REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1183/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića, predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TKU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Darija Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, koju zastupane po punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1561/2023-3 od 23. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1563/2019-29 od 21. veljače 2023., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1561/2023-3 od 23. listopada 2024., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1563/2019-29 od 21. veljače 2023., i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1563/2019-29 od 21. veljače 2023., u točki I. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 3208921563 sklopljenog dana 23. 4. 2007., između tužiteljice i tuženice, a ovjerenog 26. 4.2007. pod brojem OV- 4496/07-1 kod javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz Zadra. U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati ukupan novčani iznos od sa 2.507,93 EUR (18.895,97 kn) sa zakonskom zateznom kamatom, na pojedinačne iznose i po stopi, preciznije navedenoj u toj presudi. U točki III. izreke je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 3.145,88 EUR (23.702,64 kn), zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen se kao neosnovan, te je u točki IV. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 21 P-1563/2019-29 od 21. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, a ukinuta u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke. i u ukinutom dijelu vraćen je predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-790/2025-2 od 3. lipnja 2025., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1561/2023-3 od 23. listopada 2024. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

"Proturječi li izreka Prvostupanjske i Drugostupanjske presude obrazloženju navedenih presuda u situaciji kada Prvostupanjski i Drugostupanjski sud u izreci utvrđuju ništetnost cijele odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, dok u obrazloženju obrazlažu i pozivaju se na djelomičnu ništetnost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je protiv presude suda drugog stupnja podnijela reviziju na temelju odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti cijele odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu br. 3208921563 sklopljenog dana 23. travnja 2007., te obveže tužiteljicu da nadoknadi tuženici trošak postupka uvećan za zatezne kamate od dana odlučivanja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu br. 3208921563 sklopljenog 23. 4. 2007., te zahtjev tužiteljice za isplatu navedenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama kao posljedice ništetnosti te odredbe ugovora o kreditu.

9.1. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je u čl. 2. ugovora ugovorena kamatna stopa, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50%, s tim da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke, da se o spornim odredbama (valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi), ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinila tuženica, a tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj tih odredaba, kojima je nametnuta obveza koju tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogla objektivno sagledati kao cjelinu, kao i da je tužiteljica kao potrošač od strane tuženice kao bankarske institucije koja raspolaže stručnim znanjem, prilikom zaključenja predmetnog ugovora bila u neravnopravnom položaju u odnosu na bitne elemente ugovora sadržane u čl. 2. istoga, s obzirom da je dokazala da nije bila upoznata s rizicima i mogućnosti promjene vrijednosti valute, ocijenio da zbog toga takva obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga je, zaključujući, da je ta odredba u tom dijelu ništetna, prihvatio je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbi čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu, pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

9.2. Utvrđujući da iznos potraživanja tužiteljice prema tuženici na osnovi razlike obračunate kamate, koja je nastala uslijed mijenjanja ugovorene kamatne stope, u kojem dijelu je ona ništetna, iznosi 42.598,61 kn odnosno 5.653,81 EUR, prihvatio je zahtjev tužiteljice za isplatu naznačenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kom pravcu se pozvao na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženicu, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 i 46/07 - dalje: ZZP/03) i to čl. 81. do 87., kao i odredbama čl. 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07), a što da je tuženica učinila i u konkretnom slučaju prilikom sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem.

10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u deklaratornom dijelu, dok je u kondemnatornom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu, uz sljedeće obrazloženje u odnosu na deklaraciju:

„7. Na temelju utvrđenog prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO, te je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate ništetnim i naložio tuženiku da isplati tužiteljici utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

(…)

15. Valjano je inače prvostupanjski sud zaključio kako kod tužiteljice postoji pravni interes i za deklaratorni dio zahtjeva, a sve i sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda“.

11. Tuženica, naznačenim pitanjima u odnosu na koja je dopuštena revizija, u biti traži odgovor na pitanje jesu li navedenim postupanjem sudovi izašli iz okvira presuda iz kolektivnog spora i proširili opseg pravnih shvaćanja Vrhovnog suda o ništetnosti ugovornih odredaba koje su bile predmet razmatranja u kolektivnom sporu, utvrdivši ništetnima i odredbe o obvezi tužitelja da kredit otplaćuje i vrati, tvrdeći da je probijen navedeni okvir.

12. Tuženica u podnesenoj reviziji navodi da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na njezine navode iz točke 81. žalbe gdje je navela:

„Potom, prihvaćajući postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev sud je izašao iz okvira presuda iz kolektivnog spora i proširio opseg pravnih shvaćanja Vrhovnog suda o ništetnosti ugovornih odredaba koje su bile predmet razmatranja u kolektivnom sporu, utvrdivši ništetnima i odredbe o obvezi tužitelja da kredit otplaćuje i vrati. Stoga zaključak suda o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi nema osnove ni u propisima niti u sudskoj praksi, a ni u utvrđenjima iz presuda proizašlih iz kolektivnog spora na koje sud upućuje u obrazloženju.“

13. U revizijskom postupku sporno je jesu li nižestupanjski sudovi, prihvaćajući postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na ništetnot cijele ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, izašli iz okvira presuda iz kolektivnog spora i proširili opseg pravnih shvaćanja Vrhovnog suda o ništetnosti ugovornih odredaba koje su bile predmet razmatranja u kolektivnom sporu.

14. I prema shvaćanju ovoga suda nižestupanjski sudovi su, prihvaćajući postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev sudovi nižeg stupnja izašli su iz okvira presuda iz kolektivnog spora i proširili su opseg pravnih shvaćanja Vrhovnog suda o ništetnosti ugovornih odredaba koje su bile predmet razmatranja u kolektivnom sporu, utvrdivši ništetnim cjelokupnu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu.

15. Zaključak suda o ništetnosti odredaba koje uređuju iznos kredita, interkalarnu kamatu, kamatu po dospijeću nema osnove ni u propisima niti u sudskoj praksi, a ni u utvrđenjima iz presuda proizašlih iz kolektivnog spora na koje sudovi nižeg stupnja upućuju u obrazloženju. Naime, u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., niti Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., sudovi nisu utvrdili ništetnom cijelu odredbu ugovora o kredita o promjenjivoj kamatnoj stopi, već samo način na koja je promjenjiva kamata određena.

16. Naime, odredba članka 2. predmetnog ugovora 2. glasi:

„KAMATE I NAKNADE

Članak 2.

Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od CHF 107.500,00 (slovima: stosedam tisuća pet stotina čšvicarskihfranaka) i redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje (slovima: četiricijelapedeset posto), interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do dana stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 (petnaest) dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita.

Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospjeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te će kreditor obračunati I naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospjeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, I to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa.

Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade I troškove sukladno Odluci o

Tarifi naknada za usluge Kreditora.”

17. Vrhovni sud je u obrazloženju odluke Rev-3740/18 između ostalog naveo:

„S pravom tuženica ukazuje da (…) nije bilo mjesta utvrđenju ništetnosti cijele odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu zaključenog među strankama, već eventualno samo onog dijela te odredbe koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu prema odredbama banke.“, a u odluci broj Revt-249/14:

„Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1.-7. tuženih banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne odredbe ništetne, a kako je pravilno to ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene, a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.“

18. Slijedom iznesenog odgovor na naznačeno i dopušteno pitanje glasi:

Izreka prvostupanjske i drugostupanjske presude protivi se obrazloženju navedenih presuda u situaciji kada prvostupanjski i drugostupanjski sud u izreci utvrđuju ništetnost cijele odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, a u obrazloženju obrazlažu i pozivaju se na djelomičnu ništetnost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

19. Prihvaćanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti su na navedeni način, iz ugovora na pravno neodrživ način isključene ostale odredbe ugovora o kreditu koje uređuju iznos kredita, obvezu otplate kredita u anuitetima, početnu redovnu kamatnu stopu, interkalarnu kamatu, kamatu po dospijeću, a sve bez ikakvog obrazloženja o pravu o zaštiti potrošača.

20. Postupajući na navedeni način počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te posljedično kontradiktornosti i nerazumljivosti izreke presuda.

21. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci, pozivom na odredbu čl. 391. st. 7. ZPP-a.

22. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (t. II. izreke).

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Darko Milković