe čl. 150. i 151. Zakona o radu
- te iz razloga što tuženik uopće nije naveo koje povrede bi bile razlogom za skrivljeni otkaz tužitelju, već je odluku o otkazu temeljio na dvije prethodne opomene pred otkaz.
10. Nižestupanjski sudovi su svoje stajalište o povredi zakonske procedure za traženje suglasnosti radničkog vijeća za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju, temelje na stajalištu da članovi radničkog vijeća od strane predsjednika radničkog vijeća nisu bili upoznati o kakvim se konkretnim povredama od strane tužitelja radi, da nisu bili upoznati koja se vrsta otkaza namjerava dati tužitelju, a niti da je tužitelj osoba s invaliditetom. Na izraženo stajalište nižestupanjskih sudova valja odgovoriti da eventualni propusti predsjednika radničkog vijeća u obavještavanju članova radničkog vijeća ne predstavljaju povredu poslodavca u postupku traženja suglasnosti za otkaz od strane radničkog vijeća. Jedino u slučaju da je poslodavac dostavio nepotpunu dokumentaciju radničkom vijeću, kako bi članove radničkog vijeća doveo u zabludu, tada bi mogla postojati povreda procedure od strane poslodavca u postupku traženja suglasnosti radničkog vijeća za otkaz ugovora o radu osobi s invaliditetom.
11. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
U slučaju kada poslodavac dostavi sve podatke važne za donošenje odluke o suglasnosti za otkaz radniku za kojeg je takva suglasnost potrebna, a radničko vijeće koje se očitovalo o namjeravanoj odluci o otkazu na temelju relevantnih podataka na kojima se temelji odluka o otkazu ugovora o radu, pri čemu radničko vijeće nije zatražilo dopunu dostavljenih podataka, tada se smatra da je poslodavac ispunio svoju obvezu.
12. Međutim, neovisno o odgovoru na postavljeno pravno pitanje revizija je neosnovana.
13. To stoga, što je tužbeni zahtjev prihvaćen i iz razloga što tuženik nije naveo niti jednu povredu koja bi bila razlog za skrivljeni otkaz ugovora o radu, a nakon što je prethodno tužitelju zbog dvije različite povrede ugovora o radu, izrekao dvije odvojene opomene pred otkaz. Naime, tuženik je tužitelja izrečenim opomenama već sankcionirao zbog povreda ugovora o radu, pa na činjenično istom opisu povrede ne može i otkazati ugovor o radu.
14. Na ovu okolnost nije izjavljena revizija, a niti je ista mogla biti dopuštena revizija jer niti u prijedlogu za dopuštenje revizije na tu okolnost nije bilo postavljeno pravno pitanje.
15. S obzirom da je tužbeni zahtjev prihvaćen i iz razloga zbog kojeg nije dopuštena revizija, revizija je neosnovana, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
16. Tužitelju nije priznat trošak sastav odgovora na reviziju, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
