REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3435/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Đura Sesse, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Mirošević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika 1. HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska 11, tuženika 2. HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, sa sjedištem u Zagrebu, Mihanovićeva 12, tuženika 3. HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 51, kojega zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu i tuženika 4. PRUŽNE GRAĐEVINE d.o.o., OIB 34601781192, sa sjedištem u Zagrebu, Međimurska 4, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica Odvjetničkog društva Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Maksimirska cesta 48, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž- 866/2024-3 od 28. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-280/2018-103 od 2. svibnja 2024., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika 4. PRUŽNE GRAĐEVINE d.o.o. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-866/2024-3 od 28. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-280/2018-103 od 2. svibnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog odstupanja od prakse revizijskog suda i neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje kao zasebne osnove za dopuštenje revizije.

2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Je li županijski sud kao drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja jasne upute revizijskog suda iznesenog u predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana ranija prvostupanjska i drugostupanjska odluka;

2) Može li drugostupanjski sud preispitati i preinačiti zaključke prvostupanjskog suda u vezi sa sadržajem iskaza svjedoka bez provođenja rasprave pred drugostupanjskim sudom, odnosno treba li ocjena u pogledu sadržaja iskaza biti logična i utemeljena na relevantnim činjenicama, a u slučaju neslaganja, treba li drugostupanjski sud obrazložiti svoje postupanje;

3) Od kada teče zastara potraživanja naknade štete ako je štetnik bio na bolovanju radi rehabilitacije nakon liječenja?

4. Četvrtotuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja te ga je predložio odbaciti podredno odbiti uz naknadu troška odgovora na prijedlog. Ostali tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda putem dopuštanja revizije.

6. Naime, predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 23. srpnja 2000., kada se na teretnoj stanici izvlačnog kolosjeka željezničke stanice u Pločama - Čeveljuša popeo na vagon i dotaknuo električni naponski kabel od 25 000 V koji se protezao iznad vagona na izvlačnom kolosjeku u dužni od 800 m od priključka na glavni prometni kolodvor te zadobio tjelesne ozljede. Sudovi su, u bitnom, odbili tužbeni zahtjev nakon što su ocijenili da su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke za potpuno isključenje odgovornosti tuženika jer je štetni događaj uzrokovan isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika čije posljedice prednik tuženika nije mogao izbjeći niti otkloniti.

6.1. Pritom su sudovi imali na umu slijedeće pravno odlučne činjenice: izvlačni kolosjek, kao dio teretnog kolosijeka koji služi za ulaz/izlaz vagona, je uvijek pod naponom (osim magacinskog dijela), na njemu su bili postavljeni vidljivi znakovi upozorenja na visoki napon odnosno na opasnost od strujnog udara, čime je prednik tuženika poduzeo radnju kojom upozorava na opasnost pri čemu ne postoji propust tuženika u vidu isključenja energetskih vodova. To tim više što se napon u vozni red ne uključuje samo za vrijeme manevriranja električne lokomotive radi postavljanja vozila za utovar ili istovar i što prednik tuženika nije mogao u potpunosti ograditi sporni dio teretnog kolodvora. S druge strane, tužitelj, u to vrijeme u dobi od 32 godine, je trebao biti svjestan opasnosti kretanja po vagonu nad kojim se nalazi električni vod pod naponom, neovisno o tome je li se njegova radnja mogla predvidjeti.

7. Prvim naznačenim pitanjem tužitelj ukazuje da je drugostupanjski sud odstupio od prakse revizijskog suda time što, nakon što je Vrhovni sud rješenjem broj Rev- 244/2021-2 od 23. ožujka 2021. ukinuo raniju drugostupanjsku presudu donesenu u ovom postupku, nije postupio po pravnom shvaćanju revizijskog suda. S tim u vezi podsjeća na pravna shvaćanja izražena u odlukama revizijskog suda broj Revd- 5348/2021-2 od 6. prosinca 2022, Rev-244/2021-2 od 23. ožujka 2021. (donesena povodom rješenja broj Revd-1267/2020-2 od 16. lipnja 2020.) prema kojima je, u bitnom, drugostupanjski sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda.

7.1. Međutim, razlozi važnosti na koje ukazuje predlagatelj nisu odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja zato što je pobijana drugostupanjska presuda donesena 25. veljače 2025., dok su odluke na koje se predlagatelj poziva donesene prije 19. srpnja 2022. Ta je okolnost odlučna zbog toga što je 19. srpnja 2022. stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22) kojim je brisana odredba članka 394.a ZPP, a koja se izmjena primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu toga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka (članak 107. stavak 5. ZID ZPP/22). Ranije važećom odredbom članka 394.a ZPP, u primjeni koje su i donesene odluke na koje predlagatelj ukazuje, bilo je propisano da je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

7.2. Pravna shvaćanja koja nisu utemeljena na propisima istog ili makar u bitnom podudarnog sadržaja ne mogu se smatrati odstupajućima. Kada je, dakle, riječ o tome da je prije donošenja pobijane presude, u primjeni odredbe koja nije više na snazi niti je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude (odredba članka 394.a Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), brisana odredba koja je propisivala vezanost drugostupanjskog suda pravnim shvaćanjem revizijskog suda iz ukidne odluke, a procesni propis važeći u vrijeme donošenja pobijane presude više ne poznaje tu odredbu, tada se ne može uzeti da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, sve i kad bi stvarno odstupala.

7.3. Uzgred se napominje da je drugostupanjski sud imao na umu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u ukidnoj odluci u ovoj pravnoj stvari u odluci broj Rev-2504/13-2 od 18. travnja 2018. prema kojem je utužena šteta uzrokovana opasnom stvari, pa za istu odgovara njezin imatelj (vlasnik električnog voda), osim ako ne dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. S tim je u vezi cijenio da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrdio da je šteta nastala isključivom radnjom tužitelja, a da je tuženik poduzeo sve mjere da bi se posljedice štetne radnje izbjegle odnosno uklonile. Kako je nakon ukidne odluke revizijskog suda, u ponovljenom postupku utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za potpuno isključenje odgovornosti tuženika, budući da je štetni događaj uzrokovan isključivo radnjom oštećenika, čije posljedice prednik tuženika nije mogao izbjeći ili otkloniti, ocijenjeno je da u postupku i nije došlo do odstupanja od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Drugo naznačeno pitanje polazi od netočne činjenične tvrdnje da je prvostupanjski sud „preinačavao“ zaključke prvostupanjskog suda i izrazio neslaganja o bitnim činjenicama na kojima je utemeljena pobijana odluka. Ta je tvrdnja suprotna sadržaju drugostupanjske presude jer je drugostupanjski sud upravo ocijenio da je sud prvog stupnja u ponovljenom postupku pravilno utvrdio pravno odlučne činjenice i na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (odlomci 7.-12. drugostupanjske presude). Pitanja koja u sebi sadrže netočnosti u pogledu činjenica sadržanih u pobijanoj presudi nemaju potrebno obilježje važnosti jer se njima u osnovi osporava pravilnost utvrđenih činjenica što u revizijskom stadiju postupka ni inače nije dopušteno.

9. Treće naznačeno pitanje također nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP jer se njime problematizira pitanje tijeka zastare, a tužbeni zahtjev nije odbijen zbog osnovanosti prigovora zastare, već zbog toga što je ocijenjeno da tuženik nije odgovoran za štetu koju tužitelj trpi. Utoliko o ovom pitanju ne ovisi odluka u sporu.

10. U naprijed navedenim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda danoj u primjeni odredbe članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stava 1. ZPP, pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke.

10. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku i zabrane arbitrarnosti.

10.1. Pravo na pravično suđenje predstavlja skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

10.2. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

10.3. Prema ocjeni revizijskog suda, naprijed navedeni razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužitelja, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

11. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije, pa je u takvim okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.

12. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika 4. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP jer se, u bitnom, radi o ponavljanju ranije iznesene argumentacije u postupku i jer je o prijedlogu na jednak način moglo biti odlučeno i bez ovog odgovora. Stoga je ovaj zahtjev tuženika 4. odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil