REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-950/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Đura Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lari d.o.o., Ulica Gradiščanskih Hrvata 7, Split, OIB: 51163444569, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku iz Splita protiv tuženice HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bogdanu Srdeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj i Srdelić iz Splita, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž- 343/2024-2 od 9. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Povrv-92/2022-16 od 11. prosinca 2023., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida presuda Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-343/2024-2 od 9. svibnja 2014., i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. 1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnik Petra Ujevića poslovni broj Ovrv-2373/22 od 8. rujna 2022. godine, a u dijelu kojim je naložen tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.217,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećani za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 178,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. rujna 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište , u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećani za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

1. 2. U točki II izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnik Petra Ujevića poslovni broj Ovrv-2373/22 od 08. rujna 2022. godine, a u dijelu kojim je naložen tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 265,45 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate, kao i u dijelu za iznos od 93,75 kn na ime ovršnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate.

1. 3. U točki III izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.032,75 EUR /7.781,25 kn, u roku od 15 dana. suđeno je:

2. 1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Općinskog suda u Makarskoj broj Povrv-92/2022-16 od 11. prosinca 2023. u pobijanim dijelovima pod točkama I. i III. izreke, te je u tim dijelovima suđeno:

„- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Petra Ujevića poslovni broj Ovrv-2373/22 od 8. rujna 2022. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.217,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2022., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećani za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 178,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. rujna 2022., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećani za tri postotna poena, u roku od 15 dana, te se u tom dijelu odb ija tužbeni zahtjev.

- Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 581,14 eura, u roku od 15 dana.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4517/2024-2 od 12. veljače 2025. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž - 343/2024-2 od 9. svibnja 2014., u odnosu na pitanje:

„Postoji li obveza suvlasnika isplatiti dug po osnovi zajedničke pričuve ako upravitelj zgrade nije u zahtjevu naveo broj posebnog računa zajedničke pričuve suvlasnika zgrade?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi Presuda Općinskog suda u Makarskoj, br. Povrv- 92/22 od 11. prosinca 2023. i tuženicu obveže da mu nadoknadi troškove revizijskog postupka.

5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao upravitelja predmetne zgrade protiv vlasnice stana koji se nalazi u toj zgradi za plaćanje pričuve.

8. Postupak je započeo kao ovršni, a povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, nastavljen je parnični postupak kao u povodu platnog naloga. Kako je tužitelj prije zaključenja glavne rasprave, podneskom od 31. ožujka 2023., smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.217,33 eura (9.172,00 kuna), temeljem čl. 464. st. 2. .ZPP-a, daljnji postupak je proveden prema odredbama tog Zakona u sporovima male vrijednosti.

9. Prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je tuženica evidentirana kao vlasnica garaže 63 G11 unutar stambeno-poslovne zgrade na adresi [adresa] u utuženom razdoblju, te da su suvlasnici zgrade na istoimenoj adresi sklopili s gore navedenim upraviteljem međuvlasnički ugovor na toj adresi, obzirom da iz priložene dokumentacije proizlazi da je većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice svih posebnih dijelova nekretnine dala svoj pristanak vlastoručnim potpisom, te smatra da je kao vlasnica poslovnog prostora u obvezi podmiriti neplaćene doprinose za sredstva pričuve u utuženom razdoblju, a ujedno da je upravitelj ovlašten zastupati suvlasnike i provoditi postupak naplate pričuve prema suvlasnicima koji svoju zakonsku obvezu ne ispunjavaju, slijedom čega je, na temelju čl. 90. st. 1. i 3., čl. 93. st. 1. i 3., čl. 375. st. 1. i 3., čl. 378. st. 1., 4. i 5. ZVDSP -a, a u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude.

10. 1. Drugostupanjski sud smatra da je upravitelj stambene zgrade, (polazeći od zakonskog statusa pričuve kao namjenske zajedničke imovine svih suvlasnika, te zakonskog ovlaštenja upravitelja na pokretanje i vođenje postupaka radi naplate pričuve vlasnika posebnih dijelova koji pričuvu ne plaćaju), takve postupke ovlašten samostalno pokretati ex lege (tako i u odlukama Ustavnog suda br. U-III-3974/04 od 4. listopada 2006., broj U-III-2324/2008 od 22. travnja 2010., UIII-3695/10 od 10. studenog 2011.; odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev-x 30/12-4 od 6. lipnja 2012., Rev 154/12 od 13. siječnja 2016. i dr.). Ujedno smatra da su prema odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP-a, sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, u kom pravcu se poziva i na pravno shvaćanje Ustavnog suda iznesenom odluci broj U-III-4733/2017 od 1. veljače 2018., po kojem je plaćanje tražbine po osnovi pričuve upravitelj dužan zatražiti isključivo na račun zajedničke pričuve.

10. 2. Nadalje, drugostupanjski sud smatra da kada upravitelj zgrade tužbenim zahtjevom potražuje isplatu troškova zajedničke pričuve na poseban račun zajedničke pričuve suvlasnika zgrade isti je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe i nije mu potrebna posebna suglasnost / ovlaštenje suvlasnika zgrade za pokretanje sudskih postupaka radi naplate dugovanja s osnove zajedničke pričuve, u kom pravcu se poziva na odluku Vrhovnog suda broj Rev 735/2022-2 od 5. travnja 2023. Zaključno smatra da, kada upravitelj kao stranka utuži nekog od suvlasnika radi naplate dužnih iznosa pričuve, dužan je zatražiti isplatu na poseban račun, te utvrđujući da tužitelj kao stranka u ovom postupku nije zatražio isplatu dužnih iznosa pričuve na poseban račun zajedničke pričuve suvlasnika zgrade [adresa], već je tražio da se isplatu izvrši njemu, zbog čega je pogrešnom primjenom materijalnog prava održan na snazi platni nalog, posljedično čemu je, primjenom čl. 373. ZPP-a, preinačio prvostupanjska presudu u pobijanom dijelu pod točkom I izreke na način da je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.217,33 eura sa zateznim kamatama i iznosa 178,35 eura, zajedno sa zateznim kamatama.

12. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

13. U revizijskom postupku ostalo je sporno postoji li obveza suvlasnika isplatiti dug po osnovi zajedničke pričuve ako upravitelj zgrade nije u zahtjevu naveo broj posebnog računa zajedničke pričuve suvlasnika zgrade

14. Mjerodavne odredbe ZVDSP-a, koje reguliraju naplatu pričuve, glase:

Članak 90.

(1) Zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. (…)

(3) Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

Članak 375.

(1) Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). (2) Međuvlasnički ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito:

(…),

- opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl.,

- uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve,

- (…).

(3) Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

(4) Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

Članak 378.

(1) Suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.

(,,,)

(3) Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom.

(4) Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve.

(5) Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno. (6) Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.

15. Iz navedenih odredbi, tumačeći iste u njihovom smislu i cilju koje njima želi postići, proizlazi da kada upravitelj kao stranka pred sudom procesuira nekog od suvlasnika radi naplate dužnih iznosa pričuve, dužan je zatražiti isplatu na poseban račun zajedničke pričuve suvlasnika zgrade, odnosno da nije ovlašten tražiti da se isplata zajedničke pričuve izvrši njemu,

16. Slijedom iznesenog odgovor na dopušteno pitanje glasi:

Obveza suvlasnika isplatiti dug po osnovi zajedničke pričuve postoji ako je upravitelj zgrade u zahtjevu zatražio i naveo broj posebnog računa zajedničke pričuve suvlasnika zgrade na koji se taj dug treba isplatiti.

17. U konkretnom slučaju, osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja drugostupanjskog suda tužitelj u reviziji navodi da je naplatu utužene tražbine tužitelja, odnosno zajedničke pričuve i zatražio uplatom na otvoreni račun suvlasnika, a ne na svoj račun (račun Upravitelj).

18. Tužitelj se, kako to osnovano navodi u reviziji, prema stanju spisa, kao upravitelj predmetne zgrade u čije ime i za račun je i pokrenuo ovaj postupak (kao tužitelj) u prijedlogu za ovrhu i dalje tijekom postupka jasno deklarirao kao ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade na temelju Ugovora o upravljanju zgradom [adresa], zaključenog između suvlasnika zgrade [adresa]. i ovdje tužitelja 16. studenoga 2013., iz čega se jasno može zaključiti da je u ovom postupku nastupao u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade [adresa]., jer je odredbom čl. 10. citiranog Ugovora, između ostalog, tužitelj kao upravitelj zgrade ovlašten otvoriti žiro račun za zgradu kod poslovne banke preko koje se vršo platni promet što je u konkretnom upravitelj i učinio, te je otvoren račun sredstava zajedničke pričuve koji se vodi kod poslovne banke za stambenu zgradu na adresi [adresa]., a što proizlazi i iz konto kartice koja je kao vjerodostojna isprava priložena uz prijedlog za ovrhu kojim je iniciran postupak radi prisilne naplate dugovanog iznosa na ime pričuve, protiv ovršenice ovdje tuženice. U konto kartici u zaglavlju je navedeno: „SREDSTVA ZAJEDNIČKE PRIČUVE Adresa: [adresa]. IBAN [broj bankovnog računa]“, dok je u desnom dijelu konto kartice navedeno: „preko upravitelja zgrade LARI d.o.o. Split, OIB: 51163444569“.

19. Prema tome, iz vjerodostojne isprave, konto kartice proizlazi da sredstva zajedničke pričuve dospijevaju na račun otvoren za stambenu zgradu [adresa]. s posebnom namjenom – sredstva zajedničke pričuve, koji račun je u poslovnoj banci otvorio upravitelj zgrade ovdje tužitelj, sukladno članku 10. Ugovora upravljanju zgradom od 16. studenoga 2013. Račun koji je u konto kartici naveden kao račun s namjenom za isplatu sredstava zajedničke pričuve, i na koji suvlasnici stambene zgrade [adresa]., uplaćuju sredstava zajedničke pričuve identičan je račun koji je naveden u prijedlogu za ovrhu na koji se u postupku prisilne naplate imaju isplatiti dugovana sredstva ovršenice.

20. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci protivno podacima iz vjerodostojne isprave zaključuje da je tužitelj (Upravitelj) kao stranka zatražio da se isplata sredstava zajedničke pričuve izvrši njemu, kako je navedeno u toč. 8. 3. obrazloženje pobijena drugostupanjske odluke, iako je u ovom slučaju kao tužitelj formalno naznačen upravitelj zgrade, prijedlog je podnesen u ime i za račun suvlasnika, a plaćanje zatraženo (i određeno) na poseban račun zajedničke pričuve, dakle u korist namjenski vezane zajedničke imovine svih suvlasnika zgrade. Time je izreka pobijane presude protivna sadržaju samog prijedloga za ovrhu i dokazima u prilozima spisu, pa je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

21. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju se isplata dugovanog iznosa na ime pričuve ne može se tretirati kao uplata trećoj osobi, jer je to suprotno stanju spisa, jer uplata ne bi bila izvršena na račun trgovačkog društva upravitelja nego na poseban račun sredstava zajedničke pričuve za predmetnu zgradu.

22. Zbog navedene bitne povrede postupka i pogrešnog pravnog shvaćanja da tužitelj nije aktivno legitimiran sud drugog stupnja o navedenoj odlučnoj činjenici postoji proturječnost između izreke i dokaza u priloga spisu to je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

23. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić