Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4575/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Nikola Horvat i Dean Radišić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje stvari i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 370/2024-3 od 24. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-370/2024-3 od 24. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod t.II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom od 1. rujna 2022. do isplate i u dijelu pod t.III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod t.I. i t.III. izreke.
III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I.
Nalaže se tuženiku CN, iz [adresa] da preda u posjed tužiteljici ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oruđa i uređaja i to hidraulični cjepač, ruglač za runjene i trebljenje kukuruza, u roku od 15 dana.
II.
Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku CN, iz [adresa] da preda u posjed tužiteljici ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], oruđa i uređaja i to kardansku osovinu za priključak na strojeve (traktor) i ubodnu pilu, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku CN, iz [adresa] da isplati tužiteljici ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], iznos od 1.000 EUR-a, uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 01.09. 2022 godine pa do isplate, obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana".
III.
Svaka strana snosi svoj trošak postupka."
2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu kojim je pod t.II. izreke odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom i pod t.III. izreke, žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva uz naknadu svih parničnih troškova, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalbu je izjavio i tuženik, pobijajući odluku pod t.I. i t.III. izreke zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Stranke su međusobno odgovorile na žalbe, osporavajući njihovu osnovanost i predložile odbijanje.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe oboje žalitelja jer su u obrazloženju presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakve proturječnosti zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati, sadržajem navoda žalitelji osporavaju ocjenu dokaza.
7. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koju sadržajem navoda ističe oboje žalitelja osporavajući ocjenu pojedinih dokaza. Međutim, pravilnost ocjene dokaza nije dovedena u pitanje prigovorima stranaka kojima iznose vlastite, parcijalne i proizvoljne ocjene. U obrazloženju presude navedeni su razlozi za ocjenu dokaza u njihovoj ukupnoj povezanosti, pri čemu je sud imao u vidu i pojedine nesporne činjenice, kao što slijed iz daljnjeg obrazloženja ove presude. Stoga u ocjeni dokaza nisu počinjeni propusti koji bi bili od utjecaja na pravilnost presude.
8. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene.
9. Prednik tužiteljice, njen otac ZN, koji je tijekom postupka preminuo, navodi u tužbi da je u veljači 2022. posudio tuženiku hidraulični cjepač, ruglač za runjenje kukuruza, kardansku osovinu za priključak za traktor i ubodnu pilu, uz to i novčani iznos od 1.000,00 eura. Dopisom-opomenom od 22. kolovoza 2022. tražio je od tuženika vraćanje ovih predmeta i novca do 1. rujna 2022., dopis je preporučeno dostavljen tuženiku 23.kolovoza 2022. no on nije vratio predmete i novčani iznos.
10. Prema navodima tuženika nije sporno da mu je prednik tužiteljice predao hidraulični cjepač i ruglač za runjenje kukuruza, međutim protivio se vraćanju uz obrazloženje da nije riječ o posudbi već su mu ti alati predani umjesto novčane naknade za poslove koje je obavio za tužiteljičinog oca, popravak traktora, zidanje, betoniranje, cijepanje drva, košnju i čišćenje dvorišta.
11. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo vraćanje ovih predmeta jer je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije dokazao navode kojima osporava zahtjev za vraćanje stvari koje je nesporno primio. Valja uz to reći da tuženik u ovom postupku ne samo da nije dokazao izvršenje konkretnih poslova za prednika tužiteljice već nije dokazao niti postojanje konkretnog dogovora s prednikom tužiteljice, o kojim se točno poslovima radi, kada su ugovoreni i po kojoj cijeni. Nasuprot, počevši od odgovora na tužbu navodi tuženika su u tom smislu posve proizvoljni i neodređeni, očito konstruirani za potrebe ovog postupka, posebno je proizvoljna tvrdnja da bi naknada za njegove radove iznosila preko 6.000,00 eura. Uz to, nitko od svjedoka nije određeno i konkretno potvrdio i postojanje određenog dogovora stranaka o obavljanju poslova, kada i koje konkretne radove je tuženik obavio za prednika tužitelja, tako niti svjedok NN nije određeno potvrdio da je dovršio popravak traktora već je naveo da je tuženik "šarafio" ali nije vidio da je "kasnije sve bilo u redu", ostali svjedoci ili nisu imali saznanja ili su naveli da tuženik taj posao nije obavio. U tom kontekstu neodlučna je činjenica da je svjedokinja SN bila u tazbinskom srodstvu sa pokojnim prednikom tužiteljice, također za ovaj postupak nije relevantan njen iskaz da je prednik tužiteljice sporne alate kupio njenom pokojnom mužu, ta činjenica ne proizlazi iz ostalih dokaza niti je u postupku osporena aktivna legitimacija prednika tužiteljice.
12. Budući da tuženik nije dokazao postojanje ikakvog sporazuma s prednikom tužiteljice kojim bi mu na ime cijene konkretnih poslova bili predani sporni alati, proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su mu predani na besplatnu uporabu uz obvezu vraćanja odnosno da je riječ o posudbi stvari u smislu odredbe čl. 509. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO).
13. Kako na određen zahtjev vlasnika, u roku koji je odredio, stvari nije vratio, odluka kojom mu je naložena njihova predaja zakonita je u smislu citirane odredbe te odredbe čl. 9. i čl. 173. st. 2. ZOO. Iako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 1111. ZOO odluka je pravilna jer je taj dio zahtjeva u svakom slučaju osnovan prema citiranim odredbama koje je primijenio ovaj sud.
14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da nema pouzdanih dokaza o pozajmici iznosa od 1.000,00 eura tuženiku, ne samo zbog toga što o tome ne postoji ikakav pisani dokaz. Naime, sama tužiteljica o tome nema pouzdanih saznanja jer živi u [adresa], tako u žalbi netočno navodi da se "pozajmica od 1.000,00 eura odnosi na dan 1. rujna 2022." jer je njen prednik u tužbi naveo da je iznos pozajmljen u veljači 2022. dok je tek u kolovozu pozvao tuženika da isti vrati do 1. rujna 2022. Stoga nije netočan i proturječan navod prvostupanjskog suda koji očito smatra nelogičnim da bi prednik tužiteljice u veljači 2022. vratio tuženiku posuđenih 500,00 eura ukoliko mu ovaj istovremeno duguje 1.000,00 eura, tj. nejasno je da u toj situaciji ne bi prebio međusobne dugove.
15. Budući da tužiteljica nije dokazala osnov ovoga dijela potraživanja u smislu odredbe čl. 499. ZOO, naime da je njen prednik pozajmio utuženi iznos tuženiku, pravilnom primjenom materijalnoga prava je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.
16. U ovom sporu stranke su djelomično uspjele u podjednakim dijelovima te je odluka prvostupanjskog suda o tome da svatko snosi svoj trošak zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP. Navodi žaliteljice o većoj vrijednosti predmeta u odnosu na koje je uspjela sa zahtjevom su općeniti i neodređeni. Uz to nisu odlučni jer kod utvrđenja ukupnog uspjeha stranaka sud uzima u obzir i uspjeh s dokazivanjem osnova. U ovom slučaju tužiteljica nije dokazala osnov za predaju dijela stvari ali niti osnov novčanog zahtjeva, u vezi s kojima su također vezani troškovi postupka pa u tim okolnostima ovaj sud prihvaća zaključak da je ukupni omjer uspjeha podjednak.
17. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti razlozi na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.
18. Budući da stranke nisu uspjele u žalbenom postupku, neosnovani su njihovi zahtjevi za naknadu troškova toga postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 3. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Marijan Vugić
