REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-129/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Milanu Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Knezu, odvjetniku u Vinkovcima, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-899/2024-3 od 27. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-158/2023-31 od 13. lipnja 2024., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku PE predati tužiteljici RE u posjed slobodan od osoba i stvari stan na II (drugom) katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 36,74 m2 neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, upisan kao etažno vlasništvo (E- 6) u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na zk.č.br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi Zgrada mješovite uporabe, [adresa] i pomoćna zgrada ukupne površine 476 m2, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku PE isplatiti tužiteljici RE iznos od 5.297,77 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 31,69 EUR od 18.04.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.05.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.06.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.07.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.08.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.09.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.10.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.11.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.12.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.01.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.02.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.03.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.04.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.05.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.06.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.07.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.08.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.09.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.10.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.11.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.12.2019. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.01.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.02.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.03.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.04.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.05.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.06.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.07.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.08.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.09.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.10.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.11.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.12.2020. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.01.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.02.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.03.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.04.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.05.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.06.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.07.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.08.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.09.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.10.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.11.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.12.2021. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.01.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.02.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.03.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.04.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.05.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.06.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.07.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.08.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.09.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.10.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.11.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.12.2022. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.01.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.02.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.03.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.04.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.05.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.06.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.07.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.08.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.09.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.10.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.11.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.12.2023. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.01.2024. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.02.2024. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.03.2024. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.04.2024. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice RE u dijelu u kojem predlaže naložiti tuženiku PE ubuduće plaćati tužiteljici RE iznos od 73,14 EUR mjesečno najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec do predaje stana iz točke I. ove presude u posjed, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 480,29 EUR sa zateznim kamatama koje reku:
- na iznos od 73,14 EUR od 15.10.2017. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.11.2017. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.12.2017. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.01.2018. do isplate,
- na iznos od 73,14 EUR od 15.02.2018. do isplate,
- na iznos od 41,45 EUR od 15.03.2018. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku PE naknaditi tužiteljici RE trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika PE za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.000,00 EUR.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se žalba tuženika PE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2024., poslovni broj: Ps-158/2023-31, u pobijanom dijelu, točke I., II., IV. i V. izreke presude.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.“.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd-2854/2025-2 od 20. kolovoza 2025. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Da li je osoba koja je pošteni posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi koje je imao?“.
3. Tuženik je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju.
3.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
6. Pravno pitanje radi kojeg je tuženiku dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude odnosi se tek na odluku nižestupanjskih sudova o tužbenom zahtjevu tužiteljice za predaju u posjed predmetnog stana, jer je tuženik istakao prigovor prava zadržavanja posjeda dok mu tužiteljica ne naknadi nužne i korisne troškove koje je imao za vrijeme dok je bio pošten posjednik (čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP).
6.1. Odgovor na to pitanje nije od utjecaja na odluku nižestupanjskih sudova o tužbenom zahtjevu tužiteljice za naknadu koristi koju je tuženik imao upotrebom predmetnog stana za vrijeme dok je bio nepošten posjednik (čl. 165. st. 1. ZVDSP).
7. Nižestupanjski sudovi odbijaju prigovor prava zadržavanja posjeda tuženika iz razloga što su utvrdili da tuženik nema osnovanog potraživanja naknade nužnih i korisnih troškova jer je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-18/2023-2 od 8. veljače 2023. odbijen sa tužbenim zahtjevom za naknadu tih troškova.
8. U odnosu na predmetno pravno pitanje mjerodavni izvori prava su:
- odredba čl. 164. st. 1. ZVDSP koja glasi:
„Pošteni posjednik tuđe stvari koji nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.“,
- odredba čl. 164. st. 2. ZVDSP koja glasi:
„Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.“, te
- odredba čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) koja glasi:
„Vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.“.
9. Iz navedenih zakonskih odredaba, dakle, proizlazi da osoba koja je bila pošten posjednik ima pravo zadržavanja stvari u svom posjedu sve dok mu vlasnik ne nadoknadi nužne i korisne troškove koje je imao za vrijeme dok je bio pošten posjednik. To je ujedno i odgovor na predmetno pravno pitanje radi kojega je tuženiku dopušteno podnošenje revizije.
10. Kako su nižestupanjski sudovi, na temelju prije navedene pravomoćne sudske presude, utvrdili da tuženik nema osnovanu tražbinu naknade nužnih i korisnih troškova (čl. 164. st. 2. ZVDSP i čl. 72. st. 1. ZOO), to se dakle prigovor prava zadržavanja predmetnog stana već iz samog tog razloga ukazuje neosnovanim, pa je dakle odluka nižestupanjskih sudova o tužbenom zahtjevu tužiteljice za predaju u posjed predmetnog stana pravilna i zakonita.
11. Obzirom da tuženik u revizijskom dijelu postupka ukazuje da je presudom ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-1029/2023-2 od 10. rujna 2024. preinačena prije navedena presuda Županijskog suda u Puli-Pola u točki II. izreke na način da je odbijena žalba tužiteljice te potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-207/2019-32 od 2. prosinca 2022. u točki II. izreke gdje je naloženo ovdje tužiteljici isplatiti ovdje tuženiku iznos od 7.737,84 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i to na ime naknade nužnih i korisnih troškova, ovdje je za ukazati na sljedeće. Takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje jer okolnost da bi pravomoćna odluka suda na kojoj je utemeljena odluka suda u konkretnoj parnici bila preinačena, ne može biti razlog za podnošenje revizije (a niti je u tom pravcu tuženiku dopušteno podnošenje revizije) već ta okolnost može biti razlog za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka (čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP).
12. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP predmetnu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
