Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3748/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P- 916/2022-21 od 03. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja TĆ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-916/2022-21 od 03. lipnja 2025. u dijelu pod točkama I. do III. izreke te se kao neosnovan odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od 15. svibnja 2007. sklopljen između tuženoga Zagrebačke banke d.d., [adresa], OIB: 92963223473, kao kreditora i tužitelja TĆ kao korisnika kredita, potvrđenog 21. svibnja 2007. po javnom bilježniku Ervinu Kuzmaniću iz Supetra, pod posl.br. OV- 2635/07, ništetan te kao takav ne proizvodi pravne učinke među strankama.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Supetar, Općinski sud u Splitu, upis brisanja založnog prava pod poslovnim brojem Z-1329/07 u korist Zagrebačke banke d.d., [adresa], OIB: 92963223473, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473 sa sjedištem u [adresa], nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eur (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkama I. do III. izreke, žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov.

53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev, citiran pod točkom 1. izreke ovog drugostupanjskog obrazloženja, uz obrazloženje da su za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavne odredbe čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. br.: 96/03. i 46/07., dalje: ZZP) i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. br.: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO-a), a da predmetni ugovor nije ništetan u cijelosti u smislu tih odredbi. Ovo jer su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca, uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom, a da eventualna ništetnost dijela ugovornih kojima je ugovorena valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu, nije razlog za ništetnost cijelog Ugovor o kreditu već isti može opstati i bez njih.

5. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud utvrdio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. tog Zakona, a presuda nema niti nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 365. st. 2. točka 11. ZPP-a.

6. Žalitelju dalje valja odgovoriti da je sud prvoga stupnja raspravio sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu glede zahtjeva za utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog Ugovora o kreditu i da je na temelju toga, pravilnom primjenom materijalnog prava i zakonito odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude. Stoga je neosnovano i isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-, kao što je neosnovano i isticanje žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 3. toga Zakona.

7. Nadalje, i prema shvaćanju ovoga suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u spornom dijelu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nisu takvog značaja da bi ništetnošću opteretile čitav ugovor.

8. Prema odredbi članka 322. stavka 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2. članka 324. ZOO). Ugovorom o kreditu se, prema odredbi članka 1021. ZOO, banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

9. Odredba članka 22. ZOO-a dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. No, iako je načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, u konkretnom je slučaju ista utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe, i to odredbe članka 81. ZZP-a, ali unatoč tome i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti. Stoga Ugovor može opstati i bez te, dijelom ništetne ugovorne odredbe.

10. Također, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni Ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ocijenio neosnovanim te ga odbio kao nesonvan.

11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika kojima se isti poziva na pravna shvaćanja Suda Europske unije u predmetu broj C-260/2018 valja navesti da je Sud Europske unije u tim predmetima zauzeo stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 te polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna, ali isto tako navodi da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava. Dakle, u predmetu C- 260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se i shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi upravo proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 2. ZZP i čl. 324. st. 1. ZOO.

12. Također valja odgovoriti da se prema direktivi 93/13 EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i prema načelima izraženima u odlukama suda Europske unije (dalje: Sud), potrošač dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To je sukladno cilju zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi. Pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne, već su kriteriji, primjerice, može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora ili se pravna priroda ugovora mijenja ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora i je li znatno otežano ispunjenje. Za tu ocjenu odlučne su odredbe ugovora i s njim eventualno povezani ugovori te norme materijalnog prava koje reguliraju relevantne ugovorne odnose (čl. 324. st. 1. ZOO).

13. Osim toga žalitelju valja ukazati i na činjenicu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj Rev 259/2022-3 od 09. listopada 2024., iznio stajalište da je u prvom st. čl. 2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (sl. l. 2013.) propisano da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Republiku Hrvatsku i primjenjuju se u Republici Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanja Europskoj uniji, dakle, od 01. srpnja 2013., pa je za odlučivanje o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, i to prvenstveno odredbe čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a te odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

14. Slijedom navedenog, sadržajem svoje žalbe tužitelj nije osnovano osporio pravilnost primjene načela održanja ugovora iz čl. 87. st. 2. ZZP-a i iz čl. 324. st. 1. ZOO-a, a niti je s uspjehom ukazao na povredu prava zaštićenih čl. 29. st. 1. Republike Hrvatske (Nar. nov. br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., pročišćeni tekst 8/99., ispravak 14/02. i 13/03.).

15. Također, jer nije osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, pravilno je sud prvog stupnja kao neosnovan odbio i zahtjev tužitelja za brisanje uknjižbe prava zaloga provedene na temelju predmetnog Ugovora o kreditu.

16. Zbog rečenog je kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

17. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

18. Trošak žalbe tužitelju nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl.1 66. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević