Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3681/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika ZAGORSKE ŠUME d.o.o. Varaždin, Zagrebačka 87, OIB 65811710644, zastupanog po punomoćnici Martinez-Ostroški Mariji, odvjetnici iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 24. travnja 2024., poslovni broj P-90/2023-11, u sjednici vijeća 3. veljače 2026.

,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu od 24. travnja 2024., poslovni broj P-90/2023-11 u toč. I. izreke te u dijelu toč. II. izreke kojim je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka od 545,71 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka od 125,00 eur te se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija u tom dijelu kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu od 4.496,49 eur/33.878,82 kn od tuženika kao i naknadu troškova postupka (toč. I. izreke). U toč. II. izreke je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak od 670,71 eur.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i zahtjev za naknadu troška u potpunosti prihvati odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

3.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 4.496,49 eur/33.878,82 kn na ime stjecanja bez osnove.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su stranke sklopile Sporazum o prikupljanju sredstava za otkup nekretnine od 18. siječnja 2020.,

- da je predmet Sporazuma zemljište na otoku [adresa], za kojeg su stranke ugovorile cijenu otkupa od 75.000,00 eura,

- da se tužiteljica obvezala plaćati mjesečno 480,00 eura u 240 mjesečnih obroka, uz plaćanje svakog obroka do 20. u mjesecu,

- da su stranke u točki 5.1. Sporazuma ugovorile da ukoliko dužnik ne plati 2 uzastopno ugovorena obroka otkupa, Sporazum prestaje važiti,

- da su stranke u točki 5.2. Sporazuma ugovorile da u slučaju jednostranog raskida Sporazuma od strane dužnika, dužnik nema pravo na povrat uplaćenog iznosa otkupa zemljišta, koji se u tom slučaju pretvara u zakup zemljišta,

- da je tužiteljica obaviještena o tome opomenom pred raskid 3. kolovoza 2021.,

- da je do prestanka Sporazuma došlo isključivom krivnjom tužiteljice koja je prestala plaćati, odnosno ispunjavati svoju obvezu.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je primjenom čl.11. i čl. 361.st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Tijekom prvostupanjskom postupka kao i tijekom žalbenog, sporno je dolazi li u konkretnom slučaju do primjene čl. 368. st. 2. ZOO-a, odnosno, ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koji je nesporno platila tuženiku.

8. Odredbom čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a je određeno da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

9. Odredbe čl. 368. ZOO su dispozitivne naravi, što znači da su stranke ovlaštene ugovoriti međusobna prava i obveze za slučaj raskida ugovora i drukčije nego je to regulirano odredbom spomenutog članka.

10. Sud drugog stupnja je suglasan sa stavom prvostupanjskog suda da je tužiteljica neplaćanjem dva uzastopna obroka, isključivo kriva za raskid ugovora, odnosno da je zbog navedene činjenice došlo do jednostranog raskida ugovora od strane dužnika, ovdje tužiteljice što je imalo za posljedicu primjenu odredbe članka 5.2. Sporazuma.

10.1. Zbog toga se osnovano tuženik pozvao na ugovornu odredbu iz članka 5.2. Sporazuma te je zadržao uplaćene iznose kao zakupninu za zemljište u kojem je tužiteljica prema tvrdnji tuženika bila u posjedu. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na odredbu članka 368. ZOO-a o posljedicama raskida ugovora, zbog toga što odredba članka 368. stavak 4. ZOO-a propisuje da svaka ugovorna strana duguje drugoj strani naknadu za koristi što je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi, koja naknada bi za tužiteljicu bila korist zbog neplaćanja zakupnine za zemljište, a istovremeno bi taj iznos bila šteta za tuženika za izgubljene iznose zakupnine koju je mogao ostvariti od davanja u zakup predmetnog zemljišta u istom periodu.

10.2. Iz navedenog razloga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev, zaključivši da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene čl. 368. st. 2. ZOO-a, odnosno da nije došlo do stjecanja bez osnove.

11. Nadalje, tužiteljica neosnovano u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer navodno nije održao pripremno ročište, odnosno održano je samo jedno ročište za glavnu raspravu te je odbio dokazni prijedlog za njezino saslušanje.

11.1. Iz spisa predmeta i Zapisnika s održane rasprave 14. ožujka 2024. (list 61 spisa) je razvidno da je sud zaključio pripremno ročište, ali da nije donio rješenje da je prethodni postupak zaključen (čl. 292a. ZPP). Radi se o povredi odredaba čl. 292a ZPP, međutim navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost presude. Također, prvostupanjski sud je u skladu s ovlaštenjem iz čl. 292a st. 2. ZPP ocijenio s obzirom na okolnosti slučaja, da može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati i zaključiti glavnu raspravu.

11.2. Nadalje, tužiteljica je predlagala u tužbi kao i tijekom postupka uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu uz tužbu kao i njezino saslušanje. Uvidom u e- spis je utvrđeno da je prvostupanjski sud pozivom za ročište od 21. prosinca 2023. obavijestio tužiteljicu da će se na ročištu 14. ožujka 2024. izvoditi dokaz saslušanjem stranaka, te da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u odsutnosti druge stranke (čl. 268. st. 3. ZPP). Također, da će sud s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz (čl. 269. st. 2. ZPP-a).

11.3. Tužiteljica je tek na ročištu 14. ožujku 2024. po punomoćnici, odvjetnici Ivani Moravec obavijestila sud da je spriječena doći na ročište radi poslovnih obveza, i pri tome nije dokazala da se radilo o opravdanom razlogu.

11.4. U svezi s navedenim, sud u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Uzevši u obzir da je tužiteljicu na ročištu zastupala punomoćnica, odvjetnica Ivana Moravec, a ujedno da tužiteljica nije unaprijed obavijestila sud o poslovnoj spriječenosti niti je opravdala svoj nedolazak, te da je u konkretnom slučaju za donošenje odluke bila sporna primjena materijalnog prava u pogledu raskida ugovora, pri čemu je ista upozorena u smislu čl. 269. st. 2. ZPP o posljedicama nedolaska na ročište, prvostupanjski sud je u skladu s ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP odbio dokazni prijedlog za njezinim saslušanjem, ocijenivši da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke. Također valja naglasiti da je u Zapisniku s ročišta 14. ožujka 2024. na glavnoj raspravi utvrđeno da se drugi dokazi ne predlažu i neće se provoditi, na što punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi.

12. Slijedom navedenog, neosnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da je odbijanjem dokaznog prijedloga za njezinim saslušanjem istoj onemogućio raspravljanje te nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

13. Međutim, osnovana je žalba u odnosu na odluku o troškovima postupka.

13.1. Naime, tuženiku ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude od 125,00 eur jer je iz zapisnika s ročišta za objavu presude (list 66 spisa) razvidno da punomoćnik tuženika nije pristupio na navedeno ročište. Stoga je valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška od 125,00 eur.

14. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

15. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a s obzirom da je sa žalbom uspjela samo u pogledu sporednih potraživanja (troška postupka), pa stoga nema pravo na naknadu istih.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić