REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-377/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice NB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimiru Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, radi bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-46/2025-2 od 24. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-276/2024-27 od 15. travnja 2025., na sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Tuženica je naznačila pitanja:
"1. Postoji li proturječnost presude, odnosno je li počinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, ako sud navodi da bi bile nesporne činjenice o kojim ovisi odluka o sporu, iako je iz stanja spisa razvidno da su te činjenice sporne među parničnim strankama? 2. Smatra li se da se radi o prividnom pravnom poslu ako samo kod jedne strane ugovora (u ovom slučaju tužitelja) ne postoji nesklad između volje i očitovanja?
3. Je li žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za ocjenu osnovanost žalbe, a time i odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st 2. t. 11. ZPP-a?
4. Čini li žalbeni sud bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a te povredu iz odredbe čl. 354. st 2. t. 11. ZPP-a ako se propustio primjereno i sadržajno očito-vati o konkretno istaknutim prigovorima o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a počinjenih u prvostupanjskoj presudi?".
4. Kao razloge važnosti poziva se na odluke ovog suda Rev-616/2021 od 2. lipnja 2021., Rev-779/2021 od 21. rujna 2021, Revd-1718/2020 od 23. rujna 2020, Revd- 1060/2020 od 5. studenog 2020., Revd-493/2021 od 4. svibnja 2021., Revt-451/2017 od 19. svibnja 2021., Revt-424/2017 od 28. siječnja 2020., Rev-2168/2018 od 8. prosinca 2020. u odnosu na prvo pitanje, u odnosu na drugo pitanje na odluke Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-1890/2020-2 od 14. prosinca 2020., Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1851/2019-2 od 18. veljače 2020, Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-795/2020-2 od 29. listopada 2020, Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-145/2016-2 od 2. veljače 2013., a u odnosu na treće i četvrto na ovosudnu Revt-649/2017 od 21. travnja 2020. kao i na Rev- 1220/2020 od 2. veljače 2021. i Rev-31/2007 od 27. veljače 2007.
5. Nžestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da je ugovor o darovanju vozila, sklopljen između stranaka, bez učinka jer je prividan, te da su sredstva kojima je kupljeno to vozilo stečena za trajanja bračne zajednice, zaključuju da je i to vozilo koje potječe od te imovine i kupljeno za trajanja bračne zajednice - bračna stečevina, pa u konačnosti prihvaćaju tužbeni zahtjev na isplatu s obzirom da je tuženica to vozilo prodala.
6. U suštini, prijedlogom se negiraju zaključci nižestupanjskih sudova vezani za prividnost ugovora.
6.1. Prvim pitanjem tuženica problematizira zaključak suda " Kraj nesporne činjenice da je tužiteljica u trenutku darovanja već vlasnica imovine koja joj se daruje ...", jer da to nije nesporna činjenica. U odnosu na navedeno ističe se da se je sud samo terminološki pogrešno izrazio, a ne i sadržajno, s obzirom na to da je tu činjenicu utvrđivao izvođenjem dokaza i iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo takav zaključak (nesporne činjenice se ne utvrđuju, što ovdje nije bio slučaj).
6.2. Drugim pitanjem polazi se od pogrešne premise da nesklad volje i očitovanja postoji samo na jednoj strani, jer je u postupku utvrđeno da kod obje strane to postojalo. Ovdje se radi i o situaciji da predlagatelj zapravo osporava pravilnost zaključka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, čime on zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, a što u ovom stadiju postupka ovaj sud ne ocjenjuje.
6.3. U odnosu na treće i četvrto pitanje uočava se da su u svojim odlukama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode parničnih stranaka, da su iste detaljno obrazloženi te ta pitanja, stoga, nisu od utjecaja na odluku u sporu. Slijedom navedenoga ta pitanja, kao i prvo pitanje, odnose se na procesne situacije koja se ne nalaze ostvarenima u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, a pozivanje na drugačija pravna shvaćanja ovog suda nije usporedivo s ovopredmetnom procesnom situacijom.
7. Stoga postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu pitanja naznačenih u izreci nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Kako naznačena pitanja nemaju zahtijevanu važnost iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
