Poslovni broj: Usž-4781/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tihomir Pančić, odvjetnik iz Pule, Tomasinijeva 12, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-405/2024-8 od 22. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-405/2024-8 od 22. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, koju tužiteljica pobija u dijelu pod točkom III. izreke, poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-350-05/23-08/101, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 26. siječnja 2024. (točka I. izreke), predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke (točka II. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora (točka III. izreke).

2. Tužiteljica pobija točku III. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojima stranka, koja izgubi upravni spor, u cijelosti snosi troškove upravnog spora (U-I-2753/12 od 27. rujna 2016., U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019.). Smatra da, s obzirom na uspjeh u sporu, ima legitimno očekivanje na pravo na naknadu troškova upravnog spora na teret protivne strane te da pobijana odluka stvara pravnu nesigurnost. Navodi da joj nije omogućeno sudjelovati u upravnom postupku, zbog čega je rješenje tuženika u predmetnom upravnom sporu i poništeno. Ističe da iz zahtjeva za utvrđivanje građevne čestice proizlazi da traži utvrđenje građevne čestice za k. č. br. [katastarska čestica] koja je u njezinom vlasništvu i za dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Općine Ližnjan. Smatra pogrešnim stav suda da je svoje pravo mogla ostvarivati podnošenjem novog ispravnog zahtjeva za utvrđenje građevne čestice jer Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o općem upravnom postupku nije propisana mogućnost da se o jednom zahtjevu mogu paralelno voditi dva upravna postupka. Navodi da se odluka o troškovima temelji na načelu priznavanja prava na naknadu troškova spora i to po načelu uspjeha u sporu (načelo cause), što drugim riječima znači da stranka po okončanju upravnog spora ne može biti na gubitku u pogledu troškova koji su joj nastali u upravnom sporu koji je pokrenula radi zaštite njezinih prava i pravnih interesa povrijeđenih nezakonitom odlukom javnopravnog tijela. Smatra da se ovdje radi o povredi prava na pristup sudu. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti točku III. izreke pobijane presude te naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR, uvećano za trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, u iznosu od 1.562,50 EUR.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući točku III. izreke prvostupanjske presude sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, pri čemu nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7. Naime, sukladno članku 126. stavku 1. ZUS, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje ističe tužiteljica.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje tuženika poništeno jer tijekom upravnog postupka tužiteljici nije omogućen uvid u spis predmeta i očitovanje na uskratu suglasnosti Općine Ližnjan na predloženi način utvrđivanja građevne čestice. To stoga jer je poziv za uvid u spis predmeta dostavilo na adresu sjedišta odvjetničkog ureda opunomoćenika tužiteljice, odvjetnika Tihomira Pančića (ujedno i suprug tužiteljice), koji je ovlašten za primanje svih pismena u predmetnom upravnom postupku, a dostavnica tog pismena je potpisana imenom tužiteljice, iako ona tvrdi da to pismeno nije primila.

10. Prema tome, rješenje tuženika prvostupanjskom presudom je poništeno uslijed procesnih povreda tijekom upravnog postupka te je ovaj Sud, uvažavajući okolnosti ovog slučaja, ocijenio pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da, u konkretnom slučaju, uskraćivanje tužiteljici prava na naknadu troškova upravnog spora nije u suprotnosti s odredbom članka 144. ZUS-a i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 85/10. - pročišćeni tekst). Ovo zbog toga što, iz spisa predmeta proizlazi da je u prvotnom zahtjevu pogrešno ucrtano područje za koje se traži utvrđenje građevne čestice te je, tek na raspravi pred prvostupanjskim sudom opunomoćenik tužiteljice naveo da je geodet pogrešno naznačio koji dio kč. br. [katastarska čestica] bi obuhvaćala novoformirana građevna čestica i istaknuo da tužiteljica traži utvrđivanje građevne čestice samo do zida garaže koji graniči s k. č. br. [katastarska čestica], dok se zahtjev tužiteljice odnosio na znatno veći dio k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu Općine Ližnjan.

11. Naime, pri odlučivanju o naknadi troškova upravnog spora, sud razmatra, kako osnovanost tužbe, tako i opravdanost pokretanja upravnog spora, a sukladno članku 8. ZUS-a, sud je obvezan upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu i odluku donijeti u razumnom roku, a prema članku 144. stavku 1. ZUS-a, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Valja ukazati i na to da je, sukladno članku 147. ZUS-a, stranka dužna neovisno o ishodu spora nadoknaditi protivnoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio (stavak 4.), a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova (stavak 8.).

12. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je tužiteljica doprinijela nastanku ovog upravnog spora pogrešno naznačivši svoj zahtjev za utvrđivanje građevne čestice o kojem je javnopravno tijelo odlučivalo te je mogla svoje pravo, umjesto pokretanja predmetnog upravnog spora, ostvarivati podnošenjem novog odnosno ispravljenog zahtjeva za utvrđivanje građevne čestice.

13. U tom smislu valja ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., koja je primjenjiva i u predmetnom postupku s aspekta prava na pristup sudu zbog toga što je tužiteljici uskraćeno pravo na naknadu troškova upravnog spora. Naime, u toj odluci izraženo je pravno shvaćanje da se svrha pravila po kojima se strankama koje pokreću upravne sporove troškovi spora mogu uopće ne naknaditi (kao u ovome slučaju) sastoji u izbjegavanju neopravdanog pokretanja upravnih sporova i nerazumno visokih troškova sporova odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica.

14. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, stoga joj ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti točkom II. izreke ove presude.

15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić