REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1811/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZBL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-968/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-909/2023-21 od 11. listopada 2024., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-968/2024-2 od 15. siječnja 2025. u odnosu na pitanje;
„Odgovaraju li davatelji uzdržavanja solidarno za ispunjenje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju u slučaju kada u ugovoru nije točno naznačeno, a niti je među njima postajao dogovor oko toga koju konkretnu obvezu će ispunjavati pojedini davatelj uzdržavanja?“.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-909/2023-21 od 11. listopada 2024. raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 1. listopada 2015. između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženog kao davatelja uzdržavanja. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 1. listopada 2015. ostaje na snazi između tužiteljice kao primateljice uzdržavanje i NB, kao davatelja uzdržavanja. Pod točkom III izreke naloženo je temeljem presude izvršiti upis zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice ZBL kao primateljice uzdržavanja i NB kao davatelja uzdržavanja na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pod točkom IV. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 896,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, dok je pod točkom V izreke tužiteljica odbijena sa zahtjevom za platež više zatraženog troška u visini od 375,00 EUR.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je;
„Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-909/2023-21 od 11. listopada 2024. pod točkom I. i IV. izreke, dok se u ostalom dijelu djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika odluka preinačava pod točkom II. i III. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 1. listopada 2015. godine, potvrđen od javne bilježnice Suzane Serda-Pavlović, Zagreb, Maksimirska cesta 38, pod brojem OV-812/2015, ostaje na snazi između tužiteljice, ZBL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja. Nalaže se na temelju ove presude izvršiti upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice ZBL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja na nekretnini:
Jurja ves, visokoprizemni stambeni objekt u [adresa] i dvorište u Gornjem Bukovcu, površine 665 m2, k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Općinski građanski sud u Zagrebu."
II Odbija se zahtjev tuženika i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.“.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tuženik postavljajući dva pitanja ističući da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
4. U odgovoru na prijedlog tužiteljica ističe da nisu ispunjene sve pretpostavke pa predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju radi neispunjavanja ugovornih obveza.
6.1. U predmetu nema spora da je između parničnih stranaka i to tužiteljice kao primateljice uzdržavanja te tuženika i treće osobe NB, oboje kao davatelja uzdržavanja zaključen 1. listopada 2015. ugovor o doživotnom uzdržavanju (u daljnjem tekstu: Ugovor). Nadalje, nema spora da je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bio osoba životne dobi od 18 godina, te da je započeo studij van mjesta stanovanja (u [adresa]).
7. Sporno je, jesu li ispunjeni uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju te može li se ugovor raskinuti samo u odnosu na jednog davatelja uzdržavanja.
8. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja;
„1.Odgovaraju li davatelji uzdržavanja solidarno za ispunjenje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju u slučaju kada u ugovoru nije točno naznačeno, a niti je među njima postajao dogovor oko toga koju konkretnu obvezu će ispunjavati pojedini davatelj uzdržavanja?
2.Može li se ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinuti u odnosu na jednog davatelja uzdržavanja u slučaju kada su davatelji uzdržavanja dvije osobe i kad au ugovoru nije točno naznačeno, a niti je među njima postojao dogovor oko toga koju konkretnu obvezu će ispunjavati pojedini davatelj uzdržavanja, a kada jedan davatelj uzdržavanja sukladno odredbi čl.3. ugovora živi u domaćinstvu zajedno sa tužiteljicom i kada je tužiteljica znala da će u kuću useliti samo jedan davatelj uzdržavanja, jer drugi davatelj uzdržavanja-tuženik upravo počinje studirati u Osijeku i zbog prostorne udaljenosti između Osijeka i Zagreba neće moći obavljati svakodnevne obveze prema primateljici uzdržavanja, a kada obvezu uzdržavanja izvršava makar jedan davatelj uzdržavanja, a primateljica uzdržavanja nije uskraćena u svom uzdržavanju?“.
9. U odnosu na postavljena pitanja tuženik je naveo razloge, odluke ovog suda broj Rev 2815/1994 od 27. listopada 1994. i Rev-364/1994-1 od 27. listopada 1994.
9.1. U odluci broj Rev 2815/1994 od 27. listopada 1994. izraženo je pravno shvaćanje da primatelj uzdržavanja ne može tražiti raskid ugovora zbog neizvršavanja obveze davatelja kada tu obvezu izvršava makar i jedan od davatelja uzdržavanja, dakle, a što je bitno, kada primatelj uzdržavanja nije uskraćen u svom uzdržavanju.
10. Budući da je u pobijanoj odluci izraženo različito pravno shvaćanje od shvaćanja u navedenoj odluci, to je na temelju članka 389.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije smatra se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (članak 389.b stavak 3. ZPP-a).
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
