REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-83/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i Đura Sesse, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 65, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1700/2025-2 od 30. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-552/2023-20 od 2. svibnja 2025., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1700/2025-2 od 30. srpnja 2025., u odnosu na pravno pitanje:

„Narušava li u sporu iz potrošačkog ugovora o kreditu, a koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže na štetu tužitelja, odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu pravičnu ravnotežu između stranaka i je li takva odluka prekomjeran teret za tužitelja potrošača koji nije dao povod za pokretanje postupka, u slučaju kada je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio 100%, dok je s visinom tužbenog zahtjeva uspio sa 98,66%?“

II. odluka o troškovima prijedloga ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1700/2025-2 od 30. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P - 552/2023-20 od 2. svibnja 2025., smatrajući je nezakonitom.

2. U prijedlogu je naznačio tri pravna pitanja koja glase:

''1. Je li sud pravilno primijenio odredbu članka 154. st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), koja odredba kaže da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, kada je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u situaciji kada je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u visini od 100% dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio sa 98,66%, odnosno tužitelj je ukupno u sporu uspio sa 99,33%?

2. Može li se u sporu u kojem je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u visini od 100% dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio sa 98,66%, odnosno ukupno je u sporu uspio sa 99,33%, donijeti rješenje da svaka stranka snosi svoj parnični trošak uz obrazloženje da su stranke s obzirom na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva podjednako uspjele?

3. Narušava li u sporu iz potrošačkog ugovora o kreditu, a koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže na štetu tužitelja, odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu pravičnu ravnotežu između stranaka i je li takva odluka prekomjeran teret za tužitelja potrošača koji nije dao povod za pokretanje postupka, u slučaju kada je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio 100%, dok je s visinom tužbenog zahtjeva uspio sa 98,66%? ''

3. Iznoseći razloge važnosti navedenim pitanjima tužitelj se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-229/2014-2 od 03.0lipnja 2014., Rev- 1014/18 od 20. listopada 2021., odluku Suda Europske unije C-224/19 i C-259/19., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017., te različitu praksu županijskih sudova o naznačenim pitanjima (Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1341/2022-2 od 13.11.2022., poslovni broj Gž-4659/2024-2 od 13.05.2025. i Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-12/2024-3 od 26.03.2025. i Županijskog suda u Koprivnici broj Gž 547/2003-2 od 24. travnja 2003).

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u odnosu na pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 2. ZPP-a, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju iznesenom u odlukama citiranim u točki 3. obrazloženja te Rev 637/2019-2 od 15. studenoga 2022.

5. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP -a dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić