REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-514/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Smrček, Žarković, Mimica, Žarković, Milošević, Lacko i Gajdarov Beg iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-1010/2025-2 od 15. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6939/2024- 14 od 5. svibnja 2025., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-1010/2025-2 od 15. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6939/2024-14 od 5. svibnja 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti i povredu načela jednakosti oružja) iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?
Je li u potrošačkom ugovoru o kreditu, u vezi odredbe o naknadi za obradu kredita, potrebno detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade?
Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača samo po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
Je li protivno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) odnosno čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07) odluka suda kojom se odredba o naknadi za obradu kredita (tzv. „ulazna naknada“) ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i trgovaca utvrđuje nepoštenom, odnosno ništetnom samo na temelju utvrđenja da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
Je li dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita u ugovoru o kreditu, sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), ako je takva utvrđena jasnom, lako razumljivom i uočljivom te predstavlja li odredba o naknadi za obradu kredita odredbu o cijeni ugovora?“.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja kojima se problematizira ocjena suda o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su sudovi zauzevši shvaćanja u pobijanoj odluci o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu postupili sukladno shvaćanju revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024., Rev-818/2023 od 17. siječnja 2024., Rev-1068/2023 od 18. ožujka 2025 (glede ulazne naknade odnosno naknade za obradu kredita), odnosno shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda od 30. siječnja 2020. (o početku tijeka zastarnog roka u slučaju utvrđenja ništetnosti).
8. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385. a st. 1. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
9. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385. a st. 2. i čl. 387. ZPP ovaj sud smatra da tuženik pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno kako su utvrdili činjenično stanje, dakle iznosi razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama odgovoreno je na sve relevantne navode tuženika, te se te presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom, to nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda niti u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
