Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-205/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanja Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj, Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Denisu Pediću iz Popovače, Zagrebačka 17, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 130/2024-12 od 1. prosinca 2025., u sjednici vijeća 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-130/2024-12 od 1. prosinca 2025. u točki I., točki II. izreke i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 360,90 eura.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 360,90 eura do iznosa od 1.204,65 eura (za 843,75 eura) i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 843,75 eura.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu broj 9012373453 koji su dana 29. ožujka 2007.g. sklopili tužitelj CH, Okoli, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditor u dijelu kojim se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju CH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 129,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od 31. ožujka 2007.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do konačne isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da naknadi tužitelju CH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 12. st. 3. Ugovora o kreditu od 29. ožujka 2007. u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva od 1% od iznosa kredita sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila te zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 129,12 eura.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu tužitelja i samog zapisnika pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 29. ožujka 2007., a kojim je tužitelju odobren iznos kredita od 21.366,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a u čl. 12. st. 3. istog Ugovora je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila; da je tužitelju ugovoreni iznos kredita umanjen za iznos od 129,12 eura, da je ugovor sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati te nije mogao niti pregovarati o odredbama tog Ugovora o kreditu; da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tužitelj nije bio nositelj OPG-a niti član nekog trgovačkog društva, a nije imao niti obrt, da je predmet Ugovora kupnja vozila, a kojeg je tužitelj kasnije kupio te koristio isključivo za osobne potrebe, da tužitelju u banci nisu dali mogućnosti drugog osim sklapanja kredita u CHF.

8. Također iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj ima status potrošača te da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

9. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. i II. pobijane prvostupanjske presude.

10. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

11. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

12. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.

13. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

14. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

15. Kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

16. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

17. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada, da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime te naknade iznos koji je utužen a s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.

18. Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj ocjeni suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

19. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je odmjerio visinu tog parničnog troška kojeg je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi tužitelju u ovom predmetu. Naime, vrijednost predmeta spora iznosi 129,12 eura te sukladno istom trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sastoji se od: sastav tužbe 25 bodova, podneska od 8. srpnja 2024. 25 bodova, pristup ročištu 17. travnja 2025. i ročištu 27. studenoga 2025. svako po 25 bodova te ročištu za objavu 12,5 bodova tj. 112,5 bodova ili 225,00 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 281,25 eura, a tužitelji imaju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te sudske pristojbe na presudu 53,10 eura tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 360,90 eura (čl. 155. st. 1. ZPP te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa).

21. Na žalbene navode valja reći da tužitelj ima pravo na naknadu troška zastupanja za pristup punomoćnika tužitelja ročištu za objavu jer je ta parnična radnja bila potrebna u postupku sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i točki II. izreke te u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 360,90 eura (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti presudu u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 360,90 eura do iznosa od 1.204,65 eura te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 843,75 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

23. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe jer nije uspio u pogledu glavne stvari već samo u pogledu sporednog potraživanja (čl. 35. ZPP, čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić