REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4835/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Jurašić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Kamenar Milutin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kamenar Milutin i Klepac Mustać iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Tulija Zele-Janjanin, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-124/2025-2 od 5. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-536/2020- 72 od 31. siječnja 2025., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-124/2025-2 od 5. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 536/2020-72 od 31. siječnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio prijedlog odbiti kao neosnovan uz zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Tužbeni zahtjev za naknadu štete u vidu rente za tuđu pomoć i njegu je odbijen, jer tužitelj nije dokazao visinu odnosno koliko će mu tuđe pomoći trebati niti kada će mu pomoći trebati pa stoga od pitanja koja se odnose na to ima li tužitelj pravo na tuđu pomoć i njegu za buduće razdoblje u obliku mjesečne novčane rente i ima li tužitelj pravo na rentu za razdoblje do zaključenja glavne rasprave te na primjenu čl. 326. st. 1. i 2. ZPP-a ne ovisi ishod spora. Takva pitanja bi mogla biti važna da je tužitelj dokazao da mu je potrebna tuđa pomoć i njega u točno određenom trajanju i koliko često tj. da je dokazao da mu je potrebna tuđa pomoć točno određen broj sati tijekom dana, tjedna ili mjeseca, ali tužitelj to, kako proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, nije dokazao. Osim toga, odluke na koje se tužitelj pozvao kao razlog važnosti donesene su u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa nisu primjenjive na konkretan slučaj, a niti jedna odluka se ne odnosi niti na shvaćanje vezano za počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka koju navodi tužitelj u postavljenom pitanju.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj je podnio prijedlog i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP-a navodeći da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje koje je sadržano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pravo na učinkovit pravni lijek koje je zajamčeno čl. 18. Ustava RH i čl. 13. EKLJP te pravo na mirno uživanje vlasništva koje je zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava RH i čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP. Međutim, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku kao i služiti se pravom na žalbu što je tužitelj i iskoristio, dok su nižestupanjski sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima koji proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja te se odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje. Drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode tužitelja pa i na one koje se tiču rente na ime tuđe pomoći i njege pa ovaj sud zaključuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno pravo na učinkovit pravni lijek, a s obzirom na to da je zahtjev tužitelja za isplatu rente na ime tuđe pomoći i njege odbijen, jer tužitelj nije u postupku dokazao visinu odnosno koliko će mu tuđe pomoći trebati niti kako često će mu tuđe pomoći trebati ubuduće, tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da bi mu bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
9. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
