REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5246/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović u Varaždinu, protiv tuženika Bloom Technologies d.o.o. (ranije Oprema-Intercom d.o.o.), OIB 65038760290, Trnovec, Gospodarska ulica 3, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić u Varaždinu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te radi protutužbe radi sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-47/2025-3 od 22. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-88/2022-17 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 19.12.2019. između tužitelja i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 03.08.2022. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu s danom 9. listopada 2022.

III. Nalaže se tuženiku BLOOM TECHNOLOGIES d.o.o. OIB: 65038760290, Trnovec, na ime naknade štete isplatiti tužitelju ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.176,05 EUR, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u koji glasi: " Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto MONTER 2, u roku od 8 dana."

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, u roku 15 dana.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:

„Da li se na osnovu neutemeljene izjave i očito neprovjerenog dokaza, koji nije utemeljen na provjerenoj ili provjerljivoj dokumentaciji, može temeljiti sudska odluka, koja je uz to i protivna ranijoj praksi VS RH i time utvrditi neosnovanost povrata na rad i tužitelju uskratiti temeljno ustavno i zakonsko pravo na rad i na taj način staviti u neravnopravan i diskriminirajući položaj u odnosu na druge?“,

za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti u skladu s čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).

3. Istovremeno prijedlog podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.

4. Na prijedlog je odgovoreno.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili st. 2. tog Zakona, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. U odnosu na postavljeno pitanje, tužitelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedeno pitanje bilo važno ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga.

7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istim postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.

8. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil