REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-420//2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Milas, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-68/2024-2 od 16. listopada 2025., kojom odlukom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5171/2018-32 od 27. studenog 2023., na sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske odluke citirane u uvodu ove odluke tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši pravna pitanja koja smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ujedno se pozvao na primjenu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti ili odbiti, jer da u prijedlogu nisu jasno naznačeni razlozi zbog kojih se smatra da treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP, te
Revd-420//2026-2
da nije priložena nikakva sudska praksa koja bi potkrijepila tvrdnju tuženika kako su pitanja važna.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st.1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog suda, naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije koje glase:
"1. Da li u slučaju dvostruke izravne naplate putem Financijske agencije, a koja izravna naplata se provodila temeljem pravomoćne i ovršne suske odluke, treba zahtjev osobe koja potražuje povrat više plaćenog presuditi temeljem odredbe čl. 62. Ovršnog zakona ili temeljem odredbe čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima?
2. Da li su odredbe Ovršnog zakona kojima se regulira pitanje protuovrhe lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se regulira pitanje dvostrukog plaćanja duga?",
nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Za zaključiti je iz prijedloga da predlagatelj kao razloge važnosti označuje da je riječ o pravnim pitanjima o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da praksa viših sudova nije jedinstvena.
5. Ujedno se predlagatelj poziva da odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP, međutim određeno ne navodi koja ljudska prava su mu povrijeđena.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu, na temelju stjecanja bez osnove, te nižestupanjski sudovi na temelju utvrđenja da je naplaćen iznos, koji je naloženo plati presudom na ime troškova postupka, i od ovdje tužitelja i od drugog solidarnog dužnika iz ovršne isprave, pa se zaključuje da se radi o takozvanoj dvostrukoj naplati, da su ispunjene pretpostavke za zasnivanje izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove te se nalaže povrat stečenog bez osnove.
7. Pozivanje predlagatelja da o pravnom pitanju nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske sam za sebe nije razlog za dopuštenje revizije. Osnovni smisao revizijskog postupka je onaj naveden u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, a to je da postoji u vezi naznačenog pitanja različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti te da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što ovdje nije slučaj.
8. Predlagatelj ne naznačuje na adekvatan način da bi u vezi naznačenih pitanja postojala različita praksa viših sudova ili ovog suda, da bi je trebalo ujednačiti ili da postoje razlozi za razvoj prava u sudskoj u praksi. Navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije predlagatelj u suštini izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom
Revd-420//2026-2
odlukom. Nasuprot tome u ovusudnim odlukama iz predmeta Rev-323/2009 od i Rev-112/1992 izraženo je shvaćanje da postojanje mogućnosti protuovrhe ne isključuje pravo na podnošenje tužbe zbog stjecanja bez osnove. Pobijana odluka sukladna je izraženom shvaćanju.
9. Slijedom navedenoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, pa je prijedlog u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1 ZPP, a kako nije određeno naznačena povreda temeljnog ljudskog prava, u smislu odredbe čl.389.a. st. 3. ZPP u tom dijelu prijedlog je odbačen.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
