Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10460/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽE, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽE podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj Pp-3550/2022 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŽE i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŽE obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 (četrdeset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, broj Pp-3550/2022 od 20. listopada 2025., okrivljeni ŽE proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te mu je izrečena novčana kazna od 60,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 30,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljeni ŽE osobno je podnio pravodobnu žalbu, ne navodeći zakonski osnov pobijanja presude. Sadržajno se žali na utvrđeno činjenično stanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja. Prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj počinitelj koji omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Komunalni redar na radnom mjestu je svakako službena osoba u postupanju, a upućen mu izričaj „previše se kurčiš, najebat ćeš“ je nedvojbeno omalovažavanje i negiranje vrijednosti. Prekršaj ne poriče niti sam okrivljenik, unatoč činjenici što bi sve malo ublažio u želji da izbjegne prekršajno kažnjavanje. Međutim, u cjelovito provedenom dokaznom postupku, činjenično stanje je nedvojbeno potpuno i točno utvrđeno.
6. Sama žalba to ne dovodi u pitanje, budući je okrivljenik kao i u obrani pred sudom usmjeren prema utvrđivanju stanja i valjanosti prometnih rješenja na inkriminiranom mjestu, primjedbama na rad Grada, osobu i ličnost službene osobe, pa i njegovih nadređenih, a što nije ni u kakvoj vezi s predmetnim prekršajem.
7. U odnosu na kaznu, novčana kazna kao blaža, budući Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u članku 17. predviđa kažnjavanje i kaznom zatvora i potom odmjerena unutar zakonskog okvira u cijelosti je primjerena ličnosti okrivljenika, djelu prekršaja te smislu specijalne i generalne prevencije. Samom žalbom izrečena kazna se niti ne osporava.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa.