Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-165/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnicima u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1021/2019-35 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 1021/2019-35 od 14. studenog 2025. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53036966535 da tužiteljici OVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.621,46 EUR (slovima: tisućušestodvadesetijedan euro i četrdesetišest centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, i to: - na iznos od 5,30 EUR sa kamatom od 21.9.2011. do plaćanja, - na iznos od 41,38 EUR sa kamatom od 20.10.2011. do plaćanja, - na iznos od 40,20 EUR sa kamatom od 25.11.2011. do plaćanja, - na iznos od 16,18 EUR sa kamatom od 18.12.2011. do plaćanja, - na iznos od 15,88 EUR sa kamatom od 1.1.2012. do plaćanja, - na iznos od 16,74 EUR sa kamatom od 1.2.2012. do plaćanja, - na iznos od 13,28 EUR sa kamatom od 1.3.2012. do plaćanja, - na iznos od 16,81 EUR sa kamatom od 1.4.2012. do plaćanja, - na iznos od 15,52 EUR sa kamatom od 1.5.2012. do plaćanja, - na iznos od 17,92 EUR sa kamatom od 10.6.2012. do plaćanja, - na iznos od 15,87 EUR sa kamatom od 8.7.2012. do plaćanja, - na iznos od 18,13 EUR sa kamatom od 1.8.2012. do plaćanja, - na iznos od 18,08 EUR sa kamatom od 1.9.2012. do plaćanja, - na iznos od 15,81 EUR sa kamatom od 7.10.2012. do plaćanja, - na iznos od 9,93 EUR sa kamatom od 1.11.2012. do plaćanja, - na iznos od 44,53 EUR sa kamatom od 1.12.2012. do plaćanja, 2 Poslovni broj: P-1021/2019-35 - na iznos od 43,89 EUR sa kamatom od 1.1.2013. do plaćanja, - na iznos od 40,35 EUR sa kamatom od 1.2.2013. do plaćanja, - na iznos od 43,36 EUR sa kamatom od 1.3.2013. do plaćanja, - na iznos od 86,23 EUR sa kamatom od 1.5.2013. do plaćanja, - na iznos od 38,78 EUR sa kamatom od 1.6.2013. do plaćanja, - na iznos od 38,69 EUR sa kamatom od 7.7.2013. do plaćanja, - na iznos od 39,78 EUR sa kamatom od 1.8.2013. do plaćanja, - na iznos od 41,03 EUR sa kamatom od 1.9.2013. do plaćanja, - na iznos od 23,84 EUR sa kamatom od 1.10.2013. do plaćanja, - na iznos od 19,19 EUR sa kamatom od 10.10.2013. do plaćanja, - na iznos od 42,06 EUR sa kamatom od 10.11.2013. do plaćanja, - na iznos od 43,03 EUR sa kamatom od 1.12.2013. do plaćanja, - na iznos od 43,55 EUR sa kamatom od 1.1.2014. do plaćanja, - na iznos od 34,68 EUR sa kamatom od 1.2.2014. do plaćanja, - na iznos od 35,70 EUR sa kamatom od 1.3.2014. do plaćanja, - na iznos od 35,37 EUR sa kamatom od 1.4.2014. do plaćanja, - na iznos od 34,23 EUR sa kamatom od 1.5.2014. do plaćanja, - na iznos od 33,87 EUR sa kamatom od 5.6.2014. do plaćanja, - na iznos od 34,10 EUR sa kamatom od 1.7.2014. do plaćanja, - na iznos od 36,40 EUR sa kamatom od 1.8.2014. do plaćanja, - na iznos od 36,40 EUR sa kamatom od 1.9.2014. do plaćanja, - na iznos od 36,18 EUR sa kamatom od 1.10.2014. do plaćanja, - na iznos od 22,78 EUR sa kamatom od 9.11.2014. do plaćanja, - na iznos od 38,04 EUR sa kamatom od 1.12.2014. do plaćanja, - na iznos od 37,37 EUR sa kamatom od 1.1.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,96 EUR sa kamatom od 16.1.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.3.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.4.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.5.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.6.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.7.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.8.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.9.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.10.2015. do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.078,09 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2025. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku 15 dana.“

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I.Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53036966535 da tužiteljici OVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.621,46 EUR (slovima: tisućušestodvadesetijedan euro i četrdesetišest centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, i to: - na iznos od 5,30 EUR sa kamatom od 21.9.2011. do plaćanja, - na iznos od 41,38 EUR sa kamatom od 20.10.2011. do plaćanja, - na iznos od 40,20 EUR sa kamatom od 25.11.2011. do plaćanja, - na iznos od 16,18 EUR sa kamatom od 18.12.2011. do plaćanja, - na iznos od 15,88 EUR sa kamatom od 1.1.2012. do plaćanja, - na iznos od 16,74 EUR sa kamatom od 1.2.2012. do plaćanja, - na iznos od 13,28 EUR sa kamatom od 1.3.2012. do plaćanja, - na iznos od 16,81 EUR sa kamatom od 1.4.2012. do plaćanja, - na iznos od 15,52 EUR sa kamatom od 1.5.2012. do plaćanja, - na iznos od 17,92 EUR sa kamatom od 10.6.2012. do plaćanja, - na iznos od 15,87 EUR sa kamatom od 8.7.2012. do plaćanja, - na iznos od 18,13 EUR sa kamatom od 1.8.2012. do plaćanja, - na iznos od 18,08 EUR sa kamatom od 1.9.2012. do plaćanja, - na iznos od 15,81 EUR sa kamatom od 7.10.2012. do plaćanja, - na iznos od 9,93 EUR sa kamatom od 1.11.2012. do plaćanja, - na iznos od 44,53 EUR sa kamatom od 1.12.2012. do plaćanja, 2 Poslovni broj: P-1021/2019-35 - na iznos od 43,89 EUR sa kamatom od 1.1.2013. do plaćanja, - na iznos od 40,35 EUR sa kamatom od 1.2.2013. do plaćanja, - na iznos od 43,36 EUR sa kamatom od 1.3.2013. do plaćanja, - na iznos od 86,23 EUR sa kamatom od 1.5.2013. do plaćanja, - na iznos od 38,78 EUR sa kamatom od 1.6.2013. do plaćanja, - na iznos od 38,69 EUR sa kamatom od 7.7.2013. do plaćanja, - na iznos od 39,78 EUR sa kamatom od 1.8.2013. do plaćanja, - na iznos od 41,03 EUR sa kamatom od 1.9.2013. do plaćanja, - na iznos od 23,84 EUR sa kamatom od 1.10.2013. do plaćanja, - na iznos od 19,19 EUR sa kamatom od 10.10.2013. do plaćanja, - na iznos od 42,06 EUR sa kamatom od 10.11.2013. do plaćanja, - na iznos od 43,03 EUR sa kamatom od 1.12.2013. do plaćanja, - na iznos od 43,55 EUR sa kamatom od 1.1.2014. do plaćanja, - na iznos od 34,68 EUR sa kamatom od 1.2.2014. do plaćanja, - na iznos od 35,70 EUR sa kamatom od 1.3.2014. do plaćanja, - na iznos od 35,37 EUR sa kamatom od 1.4.2014. do plaćanja, - na iznos od 34,23 EUR sa kamatom od 1.5.2014. do plaćanja, - na iznos od 33,87 EUR sa kamatom od 5.6.2014. do plaćanja, - na iznos od 34,10 EUR sa kamatom od 1.7.2014. do plaćanja, - na iznos od 36,40 EUR sa kamatom od 1.8.2014. do plaćanja, - na iznos od 36,40 EUR sa kamatom od 1.9.2014. do plaćanja, - na iznos od 36,18 EUR sa kamatom od 1.10.2014. do plaćanja, - na iznos od 22,78 EUR sa kamatom od 9.11.2014. do plaćanja, - na iznos od 38,04 EUR sa kamatom od 1.12.2014. do plaćanja, - na iznos od 37,37 EUR sa kamatom od 1.1.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,96 EUR sa kamatom od 16.1.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.3.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.4.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.5.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.6.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.7.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.8.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.9.2015. do plaćanja, - na iznos od 37,88 EUR sa kamatom od 1.10.2015. do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da pri njenom donošenju, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje tuženik ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. U tom dijelu razlozi pobijane presude su jasni jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoje ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Tuženik neosnovano upire na bitnu povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999, dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999, pročišćeni tekst, 8/1999, ispravak i 14/2002), te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, jer mu je u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze, poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijana presuda donesena kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka (koja načela strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama), niti je pobijana presuda rezultat zanemarivanja tuženika.

7. Međutim, sud prvog stupnja je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluku. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a- 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 - dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa iz pobijane t. I. izreke. Posljedično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i u odluci o troškovima parničnog postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćenog iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope te valute u CHF (promjene tečaja) te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Između stranaka nije sporno:

- da su tuženik i tužiteljica, kao korisnik kredita zaključili 28. kolovoza 2007. predmetni Ugovor o [broj kredita] iz sadržaja kojeg proizlazi da je tuženik odobrio tužiteljici, kao korisnici kredita stambeni kredit sa flexi otplatom bez počeka u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je čl. 2. Ugovora o kreditu bilo ugovoreno da se na iznos kredita obračunava redovna kamata od 4,95% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da članak 7. Ugovora sadrži odredbe o valutnoj klauzuli kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak, time da je bilo ugovoreno da se kredit otplaćuje u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu, koji tuženik uručuje korisniku kredita po isplati kredita te da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da su stranke sklopile Dodatak broj KONV01/2016 Ugovoru o kreditu [broj kredita] 5. veljače 2016. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), a prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015.,

- da iz sadržaja Dodatka ugovora proizlazi kako su ugovorne strane suglasno utvrdile da je preostala neotplaćena glavnica 13.037,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća te da početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR izračunata po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita iznosi 13.443,32 EUR, a preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.9.2015. prije provedbe konverzije iznosi 11.924,88 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, da ukupno utvrđen iznos anuiteta prema EUR otplatnom planu do 30.9.2015. iznosi 10.724,47 EUR, da ukupni uplaćeni iznos utvrđen u valutnoj klauzuli u EUR sukladno čl.19.c. st.1. točka 4. Zakona do 30.9.2015. iznosi 12.167,19 EUR, da tražbina korisnika kredita temeljem konverzije iznosi 1.442,72 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.9.2015. iznosi 11.010,96 HRK, a preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon provedbe konverzije na dan 30.9.2015. iznosila bi 8.286,13 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća,

- da iz čl.5. Dodatka proizlazi kako je utvrđeno da razlika između izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice prije konverzije iz čl.4. točke 1. i izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice nakon konverzije iz čl.4.točke 5. iznosi 3.638,75 EUR i da su ugovorne strane bile suglasne da nakon što se temeljem Zakona i tog Dodatka, provede konverzija, novčana obveza korisnika kredita prema tuženiku u odnosu na dio glavnice kredita u visini 3.638,75 EUR prestaje, a korisnik kredita (tužiteljica) na ime preostale neotplaćene glavnice duguje tuženiku na dan 30.9.2015. 8.286,13 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća,

- da iz čl.7. Dodatka proizlazi kako je utvrđeno da ukupan zbroj preostalih anuiteta/obroka na dan 30.9.2015. izračunat uz primjenu promjenjive kamatne stope redovne kamate iz EUR otplatnog plana iznosi 10.006,48 EUR.

10. Između stranaka je sporno:

- jesu li ništetne pojedine odredbe Ugovora o [broj kredita] od 28.8.2007. i to ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (čl.2.) i ugovorna odredba čl.7. o valutnoj klauzuli,

- ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje ove tužbe, a sve u kontekstu provedene konverzije sukladno ZID ZPK,

- da li je sklapanjem Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru o [broj kredita] tužiteljica ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku,

- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja, odnosno konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu,

- osnova i visina tužbenog zahtjeva,

- istaknuti prigovor zastare.

11. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) kada je kao prethodno pitanje utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli Ugovor o kreditu od 28. kolovoza 2007. od dana 20. veljače 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika.

12. Međutim, sud prvog stupnja je iz činjenica što ih je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluku kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženih iznosa utvrđen financijskim vještačenjem, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 - dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03.

13. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio kao prethodno pitanje ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

14. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

15. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njezinog pristanka na takav ugovor a da je bila potpuno obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvir utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

16. U odnosu na zahtjev za isplatu novčanih iznosa valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa od 5. veljače 2016., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

17. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

18. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

19. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

20. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor sukladno odredbi čl. 19.a tog Zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

21. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79., čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3., čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

22. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa za tužitelja. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju njezine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

23. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 28. kolovoza 2007. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

24. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

25. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, „Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22).

26. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

27. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužiteljica ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice s obzirom na to da je njezinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks.

28. Obzirom da je iz prethodno iznesenih razlog tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbijen, ostali žalbeni navodi tuženika koji nisu od utjecaja na odluku ovog suda, nisu ocjenjivani.

29. Slijedom svega prethodno navedenog je na temelju odredbe čl. 373. t. 2. i 3. ZPP odlučeno kao u t. I izreke ove presude.

30. Budući je ovom odlukom izmijenjena prvostupanjska odluka o glavnom zahtjevu, posljedično je izmijenjena i odluka o troškovima parničnog postupka.

31. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

32. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

33. Po ocjeni ovog suda tužiteljica u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

34. Iz istih razloga odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

35. Stoga je odlučeno kao u t. II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte