Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-827/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŠ, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. privatne tužiteljice HŠ i 2. privatne tužiteljice TŠ podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-380/2020 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026. u prisutnosti 1. privatne tužiteljice HŠ, opunomoćenika odvjetnika Jasmina Jusufhodžića i braniteljice odvjetnice Lucije Pocrnić

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. privatne tužiteljice HŠ i 2. privatne tužiteljice TŠ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) optuženi IŠ oslobođen je optužbe da bi pod točkom 1.) počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11 na štetu 1. privatne tužiteljice HŠ i 2. privatne tužiteljice TŠ te pod točkom 2.) kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 na štetu 2. privatne tužiteljice TŠ.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP naloženo je privatnim tužiteljicama pod 1. HŠ i pod 2. TŠ naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 500,00 eura (petsto eura) svakoj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP, naloženo je privatnim tužiteljicama pod 1. HŠ i pod 2. TŠ naknaditi troškove nagrade i nužnih izdataka branitelja optuženika o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude, u odnosu na kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11 pod točkom 1.), žalbu je podnijela 1. privatna tužiteljica HŠ Rodić po opunomoćeniku Jasminu Jusufhodžiću odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika u odnosu na 1. privatnu tužiteljicu HŠ osudi u skladu sa zakonom, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalbu je podnijela i 2. privatna tužiteljica TŠ po opunomoćeniku Igoru Kalebiću odvjetniku u Splitu, pobijajući presudu u cijelosti odnosno kako zbog kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11 pod točkom 1.) tako i kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 pod točkom 2.), ''iz svih razloga određenih za žalbu navedenih u članku 467. Zakona o kaznenom postupku, posebno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog odluke o troškovima postupka'', s prijedlogom ''žalbu privatne tužiteljice TŠ usvojiti, preinačiti prvostupanjsku presudu, okrivljenika proglasiti krivim i osuditi po zakonu, podredno presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak''.

3. Optuženi IŠ podnio je odgovor na žalbu putem branitelja Dragana Mijoča odvjetnika u Splitu, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbe 1. privatne tužiteljice HŠ i 2. privatne tužiteljice TŠ kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Povodom zahtjeva 2. privatne tužiteljice TŠ, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP stranke su izviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu su pristupili 1. privatna tužiteljica HŠ, opunomoćenik odvjetnik Jasmin Jusufhodžić i braniteljica odvjetnica Lucija Pocrnić, dok nisu pristupili uredno obaviješteni 2. privatna tužiteljica TŠ i optuženik.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Naime, polazeći od članka 476. stavak 1. ZKP drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija, tako da je ovlaštenje drugostupanjskog suda zakonom ograničeno na ispitivanje ispravnosti prvostupanjske presude u dijelu u kojem je žalitelj svojom žalbom osporava, pa je tako osim ograničenja opsega u okviru pojedine žalbene osnove obuhvaćene žalbom, limitiran i smjerom osporavanja pobijane presude.

7. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, oba žalitelja citiraju zakonski tekst odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, bez dovođenja u vezu sa konkretnim sadržajem prvostupanjske presude koju pozivom na ovu postupovnu povredu pobijaju i bez pobližeg navođenja u čemu se ona po stavu žalitelja suštinski sastoji. Osim toga, samo se nominalno pozivaju na povredu kaznenog zakona, bez daljnjeg obrazloženja u čemu bi se konkretno navedena povreda sastojala.

8. Međutim, iz sadržaja žalbi proizlazi da su žalitelji nezadovoljni oslobađajućom presudom, jer polemiziraju s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, kojima suprotstavljaju vlastite, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, pa time ustvari argumentiraju žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. No, stav je drugostupanjskog suda da žalitelji svojim žalbenim prigovorima nisu s uspjehom osporili pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo uvrede na štetu 1. privatne tužiteljice HŠ i 2. privatne tužiteljice TŠ i kazneno djelo klevete na štetu 2. privatne tužiteljice TŠ upravo na način kako mu je to privatnom tužbom stavljeno na teret.

10. Žalbenim navodima 1. privatna tužiteljica HŠ prigovara prvostupanjskom sudu da je svoju oslobađajuću odluku u odnosu na nju temeljio na utvrđenjima da izjava optuženika o privatnim tužiteljicama, ženama, kolegicama, liječnicama, kada ih ne imenuje, već naziva ''jedna i druga'', te naziva lažljivicom jednu, a za drugu neistinito navodi da je ukorena od Komore, iako HŠ u toj situaciji uopće nije izrečena disciplinska ili druga mjera ukora, predstavlja nepristojno ponašanje optuženika, ali ne i počinjenje kaznenog djela uvrede. Suprotno tome, 1. privatna tužiteljica smatra da je optuženik u odnosu na nju počinio kazneno djelo uvrede namjernim pokazivanjem omalovažavanja druge osobe i nepoštivanjem njezinog dostojanstva kao žene, kolegice i liječnice, s obzirom na to da za nju, iako zna da joj od Komore nije izrečena disciplinska mjera ukora, optuženik ističe negativan sud o vrijednosti drugoga, svoje kolegice liječnice, žene HŠ.

11. Pobijajući presudu zbog kaznenog djela uvrede, 2. privatna tužiteljica TŠ smatra da je optuženik priznao da je za nju izjavio da je lažljivica, a takvo nazivanje liječnice, kolegice, žene lažljivicom na javnom mjestu, u medijskom prostoru, ne može se smatrati samo nepristojnim ponašanjem, već klasičnim vrijeđanjem, omalovažavanjem privatne tužiteljice i nepoštivanjem njezinog ljudskog dostojanstva. Stoga smatra da je optuženik počinio kazneno djelo uvrede s izravnom namjerom, svjesno želeći uvrijediti 2. privatnu tužiteljicu što proizlazi iz sadržaja inkriminiranih izjava, koje su objektivno podobne svaku prosječnu osobu, pa tako i privatnu tužiteljicu uvrijediti.

12. Ovakav je žalbeni prigovor 1. privatne tužiteljice HŠ proturječan, jer s jedne strane pojašnjava kako optuženik u odnosu na 1. privatnu tužiteljicu iznosi neistinu što bi predstavljalo bitno obilježje kaznenog djela klevete, dok je privatnom tužbom optuženiku naprotiv stavljeno na teret kazneno djelo uvrede, što nastavno u žalbi ističe navodeći da se radi o negativnom vrijednosnom sudu, a to su dva suštinski posve različita pitanja.

13. Nije točan niti navod 2. privatne tužiteljice TŠ da je optuženik priznao da je za nju izgovorio inkriminirane riječi da je ''lažljivica'' što bi kao izričaj sam za sebe i suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda predstavljao negativni vrijednosni sud dok sintagma ''osuđena lažljivica'' ima činjeničnu podlogu, zato što iz iskaza optuženika naprotiv proizlazi da je za nju rekao da je pravomoćno osuđena zbog iznošenja neistina i u tom trenutku raspolagao pravomoćnom presudom.

14. Nije u pravu 1. privatna tužiteljica HŠ niti kada osporava polazišnu tvrdnju prvostupanjskog suda da optuženik privatne tužiteljice ne imenuje. Naime, inkriminirani sadržaj izjave kaznenog djela uvrede pod točkom 1.) pobijane presude je ''Jedna od ovih što su govorile je već osuđena lažljivica na ovom istom sudu prošle godine, druga je već 2009. godine isto od Komore ukorena zbog iznošenja neistine i morala se ispričati''.

15. Polazeći od konkretnog činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela uvrede pod točkom 1.) pobijane presude, i prema ocjeni drugostupanjskog suda nije dokazano da bi optuženik postupao s namjerom vrijeđanja privatnih tužiteljica pod 1. HŠ i pod 2. TŠ kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, optuženik u inkriminiranoj izjavi ne imenuje niti jednu od privatnih tužiteljica već govori uopćeno i zbog toga nema mjesta zaključku da bi postupao s namjerom vrijeđanja, jer kraj ovakvog sadržaja inkriminirane izjave, nije moguće podvesti određeni negativni vrijednosni sud povezivanjem s određenom osobom, što valja cijeniti po objektivnom kriteriju uvažavajući konkretan predmet inkriminacije odnosno izjavu preciziranu činjeničnim opisom kaznenog djela.

16. U odnosu na kazneno djelo klevete pod točkom 2.) pobijane presude, 2. privatna tužiteljica TŠ tvrdi da prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto je optuženik imao razloga vjerovati da iznosi istinite činjenične tvrdnje, iznoseći vlastitu drugačiju ocjenu dokaza sa svoje stranačke pozicije, no prvostupanjski sud je kritički i u međusobnoj korelaciji cijenio vjerodostojnost iskaza svjedoka LŠ, 2. privatne tužiteljice TŠ i optuženika, na način koji je prihvatljiv i drugostupanjskom sudu. No, žalitelj ovdje očito zanemaruje da se radi o kaznenom djelu kod kojega upravo privatni tužitelj mora dokazati sva njegova bitna obilježja.

17. Naime, kleveta se može počiniti isključivo s izravnom namjerom jer zakonski tekst traži da počinitelj iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita, što znači da u trenutku iznošenja ili pronošenja mora biti svjestan da je ta činjenična tvrdnja lažna. Budući da je predmet klevete samo neistinita činjenična tvrdnja, kojom se napada čast i ugled drugoga, ona mora biti objektivno provjerljiva, tako da privatni tužitelj mora dokazati i neistinitost činjenične tvrdnje. U konačnici, mora se raditi o tvrdnji objektivno podobnoj štetiti nečijoj časti i ugledu.

18. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo klevete odnosno da bi postupao s izravnom namjerom. Uz posve prihvatljivu analizu dokaza spomenutu i pod točkom 16. ovog obrazloženja, treba dodati i to da sadržaj inkriminirane izjave ''Upravo TŠ na toj snimci sa tadašnjim predsjednikom upravnog vijeća dogovarali kako će napraviti natječaj koga će izabrati'', ne sadrži negativnu konotaciju u smislu konkretnog protupravnog ponašanja koje bi bilo provjerljivo i ujedno podobno štetiti časti i ugledu drugoga.

19. Oba žalitelja na identičan način osporavaju odluku o trošku navodeći da su paušalni troškovi neosnovano previsoko određeni, bez detaljnijeg obrazloženja ove žalbene osnove.

20. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno privatne tužiteljice obvezao na plaćanje paušalne svote u iznosu po 500 eura uvažavajući broj radnji koje je poduzeo odnosno s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka, a upravo to su kriteriji za određivanje visine paušalnog iznosa.

21. Budući da žalbe privatnih tužiteljica nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac