Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-634/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZFB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivi Juričku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-501/2024-8 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-501/2024-8 od 6. prosinca 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II i III izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka I izreke.

II Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-501/24-8 od 6. prosinca 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 138,74 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-501/24-8 od 6. prosinca 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 6.372,51 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu iz stavka III izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.659,57 eura do iznosa od 2.593,08 eura ili za iznos od 933,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici danji iznos od 6.372,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 43,33 eura od 1. kolovoza 2011.

- 43,33 eura od 1. rujna 2011.

- 43,33 eura od 1. listopada 2011.

- 43,33 eura od 1. studenog 2011

- 43,33 eura od 1. prosinca 2011.

- 43,33 eura od 1. siječnja 2012.

- 43,33 eura od 1. veljače 2012.

- 43,33 eura od 1. ožujka 2012.

- 43,33 eura od 1. travnja 2012.

- 43,33 eura od 1. svibnja 2012.

- 43,33 eura od 1. lipnja 2012.

- 43,33 eura od 1. srpnja 2012.

- 43,33 eura od 1. kolovoza 2012.

- 43,33 eura od 1. rujna 2012.

- 43,33 eura od 1. listopada 2012.

- 43,33 eura od 1. studenog 2012.

- 43,33 eura od 1. prosinca 2012.

- 43,33 eura od 1. siječnja 2013.

- 43,33 eura od 1. veljače 2013.

- 43,33 eura od 1. ožujka 2013.

- 43,33 eura od 1. travnja 2013.

- 43,33 eura od 1. svibnja 2013.

- 43,33 eura od 1. lipnja 2013.

- 43,33 eura od 1. srpnja 2013.

- 43,33 eura od 1. kolovoza 2013.

- 43,33 eura od 1. rujna 2013.

- 43,33 eura od 1. listopada 2013.

- 43,33 eura od 1. studenog 2013.

- 43,33 eura od 1. prosinca 2013.

- 43,33 eura od 1. siječnja 2014.

- 42,92 eura od 1. veljače 2014.

- 42,92 eura od 1. ožujka 2014.

- 42,92 eura od 1. travnja 2014.

- 42,92 eura od 1. svibnja 2014.

- 42,92 eura od 1. lipnja 2014.

- 42,92 eura od 1. srpnja 2014.

- 42,41 eura od 1. kolovoza 2014.

- 42,41 eura od 1. rujna 2014.

- 42,41 eura od 1. listopada 2014.

- 42,41 eura od 1. studenog 2014.

- 42,41 eura od 1. prosinca 2014.

- 42,41 eura od 1. siječnja 2015.

- 42,04 eura od 1. veljače 2015.

- 42,04 eura od 1. ožujka 2015.

- 42,04 eura od 1. travnja 2015.

- 42,04 eura od 1. svibnja 2015.

- 42,04 eura od 1. lipnja 2015.

- 42,04 eura od 1. srpnja 2015.

- 41,68 eura od 1. kolovoza 2015.

- 41,68 eura od 1. rujna 2015.

- 41,68 eura od 1. listopada 2015.

- 41,68 eura od 1. studenog 2015.

- 41,68 eura od 1. prosinca 2015.

- 41,68 eura od 1. siječnja 2016.

- 41,30 eura od 1. veljače 2016.

- 41,30 eura od 1. ožujka 2016.

- 41,30 eura od 1. travnja 2016.

- 41,30 eura od 1. svibnja 2016.

- 41,30 eura od 1. lipnja 2016.

- 41,30 eura od 1. srpnja 2016.

- 40,85 eura od 1. kolovoza 2016.

- 40,85 eura od 1. rujna 2016.

- 40,85 eura od 1. listopada 2016.

- 40,85 eura od 1. studenog 2016.

- 40,85 eura od 1. prosinca 2016.

- 40,85 eura od 1. siječnja 2017.

- 40,34 eura od 1. veljače 2017.

- 40,34 eura od 1. ožujka 2017.

- 40,34 eura od 1. travnja 2017.

- 40,34 eura od 1. svibnja 2017.

- 40,34 eura od 1. lipnja 2017.

- 40,34 eura od 1. srpnja 2017.

- 39,87 eura od 1. kolovoza 2017.

- 39,87 eura od 1. rujna 2017.

- 39,87 eura od 1. listopada 2017.

- 39,87 eura od 1. studenog 2017.

- 39,87 eura od 1. prosinca 2017.

- 39,87 eura od 1. siječnja 2018.

- 39,55 eura od 1. veljače 2018.

- 39,55 eura od 1. ožujka 2018.

- 39,55 eura od 1. travnja 2018.,

- 39,55 eura od 1. svibnja 2018.

- 39,55 eura od 1. lipnja 2018.

- 39,55 eura od 1. srpnja 2018.

- 39,25 eura od 1. kolovoza 2018.

- 39,25 eura od 1. rujna 2018.

- 39,25 eura od 1. listopada 2018.

- 39,25 eura od 1. studenog 2018.

- 39,25 eura od 1. prosinca 2018.

- 39,25 eura od 1. siječnja 2019.

- 41,79 eura od 1. veljače 2019.

- 41,79 eura od 1. ožujka 2019.

- 41,79 eura od 1. travnja 2019.

- 41,79 eura od 1. svibnja 2019.

- 41,79 eura od 1. lipnja 2019.

- 41,87 eura od 1. srpnja 2019.

- 41,76 eura od 1. kolovoza 2019.

- 41,76 eura od 1. rujna 2019.

- 41,76 eura od 1. listopada 2019.

- 41,76 eura od 1. studenog 2019.

- 41,76 eura od 1. prosinca 2019.

- 41,76 eura od 1. siječnja 2020.

- 41,73 eura od 1. veljače 2020.

- 41,73 eura od 1. ožujka 2020.

- 41,73 eura od 1. travnja 2020.

- 41,73 eura od 1. svibnja 2020.

- 41,73 eura od 1. lipnja 2020.

- 41,73 eura od 1. srpnja 2020.

- 41,72 eura od 1. kolovoza 2020.

- 41,72 eura od 1. rujna 2020.,

- 41,72 eura od 1. listopada 2020.

- 41,72 eura od 1. studenog 2020.

- 41,72 eura od 1. prosinca 2020.

- 41,72 eura od 1. siječnja 2021.

- 41,70 eura od 1. veljače 2021.

- 41,70 eura od 1. ožujka 2021.

- 41,70 eura od 1. travnja 2021.

- 41,70 eura od 1. svibnja 2021.

- 41,70 eura od 1. lipnja 2021.

- 41,70 eura od 1. srpnja 2021.

- 41,69 eura od 1. kolovoza 2021.

- 41,69 eura od 1. rujna 2021.

- 41,69 eura od 1. listopada 2021. i

- 1.234,00 eura od 1. studenog 2021. do isplate, po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2011. do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za sudionike u ostalim odnosima iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u daljnjem iznosu od 933,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-501/24-8 od 6. prosinca 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.742,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama na određene mjesečne iznose s početkom svakog prvog u mjesecu od kolovoza 2011. do studenog 2021. pa do isplate. Tužbeni je zahtjev odbijen u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 6.511,25 eura s traženim zateznim kamatama, sve kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke iste presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na iznos od 2.331,34 eura zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine iznose s početkom tijeka svakog prvog u mjesecu od kolovoza 2011. do studenog 2021. pa do 2. kolovoza 2016.

1.3. U stavku III izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.659,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2024. do isplate.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka II i III izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka I izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. Tuženik u žalbi predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odluku uz uputu kako pravilno primijeniti zakon i utvrditi činjenično stanje.

Traži i naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Protiv presude suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu iz stavka I izreke te iz stavka III izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.659,57 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge, s prijedlogom da se povodom njezine žalbe prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3.1. Žalba tuženika je neosnovana.

3.2. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4.1. U presudi suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) na koju povredu osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi, i to stoga što u odluci suda prvog stupnja nisu navedeni razlozi o činjenicama odlučnim za presuđenje spora a oni razlozi koji su navedeni u proturječju su sa stanjem spisa.

4.2. Posljedično je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi mjerodavnih odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO).

5.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje sudske zaštite nalogom tuženiku da joj vrati ½ dijela iznosa otplaćenog kredita utrošenog za stjecanje nekretnine, koje su stranke suvlasnici u ½ dijela. Tužbeni zahtjev iz podneska od 30. siječnja 2019. za povrat ½ iznosa isplaćenih u otplati kredita od 1. kolovoza 2011. do 1. siječnja 2019.

- ukupno 10.779,30 eura i iz spojenog predmeta posl. br. P-3531/22 za isplatu ½ iznosa isplaćenih u otplati kredita od 1. veljače 2019. do 13. listopada 2021. - ukupno 7.217,52 eura čini sveukupno traženih 17.996,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama od isplate svake rate kredita.

5.2. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od kolovoza 2011. do 13. listopada 2021. samostalno otplatila stambeni kredit Zagrebačkoj banici d.d., ugovoren 31. prosinca 2003. u iznosu od 47.000,00 eura i uložen u isplatu cijene stana u [adresa], iz kupoprodajnog ugovora od 3. ožujka 2003. kojeg su obje stranke kao kupci zaključili sa prodavateljem VF.

5.3. Iz stanja zemljišnih knjiga zk. ul. br. [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižnog odjela Split vidljivo je da su tužiteljica i tuženik uknjiženi suvlasnici etažnog vlasništva (E-59) - stana na VIII. (osmom) katu [adresa] u površini od 63,69 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. zem [katastarska čestica] [adresa], svaki u ½ dijela.

6. Prethodnu presudu suda prvog stupnja posl. br. P-2200/18 od 7. srpnja 2013. je u odbijajućem dijelu uvažavanjem žalbe tužiteljice ukinuo ovaj sud rješenjem posl. br. Gž-3190/2023-2 od 16. siječnja 2024. ukazujući na pogrešan pravni pristup suda prvog stupnja koji je utvrđivao omjer sudjelovanja svake od stranaka u isplati kupoprodajne cijene i prema tom omjeru naložio tuženiku da isplati tužiteljici razmjernih 31,91% dijela otplaćenog kredita dok je tada smatrao da preostalih 68,09% tereti tužiteljicu. U navedenom rješenju posl. br. Gž-3190/2023-2 prvostupanjski je sud upućen na pravilnu primjenu mjerodavnih materijalno pravnih odredbi čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. st. 1. ZOO jer je plaćanjem anuiteta kredita od strane tužiteljice u dijelu koji se odnosi na tuženikov suvlasnički dio predmetne nekretnine došlo do stjecanja koristi na strani tuženika i time prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika bez osnove, slijedom čega je tuženik u obvezi tužiteljici isplatiti dio plaćenih rata kredita razmjeran njegovoj imovini, ovdje u ½ dijela tuženikovog suvlasništva predmetnog stana.

7.1. U ponovljenom suđenju prvostupanjski je sud ustajao na pogrešnom zaključku o potrebi utvrđivanja omjera svake od stranaka u isplati kupoprodajne cijene, s tim da je uočio kako je prethodni postotak od 31,91% utvrđen u odnosu na cijele anuitete pri otplati kredita umjesto u odnosu na polovicu svakog isplaćenog anuiteta iz tužbenog zahtjeva. Stoga sud prvog stupnja u osporenoj presudi posl. br. P-501/24-8 obvezu tuženika kao suvlasnika u ½ dijela nekretnine ne utvrđuje u ½ dijela otplaćenih anuiteta kredita sa Zagrebačkom bankom d.d., sredstvima kojeg kredita je nekretnina stečena a koji kredit je tužiteljica u cijelosti samostalno otplatila po prestanku bračne zajednice, već u omjeru od 63,82%.

7.2. Slijedom zaključka o obvezi tuženika na vraćanje razmjernih 63,82 % od polovice anuiteta kredita tužiteljici koja je samostalno otplatila kredit, u osporenoj presudi posl. br. P-501/24-8 od 6. prosinca 2024. sud prvog stupnja pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 5.742,79 eura iz prethodne presude posl. br. P- 2200/18 od 7. srpnja 2013. dosuđuje daljnji iznos od 5.742,79 eura ili ukupno 11.485,58 eura a u preostalom dijelu do zatraženih ukupnih 17.996,82 eura ili u iznosu od 6.511,25 eura odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Međutim, i za razliku od ponovljenog pogrešnog zaključka suda prvog stupnja, tužiteljici koja je svojom imovinom izvršila ulaganje u imovinu tuženika samostalno vraćajući kredit utrošen u kupoprodajnoj cijeni nekretnine koje je tuženik suvlasnik u ½ dijela pripada pravo na povrat dijela plaćenih anuiteta razmjeno suvlasnikom omjeru tuženika jer su u tom dijelu ostvarene pretpostavke za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO, kao što je navedeno u rješenju posl. br. Gž- 3190/2023-2 od 16. siječnja 2024..

9. U okolnostima predmetnog postupka, u kojem je tužiteljica izbjegla podnošenje tereta dokazivanja financijskim vještačenjem jer je tuženik matematički izračun učinio nespornim, valjalo je poći od podataka o visinama anuiteta koje je tužiteljica samostalno otplatila u utuženom razdoblju iz otplatnih lista kreditora priloženih na listu 158-162 spisa predmeta suda prvog stupnja posl. br. P-501/2024 i na listu 17-20 spojenog spisa P-3531/2022.

10.1. U razdoblju od 1. kolovoza 2011. do 1. siječnja 2014. tužiteljica je platila mjesečne anuitete od po 239,69 eura a razmjernih ½ dijela iznosi 119,84 eura dok su anuiteti otplaćeni u mjesecima od kolovoza 2013. do siječnja 2014. iznosili su 239,56 eura, što u ½ dijela iznosi 119,78 eura. Odlučujući primjenom čl. 2. st. 1. ZPP u okviru postavljenog zahtjeva kojim je traženo vraćanje mjesečnih iznosa 119,77 eura a uzimajući u obzir da je pravomoćnim dijelom prethodne presude posl. br. P- 2200/18 od 7. srpnja 2013. dosuđeno razmjernih 38,22 eura i osporenom presudom posl. br. P-501/24-8 daljnjih 38.22 eura ili ukupno 76,44 eura, tuženik je dužan tužiteljici, kojoj temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO pripada pravo na povrat polovice anuiteta ili traženih 119, 77 eura, isplatiti još po 43,33 eura za 30 mjeseci u razdoblju od 1. kolovoza 2011. do 1. siječnja 2014.

10.2. Anuiteti otplaćeni u mjesecima od veljače do srpnja 2014. iznosili su 238,73 eura, što u ½ dijela iznosi 119,36 eura. Po odbitku dosuđenih dva puta 38,22 eura ili ukupno 76,44 eura preostaje obveza tuženik u iznosima od po 42,92 eura mjesečno u tom razdoblju. Time je ukupno osnovanim utvrđen zahtjev tužiteljice na povrat polovice anuiteta od po 119,36 eura a neosnovanim po 0,41 eura do zatraženih 119,77 eura mjesečno u razdoblju šest mjeseci od veljače do srpnja 2014.

10.3. Od srpnja 2014. do siječnja 2015. anuiteti su plaćeni u iznosima od po 237,71 euro mjesečno te je u odnosu na ½ tog iznosa ili na 118,85 eura pored dosuđenih ukupno 76,44 eura tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici po 42,41 eura za tih 6 mjeseci. Ukupno osnovanih 118,85 eura u odnosu na zatraženih 119,77 eura daje razliku od po 0,92 eura mjesečno u kojem dijelu je neosnovan tužbeni zahtjev za mjesece od srpnja 2014. do siječnja 2015.

10.4. U šest mjeseci od veljače do srpnja 2015. obveza tuženika iznosi 42,04 eura mjesečno, uzimajući u obzir dosuđenih ukupno 76,44 eura a da 1/2 anuiteta plaćenih u tom razdoblju od 236,96 eura iznosi 118,48 eura. Razlika do zatraženih 119.77 eura mjesečno s kojom je tužbeni zahtjev u razdoblju od veljače do srpnja 2015. valjalo odbiti iznosi po 1,29 eura mjesečno.

10.5. Za anuitete otplaćene u razdoblju od kolovoza 2015. do siječnja 2016. koji su iznosili 236,24 eura, po odbitku dosuđenih 76,44 eura od razmjernih ½ plaćenih anuiteta ili od 118,12 eura preostaje obveza tuženika od po 41,68 eura mjesečno u tih šest mjeseci. U odnosu na zatraženih 119,77 eura tužbeni je zahtjev valjalo dobiti za po 1,65 eura u tom razdoblju.

10.6. Plaćeni anuiteti od po 235,48 eura u razdoblju od veljače do srpnja 2016. u ½ iznose 117,74 eura a po odbitku dosuđenih iznosa od po 76,44 eura tuženik je za to razdoblje u obvezi isplatiti po 41,30 eura za navedenih šest mjeseci. Tužbeni je zahtjev neosnovan u dijelu preko 117,74 eura do zatraženih 119.77 eura ili za po 2,03 eura mjesečno u mjesecima od veljače do srpnja 2016.

10.7. Obveza od po 40,85 eura vezana za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 1. siječnja 2017. slijedi iz činjenice da su u tom razdoblju anuiteti plaćeni u iznosima od po 234,58 što u ½ dijela iznosi 117,29 eura uz odbitak dosuđenih 76,44 eura mjesečno. U odnosu na zatraženih 119,77 eura neosnovano je traženo po 2,48 eura za tih šest mjeseci.

11.1. U razdoblju od veljače do srpnja 2017. anuiteti su plaćeni u iznosima od po 233,57 eura a što u ½ dijela iznosi 116,78 eura. Kada se odbije ukupno dosuđenih 76,44 eura preostaje obveza od po 40,34 eura mjesečno u tom razdoblju. Neosnovan je zahtjev u iznosima od po 2,99 eura mjesečno od veljače do srpnja 2017. jer predstavlja razliku između utvrđenih 116,78 eura u odnosu na traženih 119,77 eura mjesečno.

11.2. Obzirom da je tužiteljica u daljnjem razdoblju od kolovoza 2017. do siječnja 2018. isplatila anuitete od po 232,63 eura, polovica iznosi 116,31 eura a po odbitku iznosa od 76,44 eura preostaje 39,87 eura za navedenih šest mjeseci. Razlika od 116,31 eura do zatraženih 119.77 eura mjesečno iznosi po 3,44 eura u navedenim mjesecima, koji zahtjev je u tom dijelu neosnovan.

11.3. Od veljače do srpnja 2018. anuiteti su plaćeni u iznosima od po 231,98 eura. Kada se od razmjernih ½ dijela ili od 115,99 eura odbije dosuđenih 76,44 eura, razliku čini iznos do 39,55 eura za to razdoblje. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu od po 119.77 eura za razdoblje od veljače do srpnja 2018. razlika od po 3,78 eura mjesečno je neosnovano tražena.

11.4. Obveza od po 39,25 eura mjesečno proizlazi iz činjenice da je u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 1. siječnja 2019. tužiteljica plaćala mjesečne anuitete od po 231,38 eura, što u ½ dijela iznosi 115,69 eura, uz odbitak dosuđenih 76,44 eura. I za ovo razdoblje tužiteljica je u podnesku od 30. siječnja 2019. zahtijevala isplatu iznosa od po 119,77, dakle neosnovano je tražila razliku od po 4,08 eura za mjesece od 1. kolovoza 2018. do 1. siječnja 2019.

12.1. Sud prvog stupnja je u presudama posl. br. P-2200/18 od 7. srpnja 2013. i posl. br. P-501/24-8 za razdoblje veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2019. utvrdio obvezu tuženika u iznosima od po 36,87 eura ili ukupno 73,74 eura za tih pet mjeseci. U odnosu na ½ dijela anuiteta koji su iznosili po 231,07 eura u tim mjesecima ili 115,53 eura, za navedenih pet mjeseci preostaje isplatiti po 41,79 eura. Budući da je u tužbenom zahtjevu iz spojenog spisa suda prvog stupnja posl. br. P- 3531/22 tužiteljica zahtijevala upravo 115,53 eura, njezin je zahtjev za navedenih pet mjeseci u cijelosti osnovan.

12.2. Za mjesec srpanj 2019. ½ dijela otplaćenog anuiteta od 231,07 eura iznosi 115,53 eura. Tužiteljica je u odnosu na srpanj 2019. zatražila isplatu manjeg iznosa odnosno 115,42 eura, u odnosu na koji zahtjev valja obračunati dosuđenih po 36,83 eura ili ukupno 73,66 eura, što čini obvezu od 41,76 eura za taj mjesec.

12.3. Od kolovoza 2019. do siječnja 2020. od plaćenih anuiteta od po 230,85 eura polovica iznosi 115,42 eura kao što je tužiteljica i tražila u svom zahtjevu a po odbitku dva puta dosuđenih 36,83 eura ili ukupno 73,66 eura preostaje 41,76 eura za te mjesece.

12.4. Obveza od po 41,73 eura slijedi po odbitku dva puta dosuđenih 36,81 eura ili ukupno 73,62 eura od zahtjevom zatražene polovice koja iznosi 115,35 anuiteta plaćenih u razdoblju od 1. veljače do 1. srpnja 2020. po 230,70 eura.

12.5. U razdoblju od 1. kolovoza 2020. do 1. siječnja 2021. tužiteljica je plaćala anuitete od po 230,61 eura a polovica iznosi 115,30 eura kao što je traženo. Po odbitku 73,58 eura preostaje obveza od po 41,72 eura.

12.6. Obzirom da su anuiteti plaćeni od veljače do srpnja 2021. iznosili 230,53 eura, od zatražene polovice koja iznosi 115,26 eura valja odbiti dosuđenih 73,56 eura tako da preostaje po 41,70 eura za to razdoblje.

12.7. Obveza od 41,69 eura odnosi se na mjesece kolovoz, rujan i listopad 2021. u kojima su plaćeni anuiteti po 230,50 eura. Od zatražene polovice koja iznosi 115,25 eura odbijeno je dosuđenih 73,56 eura što daje navedenu razliku za ta tri mjeseca.

12.8. Budući da je tužiteljica dana 13. listopada 2021. s iznosom od 6.821,44 eura konačno otplatila predmetni kredit, razmjerni iznos prema suvlasništvu tuženika od ½ dijela je 3.410,72 kao što je i traženo. Odbitkom iznosa koje je dosudio sud prvog stupnja od po 1.088,36 eura ili ukupno 2.176,72 eura preostaje razlika od 1.234,00 eura.

13. Odluka o opsegu obveze tuženika kao nesavjesnog stjecatelja, koji je znao da tužiteljica u dijelu razmjernom njegovom suvlasništvu nekretnine plaća anuitete kredita kojim je kupoprodajna cijena te nekretnine plaćena, na vraćanje stečenog bez osnove od dana plaćanja odražava pravilnu primjenu čl. 1115. ZOO.

14.1. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP u vezi čl. 1111. st. 1. ZOO valjalo je uvažavanjem djelomično osnovane žalbe tužiteljice preinačiti prvostupanjsku presudu u osporenom odbijajućem dijelu za ukupni iznos od 6.372,51 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu prihvatiti osnovani zahtjev za isplatu, kao u stavku III, toč. 1. izreke.

14.2. U odnosu na preostalih 138.74 eura je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku II izreke.

14.3. Posljedično navedenom, o žalbi tuženika je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.

15. Povodom žalbe tužiteljice, koja nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, preinačena je i odluka o naknadi parničnih troškova. Obzirom na ukupno utvrđeni trošak u iznosu od 2.593,08 eura je pored dosuđenih 1.659,57 eura iz stavka III izreke osporene presude primjenom čl. 154. st. 5. u vezi čl. 151. st. 3. ZPP valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih 933,51 eura parničnih troškova, kao u stavku III, toč. 2. izreke.

16. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, kao u stavku IV izreke.

17. U stavku V izreke je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. i čl. 154. st. 5. ZPP te tbr. 10. toč. 1. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe s traženih 125 bodova, u iznosu od 250,00 eura. Iz stanja spisa je razvidno da tužiteljica izdatak za pristojbu na žalbu nije imala tako da u tom dijelu nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej