Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4078/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Držaić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica BI, dipl. iur. prema generalnoj punomoći broj SU-50/12, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 kojeg zastupa punomoćnik Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1479/2020-38 od 20. travnja 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P- 1479/2020-42 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1479/2020-38 od 20. travnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1479/2020-42 od 5. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu ispravljenu rješenjem istog suda poslovni broj P-1479/2020-42 od 5. svibnja 2023. kojom je odbio zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 51.699,12 kuna / 6.861,62 eura[1] / sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 18.718,75 kn / 1.953,51 /eur sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2023. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti da je osiguranica tužitelja LI zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi 18. siječnja 2008. koju je skrivio EI upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika.
8. Nesporno je i da je osiguranici tužitelja LI, zbog zadobivenih povreda priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. rujna 2009.
9. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:
- da je predmet spora zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguranici LI za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. rujna 2017. u ukupnom iznosu od 51.699,12 kn / 6.861, 62 / eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,
- na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića utvrđeno je da su djelatnici policije na mjestu predmetne prometne nezgode fotografirali bicikl osiguranice tužitelja te je utvrđeno oštećenje lijeve strane presvlake sjedala bicikla osiguranice tužitelja koje je tipično po nastanku za slučaj pada bicikla lijevim bokom na kolnik i struganja po kolniku,
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića utvrđeno da na biciklu osiguranice tužitelja kao i na vozilu osiguranika tuženika nema oštećenja koja bi ukazivala da je vozilo osiguranika tuženika naletjelo na osiguranicu tužitelja na biciklu te na bazi utvrđenog stanja bicikla osiguranice tužitelja i vozila osiguranika tuženika proizlazi da vozilo osiguranika tuženika nije naletjelo na osiguranicu tužitelja na biciklu,
- na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Božidara Šebečića i dr. HI utvrđeno je da je osiguranica tužitelja 18. siječnja 2018. na putu s posla stradala u prometnoj nezgodi, da je zadobila natučenje glave i lijeve strane lica, oguljotine lijeve strane lica, natučenje lijeve podlaktice i oba koljena i napuknuće baze pete metakarpalne kosti lijeve šake. Isto je tako utvrđeno da je glavni uzrok profesionalne nesposobnosti za rad komplikacija ozljede šake iz prometne nezgode, ali manjim dijelom na pojavu profesionalne nesposobnosti utječe sindrom karpalnog kanala i radikulopatija živaca koji izlaze iz vratne kralježnice,
- da je osiguranici tužitelja LI priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. ožujka 2009. zbog ozljede na radu, a zbog koje je nastala profesionalna nesposobnost za rad (rješenje tužitelja od 16. rujna 2009. - list 3 spisa) i priznato joj je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede a koje su uzrokovale profesionalnu nesposobnost za rad te joj je isplaćena mirovina zbog ozljede na radu,
- da se u prijavi o ozljedi na radu navodi da je ozljeda nastala sudarom radnika (osiguranice tužitelja LI) sa pokretnim predmetom,
- da tužitelj nije dokazao odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu niti je dokazao visinu štete odnosno eventualnu razliku između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu,
- da je temeljem čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/08, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22; dalje; ZOO) utvrđen osnovanim prigovor zastare.
10. Sporno je među strankama prema kojem zakonu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, da li prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16.- dalje: ZMO) ili prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09; dalje: ZOOP) koji su bili na snazi u vrijeme izvršenih isplata.
11. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu stvarne štete sukladno čl. 27. ZOOP-a i to razmjerni iznos mirovine odnosno razlike između isplaćenih mirovina i mirovine utvrđene prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
12. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ne postoji razlika koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju s osnova naknade štete obzirom da je rješenjem tužitelja od 16. rujna 2009. osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu te joj je ista i isplaćena zbog ozljede na radu, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
13. Tužitelj žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava, ističući da mjerodavno pravo predstavlja ZMO koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a ne ZOOP, pa da mu pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupno isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 30. rujna 2017.
14. Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine.
15. Naime, s obzirom da je riječ o šteti za koju odgovara tuženik kao društvo za osiguranje, osnovanost zahtjeva tužitelja ima se procjenjivati prema odredbama ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine, a ne prema odredbama ZMO-a kako to pogrešno smatra tužitelj. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev- 1034/2021-2 od 8. veljače 2023.
16. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5.).
17. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje dužan je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koju stvarnu štetu, između ostalog, predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, s time da se razmjerni iznos mirovine utvrđuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
18. U konkretnom slučaju kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj svojoj osiguranici isplaćivao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP-a te odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.
19. Slijedom navedenog žalbeni navodi žalitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
20. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.
21. Iz navedenih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.
22. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova parnična radnja nije bila nužna za konačni ishod postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Držaić
