REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-217/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SG STANOGRAD KONCERN d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ilica 109, OIB:93719477529, kojeg zastupa punomoćnik Marko Fak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 835/2022-2 od 2. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj Povrv-402/2021-5 od 14. prosinca 2021., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na sedmo i osmo pitanje.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, peto i šesto pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-835/2022-2 od 2. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj Povrv- 402/2021-5 od 14. prosinca 2021.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Može li jedinica lokalne samouprave preuzimati obveze na novčane isplate konkludentnim činima?
2. Može li se zaključiti o postojanju (upravnog) sporazuma (pa i o naknadi za preneseno zemljište, u smislu čl. 175. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju), iz konkludnentnih čini jedinice lokalne samouprave?
3. Je li sporazum o naknadi za preneseno zemljište, u smislu čl. 175. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju, postignut kada procjeniteljsko povjerenstvo dade mišljenje da se prihvaća elaborat vještaka?
4. Je li za ocjenu postojanja sporazuma o naknadi za preneseno zemljište, u smislu čl. 175. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju, dovoljno da jedinica lokalne samouprave konkludentnim radnjama dade pristanak na određenu naknadu, kraj nesporne činjenice da o tom (prešutnom) dogovoru nesporno nije sastavljen zapisnik, pisana nagodba ni pisani ugovor?
5. Je li za utvrđenje postojanja sporazuma o visini novčanog iznosa koji je jedinica lokalne samouprave dužna isplatiti dovoljno to da nema dokaza da je gradonačelnik te jedinice lokalne samouprave uputio prigovor na dostavljeno mu mišljenje formiranih (procjeniteljskih) tijela o pravilnosti izračuna visine nečijeg zahtjeva?
6. Predstavlja li sporazum iz čl. 175. st. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju nagodbu u upravnom postupku koja se, u smislu čl. 57. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009), smatra sklopljenom tek kad je stranke nakon pročitanog zapisnika potpišu?
7. Je li sud, u predmetu po zahtjevu vlasnika na isplatu naknade prema čl. 172. st. 2. Zakona o prostornom uređenju, kad odlučuje o roku za isplatu naknade, dužan primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je vlasnik dao izjavu o prijenosu i time stekao pravo na naknadu ili propis koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja „zahtjeva“ kojim vlasnik tek izražava želju za prijenosom nekretnine?
8. Je li upravni postupak u kojem je vlasnik stekao pravo na naknadu iz čl. 172. st. 2. Zakona o prostornom uređenju započeo u trenutku u kojem je vlasnik prenio zemljište i time stekao pravo na naknadu ili je započeo ranije – već podnošenjem „zahtjeva“ u kojem vlasnik obavještava jedinicu lokalne samouprave da namjerava koristiti mogućnost prijenosa prema odredbama Zakona o prostornom uređenju?“.
3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da prvo naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
7. Drugo, treće, četvrto i peto postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja tuženik osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Šesto postavljeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, odluke na koje se pozvao donesene su u različitim činjeničnim i pravnim situacijama od one u ovoj parnici, pa ne predstavljaju odgovarajući razlog za postavljena pitanja.
9. U odnosu na sedmo i osmo pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
11. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazložena je na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
12. Budući da u odnosu na sedmo i osmo pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st.2. toč.3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da prvo, drugo, treće, četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
14. Nadalje, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
