REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-238/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja RU, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice SU, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja DU, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i Partneri u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Heinzelova 4, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 337/2025-5 od 3. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj 3675/2022 od 12. prosinca 2023. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3675/2022 od 4. travnja 2025., na sjednici održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje, a odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije koje glasi:
"Je li se sud prilikom primjene odredbe članka 1072. ZOO dužan voditi i razlozima pravičnosti propisanim u članku 1072. ZOO?",
ne ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
4. Odredba čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje: ZOO) glasi:
„(1) Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.
(2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
(3) Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.
(4) Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.“
5. U pobijanoj odluci drugostupanjski sud odbija u cijelosti tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog smrti bliske osobe u sudaru dvaju motornih vozila, navodeći razloge da tužitelji nisu dokazali postojanje krivnje vozila s kojim se sudario njihov prednik.
6. S obzirom na naznačeno pitanje ne radi se o situaciji iz st. 3. citirane odredbe koja govori o razlozima pravičnosti, kojima ima mjesta kad sud zaključi da nema krivnje niti jednog vlasnika motornih vozila. Ovdje to sudovi nisu utvrdili. Isto tako nema mjesta ni ostalim odredbama tog članka jer ne proizlazi utvrđenim da postoji obostrana krivnja ili da postoji krivnja samo jednog od vozača, već je zaključak suda donesen primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Stoga u odnosu na naznačeno pitanje valja reći da predlagatelji pitanjem polaze od pogrešne pretpostavke i od odgovora na naznačeno pitanje tužitelji ne bi ishodili bolju pravnu poziciju u sporu te od naznačenog pitanja ne ovisi njihov uspjeh u sporu, jer pitanje ne koincidira razlozima pobijane odluke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i teretu dokaza.
8. Stoga kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, koje moraju biti kumulativno ispunjene, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen.
9. Vezano za odluku o troškovima postupka predlagatelji se u prijedlogu pozivaju da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zaštićeno odredbom čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija), jer da nije postignuta pravična ravnoteža te da plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavlja preko prekomjeran teret.
9.1. Ne nalazi se vjerojatnost očito teške povrede parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Tužitelji u cijelosti, u konačnosti nisu uspjeli u sporu, te su s obzirom na sadržaj odredbe čl. 154 st. 1. ZPP dužni nadoknaditi tuženiku troškove postupka. Ne nalazi se postojanje legitimnih očekivanja. Osim toga, u konkretnom slučaju je riječ o građanskopravnom sporu dviju privatnih stranaka, te načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici, samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
10. Stoga nije učinjeno vjerojatnim postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog u tom dijelu odbačen.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
