Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4171/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općina Konavle, OIB: 24482197680, Trumbićev put 25, Cavtat, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gjurašić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 951/2023 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-951/2023 od 3. listopada 2025. pod točkama I, II, III, IV i VI izreke.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu ravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj, [adresa], OIB: 24482197680, isključivi vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio sukladno geodetskom elaboratu sa svim prilozima od 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije PD, zaprimljenom kod državne geodetske uprave, područni ured za katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa: 932-06/23-02/789, Urbroj: 15-23-1, koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude, predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi javna zgrada, Kuna Konavoska 1, površine 60 m2 i dvorište površine 55 m2, sveukupno površine 115 m2.

II. Dužan je tuženik ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti izradu, pregledavanje i potvrđivanje geodetskog elaborata sa svim prilozima od dana 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije PD, zaprimljenom kod državne geodetske uprave, područni ured za katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa: 932-06/23- 02/789, Urbroj: 15-23-1, a kojim će se od postojeće kč. br. [katastarska čestica] k.o. upisane u zk.u. 27 k. o. [katastarska općina], oformiti kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 184/2 k. o. [katastarska općina], a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude.

III. Dužan je tuženik ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti provedbu geodetskog elaborata sa svim prilozima od dana 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije PD, zaprimljenom kod katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa: 932- 06/23- 02/789, Urbroj: 15-23-1 i potvrđenog od tijela nadležnog za poslove katastra, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude.

IV. Dužan je tuženik ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti uknjižbu vlasništva tužitelja, [adresa], OIB: 24482197680, na dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio sukladno geodetskom elaboratu sa svim prilozima od 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije PD, zaprimljenom kod državne geodetske uprave, područni ured za katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa: 932-06/23-02/789, Urbroj: 15-23-1, a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude, predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi javna zgrada, Kuna Konavoska 1, površine 60 m2 i dvorište površine 55 m2, sveukupno površine 115 m2, a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude, uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu predmetne nekretnine, koju u naravi čine javna zgrada, Kuna Konavoska 1, površine 60 m2 i dvorište površine 55 m2, sveukupno površine 115 m2, s imena tuženika ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izdati tužitelju, [adresa], OIB: 24482197680, ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude, koju će za slučaj neizdanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.480,85

EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pod točkama I, II, III, IV i VI izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. U odgovoru na tužbu tuženika tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Odredbom članka 418. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) propisano je da ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu.

Nadalje, odredba čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ 6/80, 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine, propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

Konačno, odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Pri tome, odredba čl. 159. st. 2. ZV određuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 3. ZV određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Među strankama je u ovom postupku nesporno da je na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena zgrada koju su gradili mještani sela Kuna Konavoska i koja je otvorena još 1952. Nesporno je da je predmetna zgrada nekada bila osnovna škola (na etaži prvog kata), nesporno je da je zgrada dijelom predstavljala i danas predstavlja društveni dom (prostorije u prizemlju). Nesporno je i da je zgrada izgrađena na zemlji pravnog prednika tuženika, njegovog oca MD. Nesporno je da je za predmetnu zgradu utvrđena građevna čestica, odnosno da je doneseno pravomoćno rješenje o utvrđivanju građevne čestice. Sporno je, međutim, predstavlja li predmetna nekretnina vlasništvo Općine Konavle, odnosno je li Općina Konavle stekla pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom temeljem zakona.

Iz isprava Državnog arhiva u Dubrovniku, odnosno izvješća kojeg je dao FD, prosvjetni inspektor NOK Dubrovnik (list spisa 23-24) proizlazi da je u Kuni Konavoskoj otvorena škola početkom školske godine 1944./1945. Loši uvjeti u kojima je radila škola navela je stanovništvo na inicijativu oko pokretanja akcije za izgradnju školske zgrade (1946./1947.). Odlučeno je od strane predstavnika sela i prosvjetnog inspektora mjesto gradnje zvano ''Rudine''. Seljani su dali svu potrebnu radnu snagu za gradnju zgrade i u prijenosu građevinskog materijala od željezničke stanice Mihanići. Prenosilo se s velikim naporom, ali i zadovoljstvom da se zgrada što prije izgradi, dok je materijalna sredstva za izgradnju objekta dao Savjet za prosvjetu i kulturu NO kotara Dubrovnik. Školska zgrada je svečano otvorena 3. veljače 1952. Iz spisa je razvidno da je za predmetnu zgradu izdana uporabna dozvola dana 30. rujna 2020. investitora Općine Konavle (list spisa 66-68), a da je potom i utvrđena građevna čestica za predmetnu zgradu, rješenjem od 6. travnja 2023. po zahtjevima investitora [adresa] i ČD (list spisa 60-63).

