REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-215/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radnik d.d. iz Križevaca, Kralja Tomislava 45, OIB: 21846792292, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Petrić, odvjetnik u Varaždinu, protiv prvotuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, i drugotuženika Grada Mali Lošinj, Riva Lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, koga zastupa punomoćnik Damir Kralj Anzel, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1387/2025-2 od 9. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-767/24-18 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1387/2025-2 od 9. rujna 2025. odbija se.
Obrazloženje
1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1387/2025-2 od 9. rujna 2025. kojom je odbijena kao neosnovana žalba prvo i drugotuženika i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-767/24-18 od 13. lipnja 2025.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. U opravdanju razloga postavljenih pitanja poziva se na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1003/97-2, Rev 1145/10 te Rev 2141/95 i dr. te na Rev-1487/2001 od 8. prosinca 2004., Revt-72/2004 od 13. ožujka 2008., Rev-676/2006 od 4. listopada 2006. uz tvrdnje da je u pobijanim presudama zauzeto shvaćanje koje je suprotno shvaćanju iz navedenih odluka. Predlaže dopustiti podnošenje revizije uz naknadu parničnog troška koji se odnosi na sastav prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Odredbom čl. 387. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. ZPP i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
3.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Osim toga iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku o ovom sporu, a osobito zašto bi rješavanje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da drugotuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
4.1. Tvrdnje drugotuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da drugotuženik nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Pored navedenog, prva dva pitanja su pitanja činjenične naravi i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Treće postavljeno pitanje koje se odnosi na troškove parničnog postupka, također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer polazi od pogrešne pretpostavke da tužitelj nije u cijelosti uspio u ovom sporu. Naime, radi se samo o troškovima revizijskog postupka i ponovljenog postupka nakon revizije, a s kojim zahtjevom je tužitelj u cijelosti uspio, tako da je tuženicima naložena naknada troškova parničnog postupka u cijelosti i to u omjeru po prvotuženiku i 20% drugotuženik.
7. Stoga i odluke na koje se predlagatelj poziva u obrazlaganju razloga važnosti ovog postavljenog pitanja ne daju značaj važnosti tom pitanju.
8. Radi navedenog postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je iz navedenih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
