Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-11/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MH zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog MH, izjavljenim protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kv-1410/25-5 (K-1421/18) od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog MH kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kv- 1410/25-5 (K-1421/18) od 3. prosinca 2025. na temelju članka 402. stavaka 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) određeno je suđenje u odsutnosti optuženom MH.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja podnio je žalbu optuženi MH po branitelju Dobriši Rubesu, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine.
3. Optuženi MH podnio je žalbu i po braniteljima Nikoli Klaiću i Mladenu Klaiću iz odvjetničkog društva Klaić & Klaić, odvjetnicima iz Kutine, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine, odnosno da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije suđenje u odsutnosti optuženika.
4. Prije sjednice vijeća, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe optuženika nisu osnovane.
6. Žalbama koje je optuženik podnio istovjetno se sadržajno upire u bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP navodeći da je izreka pobijanog rješenja proturječna razlozima. Optuženik drži da se njemu može suditi u odsutnosti samo ako postoje važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje jer je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima. Navodi da su razlozi koje sud smatra važnim za suđenje u odsutnosti pogrešno ocijenjeni s obzirom da narav počinjenja djela, zapriječene kazne i stečene protupravne koristi ne mogu se smatrati ozbiljnim kaznenim djelima za koje postoje osobito važni razlozi da mu se sudi. Štoviše, optuženik drži da je od počinjenja djela proteklo 10 godina u kojem se periodu protiv njega nisu vodili drugi kazneni postupci što ukazuje da je svoje ponašanje uskladio s pozitivnim propisima. Što se tiče njegove nedostupnosti i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj drži da je za sada zaključak prvostupanjskog suda preuranjen, time i pogrešan, a podredno ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP držeći da je narušeno načelo jednakosti oružja jer da je omogućeno da se na prijedlog suđenja u odsutnosti očituje jedna stranka, tj. optužba, dok se na prijedlog suda za suđenjem u odsutnosti uskratilo iznošenje mišljenja obrane optuženika. Nadalje navodi da je došlo i do kršenja njegova prava kao državljanina Bosne i Hercegovine zaštićenih ne samo Ustavom Republike Hrvatske već i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda do kojeg je došlo donošenjem pobijanog rješenja jer je on državljanin Bosne i Hercegovine s prijavljenim prebivalištem na području iste države u mjestu [adresa], iz čega proizlazi da ima prijavljeno prebivalište koje je poznato te da je o tom prebivalištu obavijestio Općinski kazneni sud još na glavnoj raspravi koja je bila zakazana 1. ožujka 2021. Nikada nije pozvan osobno na adresu prebivališta nego isključivo putem branitelja.
7. Žalitelj ističe da je njegov branitelj u kazneni predmet dostavio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske postaje Istarske – Policijske postaje Rovinj – Rovigno, klasa: UP/I-216-04/24-01/4581; urbroj: 511-08-28-24-3 od 2. prosinca 2024. iz koje je vidljivo da je on navedenim rješenjem protjeran iz Republike Hrvatske i da mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 2 godine računajući od dana prisilnog udaljenja. Žalitelj navodi da je udaljen 3. prosinca 2024. kada je napustio Republiku Hrvatsku, a što da je vidljivo iz pečata Postaje granične policije Maljevac o protjerivanju i prisilnom udaljavanju.
8. Slijedom svega navedenog, optuženik ističe da upravo okolnost protjerivanja i prisilnog udaljavanja od strane Ministarstva unutarnjih poslova RH njega samog iz Republike Hrvatske iako je istom državnom tijelu bilo poznato da se pred prvostupanjskim sudom protiv njega vodi ovaj postupak je objektivna okolnost koja je kroz određeno vrijeme zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru njega onemogućila da pristupi sudu, da bude dostupan i na taj način zaštiti svoja prava i pravne interese utemeljene na zakonu pa stoga drži da ne postoje osobito važni razlozi za donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisane pretpostavke za suđenje u odsutnosti budući da nije utvrđeno da li bi se njemu moglo suditi u Bosni i Hercegovini niti je zatraženo njegovo izručenje iz Bosne i Hercegovine.
9. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP jer je prvostupanjski sud pravilno cijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. i 4. ZKP da se optuženiku sudi u odsutnosti. Žalbom se upire da je prvostupanjski sud zapravo donio pobijano rješenje, a da nije utvrdio je li optuženik stvarno nedostupan sudu, odnosno da postoje objektivne okolnosti njegove nedostupnosti iz razloga što je protjeran kao državljanin Bosne i Hercegovine iz Republike Hrvatske te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od dvije godine.
10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio okolnosti iz članka 402. stavka 3. i 4. koje su kumulativno ispunjene za donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti.
11. Naime, protiv optuženika je određen istražni zatvor od 25. lipnja 2025. te je izdan nalog za raspisivanje tjeralice i međunarodne tjeralice, a 1. srpnja 2025. izdan je europski uhidbeni nalog iz čega nedvojbeno proizlazi da je nedostupan sudu čime je ispunjena prva zakonska pretpostavka članka 402. stavka 3. ZKP. Nadalje, optuženiku se stavlja na teret da bi počinio preko 20 kaznenih djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i kaznenih djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, kao i da je kaznena djela počinio u razdoblju od 2012. do 20216. od kojeg je vremena proteklo za neka kaznena djela već 15 godina, a posebno uzevši u obzir da su neka od kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11 počinjena unazad od 2014. do 2015. Stoga je pravilno prvostupanjski sud uzevši u obzir zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, utvrdio da postoje okolnosti koje upućuju na postojanje osobito važnih razloga da se optuženiku sudi iako je odsutan, čime je ispunjen i drugi zakonski uvjet za suđenje u odsutnosti propisan člankom 402. stavkom 3. ZKP. To što je optuženiku poznata adresa prebivališta u [adresa], ukazuje na njegovu nedostupnost, pa samim time to nije okolnost koja bi utjecala na ispunjenje uvjeta za donošenje rješenja o suđenju u odsutnosti.
12. Nastavno, 28. studenog 2025. u spis je dostavljeno mišljenje Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, a koje je sud dužan po zakonu zatražiti, što proizlazi iz odredbe članka 402. stavka 4. ZKP, iz kojeg mišljenja proizlazi da su u konkretnoj situaciji ispunjeni svi uvjeti predviđeni člankom 402. stavkom 3. ZKP da se optuženiku sudi u odsutnosti jer je i dalje nedostupan sudu. Žalbeni prigovor da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP jednakosti oružja i uskraćivanje prava optuženiku na pravično suđenje je promašena jer odredbom članka 402. stavka 4. ZKP zakon propisuje da se isključivo pribavi mišljenje tužitelja o suđenju u odsutnosti, a ne optuženika pa slijedom navedenog nije počinjena opisana bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
13. Prema tome, evidentno je da je optuženik nedostupan sudu i da se kazneni postupak ne može završiti prije nastupa zastare kaznenog progona, u konkretnom slučaju radi se o 20 kaznenih djela teške krađe koja se optuženiku stavljaju na teret, s obzirom na prirodu terećenih kaznenih djela i vodeći računa o potrebi suđenja u razumnom roku nadasve u odnosu na oštećenike, okolnosti pod kojima su terećena kaznena djela počinjena čime je ugrožen i javni interes, stoga po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoje svi oni osobito važni razlozi zbog kojih je temeljem odredbe članka 402. stavka 3. i 4. ZKP neophodno protiv optuženika odrediti suđenje u odsutnosti. Iz naprijed navedenog, proizlazi da optuženik nije dostižan tijelima sudbene vlasti Republike Hrvatske što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, stoga, suprotno stavu žalitelja, nije odluka prvostupanjskog suda donijeta preuranjeno, odnosno činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
14. S obzirom na navedeno, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP, valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu, a ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 494. stavku 4. ZKP po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede zakona na štetu optuženika, pa je valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
