REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-46/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FKA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, protiv tuženice Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-433/2023-2 od 28. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena ii djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1622/2022-20 od 12. travnja 2023., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužene za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužene za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-433/2023-2 od 28. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena ii djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1622/2022-20 od 12. travnja 2023. u kojem je naznačio pravna pitanja:
„1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2.Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3.Može li se smatrati da je nastupila značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP (NN 96/2003) u situaciji kada je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi, nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa podignutog kredita?“.
1.1.Odgovor na prijedlog nije podnesen.
2. U odnosu na prijedlog tužene za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22, 155/23., 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da prva dva pitanja iz prijedloga nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev- 3142/18- 2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
2.1. Treće pitanje se odnosi na postojanje značajne neravnoteže u smislu čl. 96. stavka 1. ZZP/07 u pravima i obvezama ugovornih strana u situaciji kada je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir kretanje kamatne stope u ugovornom odnosu i omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita. Navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i Revd-3910/2022-2 od 19. listopada 2022.).
3. Zbog gore navedenog tužena nije učinila niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I., odnosno na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
