Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kžzd-139/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LĆ, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju – iz članka 163. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: Kzd-2/2024-50 od 13. svibnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 03. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika branitelja optuženika, Josipa Perića, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog LĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi LĆ zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iskorištavanje djece za pornografiju, iz članka 163. stavak 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da optuženi ima izdržavati dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a dio kazne zatvora o 1(jedne) godine se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 25. rujna 2024. do 5. prosinca 2024.

3. Na temelju članka 75. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane pristupa Internetu u trajanju od 3 (tri) godine.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – u nastavku teksta: ZKP) optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, po branitelju Goranu Racu, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i članka 468. stavak 3. ZKP, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće. U žalbi je predloženo da obrana optuženika bude obaviještena o sjednici drugostupanjskog suda. Na sjednicu drugostupanjskog suda nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik i optuženik, dok je temeljem zamjeničke punomoći pristupio zamjenik branitelja odvjetnik Josip Perić koji je usmeno iznio bitne dijelove žalbe te naveo da u cijelosti ostaje kod žalbenih navoda i prijedloga.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak. 1. točka 11. ZKP optuženik obrazlaže na način da pobijana presuda ne sadrži obrazložene razloge iz čega proizlazi da je upravo optuženik s namjerom koristeći se prijenosnim računalom „Acer“ u više navrata pristupao stranicama s nedozvoljenim sadržajima znajući da video zapisi prikazuju djecu različite dobi u seksualno eksplicitnom ponašanju i njihove spolne organe, te preuzeo na prijenosno računalo „Acer“ 406 fotografija, grafičkih animacija i video zapisa koje prikazuju djecu i maloljetne osobe u seksualno eksplicitnom ponašanju s fokusom na njihove spolne organe, spolni odnošaj ili s njime izjednačene spolne radnje, te da je izreka presuda nerazumljiva jer ne sadrži stranice – web adrese ili „linkove“ kojima je optuženik pristupao radi počinjenja kaznenog djela, već sadrži opisno što je upisivano u povijesti Google tražilice.

10. Nije u pravu optuženik kada navodi da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama i da je izreka nerazumljiva. Naime, suprotno navedenim žalbenim prigovorima, pobijana presuda sadrži jasne, valjane i dostatne razloge zbog kojih je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i donio zaključak o dokazanosti krivnje optuženika za kazneno djelo stavljeno mu na teret, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a druga je stvar što se žalitelj sa iznesenim razlozima ne slaže, čime zapravo pobija utvrđeno činjenično stanje. Izreka presude je razumljiva i sadrži jasno određene nazive stranica sa dječjom pornografijom kojima je pristupao optuženik, pa niti ovaj žalbeni prigovor nije osnovan.

11. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP optuženik obrazlaže na način da je prvostupanjski sud na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo na presudu jer je odbio sve „relevantne dokazne prijedloge“ obrane i to antropološko vještačenje dobi osoba na fotografijama i snimkama, psihijatrijsko vještačenje optuženika na okolnost njegove osobnosti za činjenjem predmetnog kaznenog djela, raspored rada optuženika i ispitivanje svjedoka, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te nije primijenio odredbu članka 3 stavak 3. ZKP i temeljem pravnog pravila in dubio pro reo oslobodio optuženika od optužbe.

12. Nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je sud prihvatio dio dokaznih prijedloga obrane te na raspravi izveo dokaze obrane i to informatičko vještačenje, dopunu informatičkog vještačenja, te ispitivanje svjedoka BĆ, sestre optuženika, te PĆ i ĐĆ, sinova optuženika. Stoga nisu istinite žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge obrane, pri čemu je prvostupanjski sud za odbijanje dokaznih prijedloga obrane, na koje se ukazuje žalbom, dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, smatrajući da se tim dokazima ne bi utvrdile odlučne činjenice važne za donošenje odluke o meritumu stvari.

13. Nije u pravu optuženik da pobijanom presudom nije primijenjena, a trebala je biti, odredba članka 3. stavak 3. ZKP o primjeni pravno logičkog pomagala in dubio pro reo. Navedeno pravno pravilo se primjenjuje u okolnostima kada sud ima dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, te kada tu dvojbu rješava presudom na način koji je povoljniji na optuženika. Žalitelj ispušta iz vida da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije imao dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela stavljenog mu na teret niti je imao dvojbu o okolnostima o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, s obzirom da je u razlozima presude pravilno izložio i zaključio kako je dokazano da je optuženik svojim inkriminiranim postupanjem ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim i osudio po zakonu.

14. Povredu kaznenog zakona optuženik smatra ostvarenom u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelu jer smatra da nisu ispunjena sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. KZ/11 obzirom nije sa sigurnošću utvrđeno da je upravo optuženik svjesno pristupao putem informacijsko komunikacijskih tehnologija dječjoj pornografiji. Ističe da je bitno obilježje ovog kaznenog djela svijest i volja za pribavljanjem i posjedovanjem dječje pornografije, a što ne proizlazi iz provedenih dokaza ukazujući na informatičko vještačenje iz kojeg proizlazi da je samo 16 od 406 datoteka ima META podatke o vremenu pohrane, dok za ostale takvi podaci ne postoje, te da je računalo staro 13 godina kupljeno rabljeno, a pristup računalu imale su brojne osobe što ruši ekskluzivnu vezu između optuženika i zabranjenih datoteka. Na opisani način optuženik sadržajno obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa će se obje žalbene osnove promatrati zajedno.

15. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra ostvarenom na način da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o vjerodostojnosti iskaza svjedoka i njihovoj „relevantnosti za utvrđenje činjeničnog stanja“. U žalbi iznosi u bitnome sadržaj iskaza ispitanih svjedoka BĆ, IĆ i ĐĆ dajući svoju ocjenu njihovih iskaza smatrajući da su oni u bitnome potvrdili obranu optuženika da nije isključivo on koristio računalo, da je računalo staro i rabljeno i da pronađeni sadržaji mogu potjecati od trećih osoba, a koje okolnosti sud nije cijenio već ih je paušalno odbacio, kao i da je sud svoje zaključke o dobi osoba na spornim sadržajima pogrešno temeljio na mišljenju vještaka informatičke struke koji nije kvalificiran za antropološko određivanje dobi osoba na temelju fizičkih karakteristika, a odbijanjem prijedloga obrane za provođenjem antropološkog vještačenja uskraćena je mogućnost dokazivanja činjenice identiteta i dobi osoba na spornim sadržajima, a odbijanjem provođenja psihijatrijskog vještačenja u kojem bi se sačinila psiho-socijalna anamneza optuženika nije moguće utvrditi je li optuženik osoba sklona činjenju kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

16. Protivno navedenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je temeljito analizirao i pravilno ocijenio svaki provedeni dokaz posebno, zatim u njihovoj međusobnoj povezanosti i u odnosu na obranu optuženika, nakon čega je izveo pravilan zaključak o dokazanosti krivnje optuženika za počinjeno kazneno djelo stavljeno mu na teret optužbom. Tako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaze svjedoka BĆ, IĆ i ĐĆ, sestre i sinova optuženika, iz kojih u bitnom proizlazi da su boravili kod optuženika, da su se kod njega obiteljski družili, da su koristili računalo i druge uređaje koji su bili dostupni radi interneta, glazbe i drugih uobičajenih stvari, te iako su svjedoci IĆ i ĐĆ naveli da su putem interneta gledali pornografiju, nisu iskazivali da su pristupali stranicama i web adresama dječje pornografije, čime nisu, kako to pogrešno smatra žalitelj, istog ekskulpirali od odgovornosti za počinjeno kazneno djelo. Stoga nije u pravu optuženi da je prvostupanjski sud paušalno odbacio iskaze navedenih svjedoka, niti da oni svojim iskazima od optuženika otklanjaju odgovornost za inkriminirane radnje.

17. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud svoje zaključke o dobi osoba na spornim sadržajima pogrešno temeljio na mišljenju vještaka informatičke struke koji nije kvalificirana osoba za ocjenu njihove dobi. Protivno navedenoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud zaključak da se radi o dječjoj pornografiji pravilno utvrdio na temelju provedenog informatičkog vještačenja iz kojeg proizlazi da se na fotografijama, grafičkim animacijama i video zapisima radi o djeci. Neovisno o okolnosti što vještak informatičke struke nije stručnjak za područje antropologije, iz nalaza i mišljenja, te dopune vještaka nedvojbeno je utvrđeno da se radi o djeci, a vještak je za svoje zaključke o navedenoj okolnosti iznio jasne, logične i valjane razloge, pri čemu, optuženik ispušta iz vida da je dijete prema Zakonu o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19, dalje u tekstu ZSM) u dijelu kazneno pravne zaštite djece, prema članku 113. stavak 2. ZSM, osoba koja u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršila osamnaest godina. Stoga, nije potrebno stručno znanje vještaka da bi se zaključilo o dobi osoba koje se nalaze na inkriminiranim sadržajima pronađenim kod optuženika, radi čega je ispravno prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane za provođenje antropološkog vještačenja.

18. Jednako tako, pravilno je odbijen prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja optuženika na okolnost je li on osoba sklona činjenju kaznenog djela kakvo mu se stavlja na teret, jer je prvostupanjski sud ispravno zaključio da utvrđivanje takve činjenice nije bitno za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti.

19. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa žalba optuženika zbog navedene žalbene osnove nije prihvaćena.

20. Nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju ukazuje optuženik, s obzirom je prvostupanjski sud u točkama 86. i 87. obrazloženja pobijane presude pravilno utvrdio te dostatno obrazložio da je osim objektivnih obilježja kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. KZ/11 optuženik u svom postupanju ostvario i subjektivni element tog kaznenog djela jer je bio svjestan protupravnosti i obilježja djela te je htio njegovo ostvarenje, postupajući s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, pri čemu njegova ubrojivost tempore criminis ničime nije dovedena u pitanje, niti postoji neki ispričavajući razlog, zbog čega je prvostupanjski sud ispravno zaključio da su u ponašanju optuženika ostvareni svi sastojci krivnje propisani člankom 23. KZ/11.

21. Pobijajući odluku o kazni i sigurnosnoj mjeri optuženik smatra da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve olakotne okolnosti i to da je neosuđivana osoba, da je otac šestoro djece od kojih je jedno maloljetno, da je civilna žrtva Domovinskog rata i da je slabog imovinskog stanja, da je radio na Gradskim bazenima, a u pronađenim datotekama nisu pronađeni sadržaji koji bi upućivali da je na svom radnom mjestu slikao ili snimao djecu što ukazuje na činjenicu da nije bio sklon inkriminiranom ponašanju.

22. Protivno iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno ocijenio sve olakotne okolnosti koje je utvrdio na strani optuženika, cijeneći da je kazneno neosuđivana osoba, te da je otac jednog maloljetnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati. Ostale okolnosti na koje optuženik ukazuje u žalbi, s pravom prvostupanjski sud nije cijenio olakotnim jer iste, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, po svom sadržaju ne ukazuju na nužnost niti opravdanost blažeg kažnjavanje optuženika. Cijeneći ispravno utvrđene i pravilno vrednovane olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, te okolnost duljine inkriminiranog perioda i veću količinu pronađene dječje pornografije na računalu optuženika što ukazuje na upornost i veći stupanj kriminalne volje optuženika, koje okolnosti ovaj drugostupanjski sud nalazi otegotnim za optuženika, primjerenom se ukazuje izrečena kazna zatvora optuženiku u trajanju od dvije godine, te primjena djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11 na način da optuženi ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom kaznom u cijelosti ispuniti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 te da je ista primjerena osobnim okolnostima optuženika te težini kaznenog djela.

23. S obzirom da je optuženik kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinio putem interneta, te cijeneći način i okolnosti kaznenog djela da je u duljem inkriminiranom razdoblju pribavio i posjedovao veću količinu sadržaja dječje pornografije, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane pristupa internetu iz članka 75. KZ/11 opravdano zaključivši da postoji opasnost da će optuženik zlouporabom interneta ponovno počiniti kazneno djelo. Stoga je ispravno prvostupanjski sud optuženiku izrekao ovu sigurnosnu mjeru s ciljem otklanjanja okolnosti koje omogućavaju počinjenje novog kaznenog djela, pri čemu je izrečena sigurnosna mjera u razmjeru s težinom kaznenog djela i stupanjem opasnosti.

24. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 486. ZKP.

U Zagrebu 03. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić