Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4293/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Josipu Jurlina odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rude i partneri iz Šibenika, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. OIB: 69693144506, Zagreb, zastupanog po pun. djelatniku PF, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6311/2015-72 od 3. studenoga 2025., dana 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6311/2015-72 od 3. studenoga 2025. u pobijanoj točki I izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnina označenih kao: dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (broj čestice prema katastarskoj evidenciji, a što predstavlja dio zemljišnoknjižne čestice: čest. zem [katastarska čestica], upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) koji dio se na Skici lica mjesta br 1. (TEMATSKA SKICA – NADOPUNA) izrađenoj dana 18. srpnja 2025. od strane vještaka Ante Bošnjak, ing. geod. (koja Skica čini sastavni dio ovog rješenja) nalazi na liku I prikazanom na istoj skici, površine 17566 m2, tako što je dana 10. travnja 2012. godine, putem svog zaposlenika pokušao spriječiti tužiteljicu u izvođenju radova na 2 uređenju zemljišta, zamalo pa i uporabom sile, fizičkim obračunom s prijevoznikom koji je vršio istovar materijala po nalogu tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku da se kani takvog i sličnog uznemiravanja tužiteljice u mirnom posjedu predmetnih nekretnina te mu se ubuduće zabranjuje takvo i slično smetanje i uznemiravanje i to pod prijetnjom ovrhe i izricanja novčane kazne, kao i da tužiteljici nadoknadi parnične troškove po odmjerenju suda, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troška kao neosnovan.“

2. Protiv točke I izreke rješenja, kojom je njezin zahtjev odbijen, tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženika obveže na plaćanje troškova parnice, podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljica tvrdi da je posljednja mirna posjednica nekretnine, naravi šume i pašnjaka u k. o. [katastarska općina] te da je njezin posjed smetan 10. travnja 2012. kada je jedan od zaposlenika tuženika spriječio istovar plodne zemlje na nekretnini, što je do tada vršila bez ikakvog smetanja, a radi uređenja prostora. Tuženik se istom usprotivio navodeći da je on po zakonu posjednik te da se radilo o istovaru građevinske šute i kamena.

6. U postupku nije sporno postupanje tuženika, koje tužiteljica smatra činom smetanja, ali prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije bila posljednji mirni posjednik niti je ona dala nalog za izvođenje radova istovara materijala, radi čega sud smatra da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za postavljanje zahtjeva kakav je postavila u tužbi.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tuženik podnio tužbu protiv Ante i EF radi isplate iznosa od 1.939,233,50 kn jer da su 10. travnja 2012. počinili štetu na nekretnini označenoj kao čest. zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (kat. oznake kao k. čest. [katastarska čestica] ) koje se nalaze u šumskogospodarskom području gospodarske jedinice [adresa] na području šumarije [adresa] jer da su odlagali otpad deponiranjem zemlje i kamena dobivenog iz iskopa na predmetnim česticama, kamionom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu RF; da je ukupno zauzeta površina 1.324,9m2, a količina deponiranog materijala je 2350m2,

- da spisu prileži i optužni prijedlog koju je tuženik podnio protiv RF i EF zbog opisanog činjeničnog događaja na dan 10. travnja 2012. kad su deponirali zemljani i kameni materijal dobiven iz iskopa na predmetnu nekretninu, a time i ostvarili prekršaj pravno kvalificiran kao prekršaja iz čl. 54 Zakona o šumama ("Narodne novine broj 68/18., 115/18., 89/19., 32/20., 145/20., 101/23., 36/24) neovlaštenog zauzimanja šume ili šumskog zemljišta i odlaganja otpada iz čl. 44 istog zakona Prekršajnom sudu u Splitu,

- da iz prekršajnog naloga Prekršajnog suda posl.br-. Pp-19 G 2998/12 od 22. studenog 2012. proizlazi da su zbog opisanog prekršaja proglašeni okrivljenici krivima i to zbog prekršaja iz čl. 54 u svezi s čl. 85 st.1 t. 6 Zakona o šumama te im je izrečena novčana kazna upravo zbog činjeničnog opisa prekršajnog djela po prijavi tuženika, koje ponašanje tužiteljica pripisuje smetanju posjeda činjenično opisanom kao uznemiravanje i obuhvaćeno petitom u ovom postupku,

- da iz lugarskog izvještaja br 1/23 od 12. travnja 2024 (list 24 spisa)proizlazi kako je djelatnik tuženika, lugar na dan 10 travnja 2012 došao na područje [adresa] ([adresa]) i vidio kako je bačeno 15 m3 kamena i zemlje, vidio je plavi kamionet dok je išao istovarivati materijal što je lugar slikao, nakon što mu se i predstavio, vozač kamiona mu je kazao da ima dozvolu gospodina EF da deponira materijal pa ga je lugar nazvao da dođe i došao je gospodin EF koji da je lugara verbalno napao umalo i fizički pri čemu ga je spriječio suvozač kamiona, nakon čega je EF kazao da će pozvati sina RF,

- da iz lugarskog izvještaja br 2/23 od 12 travnja 2012 .(list 24spisa) proizlazi da je K uočio i prije kako deponira materijal i rekao mu da prestane, a ovaj je reagirao verbalnim napadom na istog, pozvao sina RF koji je ponovio verbalni napad na lugara te bio agresivan, da je tražio od lugara da izbriše snimljene fotografije i da ne prijavljuje čovjeka koji deponira na njegovoj zemlji zbog čega je lugar bio u strahu,

- da iz nastavka lugarskog izvještaja br. 3/23 8 (list 25 spisa) od 12.travnja 2012. proizlazi da, nakon što se RF malo primirio da su razgovarali, da je EF slikao lugara mobitelom, kazao mu da će ga tužiti jer im on stvara probleme, da mu je RF kazao da ga moli, zbog njegova dva sina (lugareva), da lugar više tu ne dolazi,

- da iz obračuna naknade za štetu počinjenu na šumi i šumskom zemljištu G.J [adresa]

–[adresa] (k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] raščlanjeno proizlaze stavke zahvaćene površine, štete i naknade te ukupnost iznosa od 1.939,223,50 kn na ime naknade uslijed nastale štete nezakonitim radom nastale razaranjem, odvoženjem i to iskopom zemljanog i kamenog materijala u količini od 2350m3,

- da iz dopisa državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Split od 14.rujna 2011 proizlazi identifikacija predmetne nekretnine i to kat čest. [katastarska čestica] koja odgovara zk oznakama i to dio čest. zem. [katastarska čestica], dio [katastarska čestica],

- da iz zemljišnoknjižnog uloška proizlazi da je nekretnina naznačena kao [katastarska čestica] upisana kao općenarodna imovina s pravom upravljanja Općine Trogir (list 34) odnosno iz posjedovnog lista br. 3634 (list 35 spisa) da je posjednik [adresa] – nekretnina [katastarska čestica] koja se vodi kao šuma, površine 20.102 m2 , a koje činjenice ne idu u prilog tužiteljice,

- da iz Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu [adresa] od 1.1.2008 do 31.12.2017. od 2008 godine Hrvatskih šuma d.d. proizlazi da je predmet spora obuhvaćen istim (list 35-37 spisa),

- da se između tužiteljice i tuženika Republika Hrvatska pred prvostupanjskim sudom vodi spor posl. br. P-6216/2015. radi utvrđenja prava vlasništva između ostalog, i sporne čestice koji nije dovršen, dok je na Trgovačkom sudu sklopljena sudska nagodba u postupku posl. br. P-2512/11 29. svibnja 2017. između tuženika i tvrtke Cestar d.o.o., iz koje proizlazi da je Cestar d.o.o. deponirao, putem drugih tvrtki, materijal na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, između ostalog i na spornoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se osoba pod prezimenom RF predstavila kao vlasnik nekretnine, te da se pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. Pn- 851/2015 vodi spor između tuženika i RF i EF radi naknade štete radi izvršenog odlaganja otpada dobivenog iz iskopa na česticama u vlasništvu RH, između ostalog i na spornoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je postupak prekinut do pravomoćnog okončanja postupka posl. br. P-6216/2015. radi utvrđenja prava vlasništva,

- da je na očevidu održanom 30. svibnja 2017. u prisutnosti vještaka geodeta, identificiran je predmet spora kao nekretnina položena na predjelu zvanim „[adresa], zk oznake [katastarska čestica] odnosno kat. oznake kao kat čest. [katastarska čestica] a koji predmet spora se proteže od [adresa] sve do Trogirske obilaznice, na južnom dijelu pokazanog prostora nalazi se zapuštena betonara i devastirani objekt katnosti i prizemlja od betonskih blokova i bager uz [adresa]. Na sjevernom dijelu su vidljivi tragovi rasutog materijala a na terenu nisu vidljive granice pokazanog prostora,

- da je 29.srpnja 2025. geodet je dostavio u spis dopunu nalaza i mišljenja, iskazao identifikaciju prema zemljišnoknjižnom stanju (list 150 spisa) ukupne površine predmeta spora od 32 211 m2 identifikaciju prema katastarskom stanju te iskazao mišljenje da samo veći dio kat čest. [katastarska čestica] (dio [katastarska čestica]) koji odgovara liku i površine od 17 566 m2 pripada gospodarskoj jedinici [adresa] –područje zaleđe [adresa] i ima oznaku 31 l (list 152 ), da ostali dijelovi čestica ne ulaze u prostor državnih šuma,

- da je tužena je u spis dostavila skicu geodeta HŠ d.o.o. prema kojoj bi predmet spora bio obuhvaćen šumskogospodarskim područjem,

- da je suprug tužiteljice saslušan kao svjedok iskazao da su nekretninu kupili od Graditelja te da su uvedeni u posjed 1991; opisao je kako se položajem nekretnina nalazi kod ribnjaka na predjelu naziva „[adresa] u gornjem dijelu prema trogirskoj cesti-obilaznici; njihov posjed dokazuju masline koje da je on posadio, točnije tri puta ih je od 1991. sadio zbog požara; da je imao problema od dana stupanja u posjed s prijevoznicima jer da su mu ulazili s ceste na nekretninu, dovozili kamione s građevinskim materijalom, odlagali isto na njegovu nekretninu; da mu je 12. travnja 2012.dok je on bio prisutan na nekretnini, pristupio lugar predstavio se kao djelatnik tuženika i kazao mu da je nekretnina tuženikovo vlasništvo i da on nema što tu raditi; iako svjedok kaže da na istu često dolazi; nekretninu da je ogradio stupovima u razdoblju od 1991 do 2012. ali da su mu prijevoznici izbili stupove pa da je ista bila otvorenih granica,

- da je svjedok RF, sin tužiteljice iskazao da je obitelj u posjedu nekretnine od 1991, položene ispod Trogirske obilaznice na kojoj je južno betonara, sjeverna strana je divljina s maslinama; koje da su par puta izgorjele, ali da je obitelj oplemenjivala na način da je on sam nasipavao zemlju za maslinik,; 10.travnja 2012 da se pojavio lugar obratio mu se i zabranio mu nasipavanje jer da je nekretnina od tuženika, mada svjedok zna da to nije tako jer da je nekretnina obiteljsko vlasništvo, do tog trenutka nitko ranije nije im branio održavanje nekretnini niti je on ikoga drugog zatekao na nekretnini (a što je suprotno iskazu oca koji je svjedočio o prijevoznicima koji od 1991 do 2012 upadaju neovlašteno na predmetnu nekretninu). Ovaj svjedok je kazao i da majka, ovdje tužiteljica, nije bila prisutna kad je lugar došao i zabranio im nasipavanje, a da se ne može sjetiti ni da bi ranije dolazila,

- da iz iskaza svjedoka SF, djelatnika Hrvatski šuma, proizlazi da je 2012. bio nadređen čuvaru OF koji je zaustavio nasipavanje zemljišta koje je predmet ovog spora, a u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim upravlja tuženik i koji je u Programu gospodarenja šuma od 1980 ; da je čuvar kod redovnog obavljanja posla i obilaska zaustavio kamion, susreo tužiteljičinog sina RF i da je susret bio neugodan jer je isti zaprijetio lugaru čak i njegovom djecom te mu je pokušao oduzeti službeni mobitel kojim je lugar slikao kamion i reg. oznaku istog za prijavu policiji, pri čemu je i kod takvog susreta obveza čuvara reagirati na uzurpaciju državnog zemljišta pa je napravio lugarski izvještaj i tuženik je pokrenuo sudske postupke. Svjedok je izrijekom kazao da je lugar često obilazio predmetnu nekretninu ne samo jer je to u obvezi nego jer je blizu Trogirske obilaznice dakle uz magistralu pa je time obilazak gotovo bio na dnevnoj bazi. Kazao je da je tuženik taj koji da je u kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine i prije 2012. jer je riječ o zakonskoj obvezi, naime sva zemljišta koja su u programu gospodarenja daju se u posjed tuženiku koji poduzima i mjere očuvanja šuma i protupožarne mjere. Svjedok je kazao i kako je 2011. pravna osoba Cestar deponirala materijal na ovom zemljištu pa da je tuženik podigao prijavu koja je riješena nagodbom i isplatom od strane te pravne osobe,

- da iz iskaza svjedoka GF u bitnom proizlazi da je vidio EF kako čisti predmetnu nekretninu, a za koju mu je imenovani kazao da je njegova, da ju je kupio od Graditelja, čemu se svjedok začudio jer smatra da je riječ o velikom novčanom kupoprodajnom iznosu cijene koju je za isto trebao dati; KF taj svjedok ne poznaje; da je prije FF, P bio u posjedu nekretnine; jer on blizu živi na [adresa] udaljenosti 200 m od predmetne nekretnine pa zna situaciju s zemljom; nikada da nije primijetio da bi se netko prepirao na zemljištu; da je vidio neke prijevoznike da bi iskrcavali građevinski otpad na obilaznici , ali da mu nije poznato da bi bilo prijepora istih s FF; predstavnike tuženika da nije viđao; objasnio je da je FF viđao na onom dijelu zemljišta prema obilaznici udaljenosti 20 m od iste, gdje da je čistio nekretninu od žbunja od česmine, na nekretnini da je vidio bager koji da je dugo tu stajao, ali unazad dvije godine da je pomaknut; FF da zna površno, s RF se ne druži jer da nisu u posebnim susjedskim odnosima.

- da iz iskaza svjedoka OF, šumarskog tehničara proizlazi da je navedeni teren kao lugar gotovo svakodnevno obilazio, da je vidio spornog dana kamion koji iskrcava otpad, slikao ga i predstavio se kao službena osoba, da je vozač kamiona iskazao da mu je odlaganje dopustio EF, koji je došao i bio neugodan, napao ga verbalno a pokušao i fizički, da je napisao izviješće koje i dalje posjeduje, da je EF pozvao sina RF koji ga je također napao te je o istom izvijestio svoje nadređene, da je najviše površinske štete nastalo kada je EF bagerom ravnao zemlju i radio nekakav put, da je nadzor nastavno vršio na način da bi se skrio u obližnje mjesto te fotografirao odlaganje na zemljište, zbog straha od FF i RF, da bi kasnije otišao na novo mjesto, da je EF vidio 2012. da čisti trsi od žbunja, no ne i zadnjih par godina, da ne zna je li teren bio ograđen, da su bile divlje masline kao grmovi sporadično položeni na terenu, da se nadzor provodio i uz pomoć karata,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nakon kupnje terena 1991., kada ga je obišla, kasnije nije dolazila na njega već je sve prepustila suprugu, da su problemi osporavanja počeli odmah kada su zatražili uknjižbu po kupnji negdje 1991. i do danas to nije riješeno a problema na terenu nije bilo do 10. travnja 2012.

8. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje, da tužiteljica nije dokazala da je stupila u posjed sporne nekretnine niti da je posljednji mirni posjednik iste, kao i da radnja u tužbenom zahtjevu nije objektivizirana u smislu zakonske pretpostavke za posjedovnu zaštitu.

9. U postupku smetanja posjeda je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi posjeda, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevu za naknadu štete (čl. 441. ZPP). Odredba čl. 20. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV) propisuje da je samovlast zabranjena te bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Odredba iz čl. 20. st. 2. ZV propisuje da, tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Konačno odredba iz čl. 20. st. 4. ZV propisuje da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona. Isto tako je odredbom iz čl. 19. st. 1. ZV propisano, da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje niti se prekida ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Odredbom čl. 19. st. 2. ZV propisano je, da se smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

10. Zato neosnovano prvostupanjski sud zaključuje, da je u konkretnom slučaju odlučna dokumentacija, tj. Kupoprodajni ugovor od 5. kolovoza 1991., kojim je tužiteljica sa stečajnim dužnikom Graditelj iz [adresa] stekla imovinu nabrojenu u ugovoru, a da nema dokaza o isplati kupoprodajne cijene i zapisnički predaje posjeda sporne nekretnine.

Nadalje, niti činjenice da je tužiteljica iskazala da je odmah po kupnji saznala da postoje problemi s vlasništvom, niti da bi dokazala da bi opunomoćila sina i supruga nije odlučna, jer su isti mogli vršiti posjedovne čine na temelju njezinog usmenog odobrenja, bez postojanja formalne punomoći.

Sud zaključuje da se tužiteljica nije ponašala kao posjednik niti je faktičnu vlast izvršavala putem supruga i sina, a da je u neovlaštenom posjedu bila tvrtka Cestar no tuženik je vratio posjed i vršio ga redovitim obilaskom i mjerama zaštite. Nadalje sud zaključuje da je sin tužiteljice RF, sporni iskrcaj zemlje i građevinskog materijala poduzimao u ime obrta čiji je on vlasnik, a koji je registriran za poslove prijevoza tereta, zemljane radove i uzgoj maslina, a ne u ime majke.

11. Osnovano tužiteljica prigovara takvom zaključku, jer za odluku o osnovanosti zahtjeva o smetanju posjeda nije odlučno je li posjed zakonit, niti za vršenje posjedovnih čina posjednik mora izdati posebnu punomoć, dok iz dokaza u spisu, po mišljenju ovog suda, proizlazi upravo ono što tužiteljica tvrdi, naime da je prepustila vršenje posjedovnih čina suprugu, koji je iste izvršavao uz pomoć sina, upravo zato jer isti posjeduje mehanizaciju (kamion) za prijevoz tereta.

12. Pri tom sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala da bi vršila faktičnu vlast nad predmetom spora, što obrazlaže prvenstveno na način da isto ne proizlazi iz sadržaja kupoprodajnog ugovora.

13. Za odluku u parnici o smetanju posjeda odlučno je da li je tužiteljica faktično stupila u posjed nekretnine, a sud je propustio ocijeniti dio njezinog iskaza u dijelu, da je nakon kupnje terena 1991. isti obišla, a da je kasnije sve prepustila suprugu.

13.1. Ukoliko je tužiteljica stupila u posjed spornog terena (obilaženjem istog) mogla je valjano i opunomoćiti supruga za daljnje izvršavanje posjedovnih čina (koje je isti mogao izvršavati i uz pomoć sina).

14. Tvrtka Cestar d.o.o. nikako nije mogla, time što je neovlašteno istovarivala teret na spornoj čestici, biti u bilo kakvom posjedu te čestice, dok činjenica, da li je sporni dio čestice uključen u šumskogospodarsko područje, također nije odlučna ukoliko je na istoj faktičnu vlast, osobno ili putem članova obitelji, izvršavala tužiteljica.

15. Prvostupanjski sud zanemaruje, a što se ističe u žalbi, da iz provedenih dokaza doista proizlazi da su na dijelu sporne čestice zasađene masline, te da je sin tužiteljice čistio nekretninu od žbunja od česmine, kao i da je bagerom ravnao zemlju i radio nekakav put, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka GF i OF, koji je bio lugar na spornom terenu. Iz obrazloženja pobijane odluke međutim nije vidljivo, da li je taj dio čestice – gdje su vršeni posjedovni čini – identičan onom na kojem se traži zaštita postavljenim tužbenim zahtjevom. Nije pri tom odlučno, niti iz dokaza u postupku proizlazi, da bi isti to radio za račun svog obrta; činjenica, da je pri tom koristio kamion obrta, koji je registriran i za uzgoj maslina i zemljane radove, kao i prijevoz tereta, nije odlučna ukoliko je tužiteljica dala odobrenje za takve radnje.

16. Tužiteljica posjedovnu zaštitu traži na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], a sam čin smetanja posjeda, opisan je po mišljenju ovog suda dovoljno određeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Radi toga će u ponovljenom postupku sud utvrditi je li na spornom, tužbenim zahtjevom određenom dijelu nekretnine postojao faktični posjed tužiteljice (tj. jesu li na tom dijelu sađene masline, izravnan put ili krčeno grmlje) posredni putem članova obitelji ili neposredni, neovisno o zakonitosti istog, te o predmetu spora donijeti zakonitu odluku.

18. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

19. Na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović