REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4535/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AKF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Žalac, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika „Investitor“ d.o.o. za trgovinu i ugostiteljstvo Slavonski Brod, OIB: 68007288680, Petra Krešimira IV br. 3, Slavonski Brod, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-681/2024-7 od 28. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-379/2021-32 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-681/2024-7 od 28. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-379/2021-32 od 12. srpnja 2024.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio prijedlog odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan uz zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, tužitelj u postavljenim pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke da sporni „haustor“ predstavlja zajednički dio zgrade, jer suprotno proizlazi iz nižestupanjskih odluka s obzirom na to da je utvrđeno da sporni „haustor“ predstavlja posebni dio nekretnine E-2 u vlasništvu tuženika i kao posebni dio nekretnine je upisan u zemljišne knjige pa postavljena pitanja koja polaze od toga da bi taj prostor bio zajednički dio zgrade nisu važna. Valja napomenuti i da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-933/2024-2 od 2. srpnja 2024. na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti ne bi bila odgovarajući razlog važnosti zbog različite činjenične i pravne situacije (jer se u toj odluci traži predaja u posjed zajedničkog dijela zgrade- zajedničkog stubišta, dok se u ovom konkretnom slučaju traži predaja u posjed „haustora“ za koji je utvrđeno da predstavlja posebni, a ne zajednički dio zgrade), dok su preostale odluke također donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ili u njima nije zauzeto nikakvo pravno shvaćanje (Revd-3388/2022-2 od 14. rujna 2022.).
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj je sadržajno podnio prijedlog i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP-a navodeći da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje koje je sadržano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) te pravo na jednakost pred zakonom koje je zajamčeno čl. 15. st. 2. Ustava. Međutim, tužitelj nije obrazložio na koji način i kojim radnjama je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje ili na jednakost pred zakonom, a prema dostavljenom uz prijedlog je vidljivo da je tužitelju u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku kao i služiti se pravom na žalbu što je tužitelj i iskoristio, dok su nižestupanjski sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima koji proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja te se odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da bi mu bila povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
9. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