Međutim, sve i da tužitelj (kao pravni sljednik Općine Dubrovnik) nije pravo vlasništva nad spornom nekretninom stekao izvorno – građenjem, svakako je stekao izvorno – dosjelošću, jer nema nikakve dvojbe da je Općina Konavle najmanje od osnutka (1992.) u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine. Poštenom posjedu tužitelja može se pribrojiti i pošteni posjed njegovog pravnog prednika Općine Dubrovnik, iz svih razloga koji su navedeni u prethodnim točkama ovog obrazloženja. Iz dokaznog postupka proizlazi da se ovdje radi o nekretnini u kojoj se održavaju izbori (biračko mjesto, list spisa 94-108), zatim da je zgradu poslije rata obnovila Općina Konavle (iskazi svjedoka ĆD, HD), upravo je Općina Konavle dala suglasnost planinarima da koriste gornji kat predmetne zgrade (iskaz RD, ZD, CD, ŠD, ND), upravo je Općina Konavle dala suglasnost planinarima da u suradnji s mjesnim odborom obnove zgradu 2008. godine (suglasnost na listu spisa 17, iskaz HD), [adresa] je i sufinancirala obnovu krova, Općina Konavle evidentirana je kao korisnik mreže kategorije potrošnje poduzetništvo na mjernim mjestima u predmetnoj zgradi, i to još od 1996., odnosno, 1997. godine (list spisa 22, uviđaj na listu mjesta, potvrda na listu spisa 156), te najmanje od tada snosi troškove režija za predmetnu nekretninu. Stoga, nedvojbeno je da Općina Konavle od vlastitog osnutka pa do današnjega dana upravlja predmetnom zgradom kao vlasnik, da joj je ključ i posjed predan od samog osnutka Općine, kao i da, osim što se poštenje presumira, niti jednim navodom tuženika nije doveden u pitanje pošteni posjed tužitelja, pa, kad bi se i zanemarilo sve navedeno u prethodnim točkama ovog obrazloženja, sama Općina Konavle je preko 30 godina u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine.

Iz spisa ne proizlazi da je tuženik ikada bio u posjedu zgrade, štoviše iz spisa ne proizlazi da je prednik tuženika BD ikada svojatao predmetnu zgradu, pa čak ni tuženik kao njegov pravni sljednik, sve do unazad nekoliko godina kada se počelo provaljivati u zgradu (iskaz svjedoka RD, iskaz svjedoka ĆD, TD, ND, VD)."

Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

7. Prije svega, treba reći da tužitelj osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na primjeni instituta dosjelosti, pa kada prvostupanjski sud u jednom dijelu svog obrazloženja navodi da je tužitelj vlasništvo utužene nekretnine stekao primjenom instituta građenja na tuđem zemljištu te primjenom odluke Vlade Republike Hrvatske od 6. prosinca 1997. te Zakona o područjima općina, gradova i županija u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 90/92), time prvostupanjski sud samo utvrđuje da je njegov posjed zakonit, ali u daljem dijelu svog obrazloženja (od točke 10. točka 3.) prvostupanjski sud navodi da je svakako posjed tužitelja pošten od 1992. godine pa kako je prošlo više od 30 godina samostalnog i poštenog posjedovanja, to tužitelju pruža traženu pravnu zaštitu.

8. U pravu je žalitelj kada navodi da odluke Vlade Republike Hrvatske od 6. prosinca 1997. godine a koje se najprije utvrđuju nekretnine zemljišnoknjižne oznake po katastarskim općinama, nema i nekretnine oznake kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a nije niti mogla obzirom da niti iz priloženog zk izvatka, a iz stanja spisa, ne proizlazi da je ta nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

9. Također Zakonom o područjima općina, gradova i županija u RH (Narodne novine broj 90/92) se samo određuje njihov naziv i područje te uređuju i druga pitanja od važnosti za teritorijalno ustrojstvo jedinica lokalne samouprave, dok se čl. 3. utvrđuju granice tih ustrojbenih jedinica, dakle, tim Zakonom se nigdje ne definira imovina jedinica lokalne samouprave.

10. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj postao samostalna pravna osoba 1992. jer Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH (Narodne novine broj 90/92) na području bivše općine Dubrovnik ustrojena je Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Dubrovnik, te nekoliko općina, a među kojima je i općina Konavle, te da počem od tada tužitelj je samostalni i pošteni posjednik utužene nekretnine.

11. U to vrijeme je bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 – dalje ZOVO) koji je u čl. 72. st. 2. i 3. popisivao da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova s tim da se savjesnost posjeda pretpostavlja, dok je u čl. 28. st. 4. tog Zakona bilo propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koje drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

12. U međuvremenu, dana 1. siječnja 1997. godine, stupio je na snagu sada važeći Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP) koji je u čl. 18. st. 3. i 5. popisao da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, te da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok je odredbom čl. 159. st. 3. propisano da samostalni posjed nekretnine koji mu je posjed barem pošten stječe ju dosjelošću 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dakle, u biti na isti način se propisuju uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću savjesnog posjednika na nekretnini.

13. Pri tom je potrebno ukazati na to da je Ustavni sud RH u svojoj odluci – III/4145/2017 u tumačenju odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP naveo da se rokovi za stjecanje stvarnih prava ako su počeli teći prije stupanja na snagu ZVDSP, dakle prije 1. siječnja 1997. godine, da tada ti rokovi nastavljaju teći ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok ZVDSP.

14. Dakle, tužitelj počam od 1992. godine kao samostalna pravna osoba te samostalni i pošteni posjednik posjeduje utuženu nekretninu, te je vrijeme od 20 godina proteklo prije podnošenja tužbe 2023. godine.

15. Odgovor da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik utužene nekretnine bio prvotno upisan prednik tuženika, a nakon toga tuženik, međutim valja ukazati na to da posjed nije nepošten samo zbog činjenice da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana druga osoba (vidi Odluku VSRH Rev-856/22 od 25.10.2022.).

16. Naime, a kako to proizlazi iz stanja spisa, primarno iskaza svjedoka ČD i OD, prednik tuženika je odmah drugog svjetskog rata dio svoga zemljišta, koji je predmet ove tužbe, dao za izgradnju škole koja je izgrađena oko 1950. godine a zatvorena oko 1980. godine, ali se ista i nakon toga koristila i to donja etaža za različite društvene djelatnosti a gornja etaža se dala na korištenje planinarskom društvu, te tuženik ni na koji način nije istu koristio, a takvo stanje se nastavilo i nakon 1992., pa stoga u trenutku stjecanja posjeda tužitelja kao samostalne pravne osobe nisu postali razlozi za sumnju da mu ne pripada pravo na posjed.

17. Odgovara da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed.

18. Međutim u konkretnoj situaciji, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, radi se o nekretnini kojoj se održavaju izbori o čemu prilaže rješenja o određivanju biračkog mjesta upravo od tužitelja, tu zgradu je poslije rata obnovio upravo tužitelj, upravo je tužitelj dao suglasnost planinarima da koriste gornju etažu predmetne zgrade kao i da je upravo tužitelj dao suglasnost za obnovu zgrade 2008. godine pri čemu je tužitelj sufinancirao obnovu krova, tužitelj je onaj koji je evidentiran kao korisnik mrežne kategorije poduzetništvo na mjernim mjestima u predmetnoj zgradi i to još od 1996. godine, snosi troškove režija za predmetnu nekretninu te posjeduje ključeve predmetne zgrade koje prema potrebi daje na korištenje drugim osobama.

19. Dakle, tužitelju nitko posjed nije osporavao iako su na nekretnini vršili sva vlasničkopravna ovlaštenja pa i u smislu ulaganja u nekretninu kod razdoblja počem od 1992. godine, dok je tuženik bio potpuno pasivan u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na toj nekretnini i u svojatanju nekog prava na njoj, uopće nije vodio računa o tome kako se koristi, pa utoliko je tužitelj imao itekako razloga vjerovati da posjed vrši kao vlasnik (vidi Odluku VSRH Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

20. Odgovora da iz iskaza svjedoka ŽD proizlazi (iskaz dat 2024.) da se pokušalo pretprošle godine ući u prizemlje provalom brave, međutim, ukoliko bi se to čak i imalo smatrati da je time poštenje tužitelja prestalo, valja reći da je do tada već protekao rok od 20 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću.

21. Odgovaraju navodi žalbe da je geodetski elaborat samo zaprimljen u Područnom uredu za katastar u Dubrovniku, te da nema dokaza da je isti potvrđen, međutim, valja ukazati na pravno shvaćanje izraženo u Odluci VSRH Rev-180/2015 od 11. prosinca 2018.), a koja se poziva i na druga istovjetna pravna shvaćanja istog suda, a prema kojem, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji prema materijalno pravnim pravilima koje su se primjenjivale u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačnu stvar, treba prihvatiti kao dopušten i određen i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktički odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno, kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Pod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, tužitelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema glavnicama stečenog prava vlasništva (pa i pod pretpostavkama iz Zakona o poslovnom uređenju) te ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama te upis na svoje vlasništvo, a čime je odluka provedena.

22. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 1. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (toč. I).

23. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II.).

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić