REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-66/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Đura Sesse, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu obiju stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3573/2025-2 od 2. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-1122/2023-23 od 18. lipnja 2025., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici revizija protiv točke I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3573/2025-2 od 2. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-1122/2023-23 od 18. lipnja 2025. i odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., te u točkama II. i III. izreke, zbog pravnog pitanja:

'' Ima li potrošač koji je sklopio Dodatak o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pravo na punu restituciju (vraćanje svih preplaćenih iznosa i zateznih kamata) po osnovi ništetnih odredbi valutne klauzule, ako u trenutku sklapanja Dodatka nije znao niti je mogao znati za ništetnost tih odredbi?

II. Zahtjev tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3573/2025-2 od 2. rujna 2025., se odbija''.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženica su, nezadovoljne drugostupanjskom presudom, podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3573/2025-2 od 2. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-1122/2023-23 od 18. lipnja 2025.

2. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila više pravnih pitanja vezano za odluku o meritumu postupka, a koja glase:

1. Je li zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu izvršena obnova (novacija) postojećeg ugovornog odnosa sadržanog u osnovnom Ugovoru o kreditu zaključenim između stranaka ?

2. Gubi li zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu i isplatu razlika

(restitucija) koje su posljedica ništetnosti?

3. Gubi li uračunavanjem izvršenih uplata u izračun konverzije korisnik kredita pravni interes zahtijevati punu restituciju (isplatu) kako bi se ispravile posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu ?

4. Ima li potrošač koji je sklopio Dodatak o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pravo na punu restituciju (vraćanje svih preplaćenih iznosa i zateznih kamata) po osnovi ništetnih odredbi valutne klauzule, ako u trenutku sklapanja Dodatka nije znao niti je mogao znati za ništetnost tih odredbi?''.

3. Smatra da su ona važna za odluku u ovom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s praksom Vrhovnog suda Rh, praksom županijskih sudova i ESLJP, u kom pravcu citira brojne odluke navedenih sudova.

4. Tužiteljica prijedlog za dopuštenje revizije temelji i na odredbi iz čl. 385. a st. 2. ZPP - a. Smatra da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično (čl. 29. Ustava RH), odnosno pošteno suđenje (čl. 6. Konvencije) u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku.

5. Tuženica je u prijedlogu naznačila dva pravna pitanja vezano za odluku o troškovima postupka, a koja glase:

1. Prekoračuje li sud granice odlučivanja ukoliko na temelju subjektivne procjene odluči da svaka strana snosi svoj trošak unatoč činjenici da je jedna stranka u cijelosti izgubila parnicu i dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka sukladno objektivnom kriteriju uspjeha u parnici?

2. Kada je sud prilikom odmjeravanja troškova postupka ovlašten provesti test razmjernosti troškova i odstupiti od čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, uzimajući u obzir stajališta Europskog suda za ljudska prava (ESLJP)?

6. Smatra da su ona važna za odluku u ovom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s praksom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-113/2025 od 27. svibnja 2025. u kojoj odluci je također preinačena presuda prvostupanjskog suda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, te je tuženiku dosuđen parnični trošak sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te se poziva na praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji je u odluci posl. br. Pž-11/2025 od 10. veljače 2025. (nije potrošački spor) odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-33/2024 od dana 8. prosinca 2024. Rev-641/2023-3 od 17. listopada 2023.(kad je stranka država).

7. Odgovori na podnesene prijedloge nisu podneseni.

8. Prijedlog tužiteljice je osnovan, a prijedlog tuženice neosnovan.

9. 1. Postupajući po prijedlozima stranaka, sukladno odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, a navedeno u izreci ovoga rješenja, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanju o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede kojeg izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda.

8. 2. Naime, o spornom pravnom pitanju vezanom za pravne učinke sporazuma o konverziji Vrhovni je sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje prihvaćeno na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022. (pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022-21), koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

8. 3. Tim je pravnim shvaćanjem praksa najvišeg suda o tom pitanju ujednačena, čemu u prilog govore odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja, Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. i dr., koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju. U odlukama broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev- 9/2025-2 od 15. srpnja 2025. detaljno je obrazloženo zbog kojih razloga je mehanizam ujednačavanja neujednačene prakse revizijskog suda putem odjelne sjednice o spornom pravnom pitanju, a u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu s vrijednosnim okvirom vladavine prava koji izvire iz članka 19. stavka 1. podstavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (Službeni list Europske unije, 202/15 od 7. lipnja 2016.), te su ujedno dani razlozi za odstupanje od drugačijih pravnih shvaćanja izraženih prije ujednačenja prakse revizijskog suda o spornom pitanju u odlukama broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.

9. Pobijanom je presudom tužbeni zahtjev odbijen na temelju pravnog shvaćanja da tužiteljica kao korisnica kredita u CHF, koja je izvršila konverziju sukladno odredbama ZID ZPK/15, nema pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu uključujući i zatezne kamate na preplaćene iznose.

10. Iz naprijed navedenog je proizlazi da u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose preplata na ime ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i valutne klauzule odstupa od prakse revizijskog suda, slijedom čega su ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1. u vezi s čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a, radi čega je riješeno kao u točki I. izreke (tako i u Revd-5139/2014.).

11. 1. Vezano za prijedlog tuženice ovaj sud smatra da razlozi na koje se poziva tuženica nisu odgovarajući za, na u prijedlogu naznačena pitanja jer citirane odluke nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime. Odluka VTS RH na koju se poziva tuženica nije donesena u potrošačkom sporu, a odluke VSRH odnose se na troškove postupka kada je druga strana Republika Hrvatska. Zbog toga naznačena pitanja u prijedlogu tuženice nisu važna.

11. 2. Osim toga naznačena pitanja u prijedlogu tuženice nisu važna ni iz razloga jer prvo pitanje polazi od pogrešne pretpostavke (premise) da se radilo o prekoračenju granica odlučivanja, a o čemu se ne radi nego se eventualno može raditi samo o pogrešnoj primjeni materijalnopravne odredbe, konkretno odredbe čl. 154. st. 1. ZPP - a. Drugo pitanje, također ne može biti važno jer je ono hipotetsko i potpuno neodređeno jer traži da se odgovori u kojim je sve to slučajevima sud ovlašten provesti test razmjernosti troškova i odstupiti od čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, uzimajući u obzir stajališta Europskog suda za ljudska prava (ESLJP).

12. Na temelju iznesenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 1. i st. 2. ZPP-a i za dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1., o prijedlogu tuženice riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić