REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-90/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Bogdan, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ksenija Penić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-282/2025-2 od 18. rujna 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Psp-9/2024-21 od 28. veljače 2025., na sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske odluke citirane u uvodu ove odluke tuženik je, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 400. ZPP, podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ujedno tvrdi da je u postupku došlo do povrede temeljnih ljudskih prava – na pravično suđenje i na mirno uživanje prava vlasništva.
2. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije koja glase:
"Mora li tužbeni zahtjev tužitelja i izreka rješenja suda o smetanju posjeda u svom deklaratornom dijelu sadržavati čin smetanja posjeda (način, odnosno kako je tuženik smetao posjed) ili je dovoljno utvrditi da je tuženik smetao tužitelja?
Može li sud u odluci o smetanju posjeda naložiti tuženiku da ubuduće ne čini takvo ili slično smetanje posjeda umjesto izricanja zabrane tuženiku takvog ili sličnog budućeg smetanja?
Može li se prekaristički odnos između stranaka osnovati međusobnim, usmenim dogovorom ili je nužno za zasnivanje prekarističkog odnosa, nazvati taj odnos prekarističkim odnosom?
Ako je odobrenje za korištenje nekretnine u svrhu prolaza dano do opoziva, je li nastao posjed prava koji se može štititi posjedovnom tužbom ili prekaristički odnos koji ne proizvodi pravne učinke, pa tako nema ni posjedovnu zaštitu?“,
nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U navođenju razloga važnosti pitanja predlagatelj izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom ističući da su navedena pravna pitanja nužna za razvoj sudske prakse jer da su sudovi arbitrarnim suđenjem „ …izignorirali osnovne postulate posjedovne zaštite“, donoseći pravomoćnu odluku kojom potvrđuju da je došlo do smetanja posjeda, a ne utvrđuju čime je, kojim činom i kako je posjed smetan, da je došlo do smetanja posjeda, a time da priznaju tužiteljici pravo da je bila u posjedu, te da ignoriraju činjenicu da joj je tuženik dozvolio do opoziva da prelazi preko njegove nekretnine, što da znači da joj je on omogućio posjedovanje u smislu prekarija, dajući joj ključeve od rampe koju je postavio na ulazu u svoju nekretninu.
5. Na navedeni način tuženik sadržajem prijedloga nije uputio na odluke sudova u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a u kojim bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim izraženim u pobijanoj odluci niti je na ikoji drugi način dostatno obrazložena važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava. Dakle, predlagatelj prijedloga za dopuštenje revizije ni ne naznačuje adekvatne razloge važnosti pa tako niti ne ukazuje konkretno da postoji različita praksa nižestupanjskih sudova koju je potrebno ujednačiti (ili ovog suda) ili da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka. Na taj način nisu jasno naznačeni adekvatni razlozi važnosti da bi bilo riječi o važnom/im pravnom/im pitanju/ima u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Zbog navedenog ne nalazi se elemenata za dopuštenje revizije radi ostvarenja javnopravne funkcije revizije po dopuštenju koje se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj ponavljajući tvrdnje da se radi o posjedu do opoziva (prekarij) osporava pravilnost zaključka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, utvrđeno činjenično stanje, a što u ovom stadiju postupka ovaj sud ne ocjenjuje.
6.1. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to u odnosu na povredu prava na pravično suđenje (jer se predlagatelj poziva na arbitrarnost) valja odgovoriti da i ovdje predlagatelj osporava zaključak suda izveden iz utvrđenog činjeničnog stanja. U konkretnim okolnostima slučaja u pobijanoj odluci naznačeni su dostatni i relevantni razlozi o odlučnim činjenicama kojima se sud rukovodio u donošenju odluke, te se uočava da je na taj način stvarno ispitan slučaj.
6.2. Kako se u ovoj pravnoj stvari radi se o parnici radi pružanja posjedovne zaštite, gdje je relevantno faktično stanje, posljednji mirni posjed i čin smetanja, to nije učinjeno vjerojatnim da bi došlo do povrede predlagateljeva prava vlasništva.
6.3. Stoga predlagatelj svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo na koje se on poziva, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav). i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija).
7. Slijedom izloženoga ocijenjeno je da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen, sve u svezi odredbe čl. 400. st. 2. ZPP.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
