Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-101/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Držaić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju, ĐV prema generalnoj punomoći broj: Su-50/12, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-426/2025-11 od 10. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 426/2025-11 od 10. studenog 2025. i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja:
„ Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 14.782,25 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 1.250,00 eura u roku 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 975, 55 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je prihvatio zahtjev tužitelja te naložio tuženiku Euroherc osiguranju d.d. platiti tužitelju iznos od 14.782,25 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 14.782,25 eur, koji je za razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2025. na ime invalidske mirovine isplatio svom osiguraniku PV koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 21. kolovoza 2007., koju je skrivio osiguranik tuženika IV, temeljeći svoju odluku na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje u tekstu – ZOMO) na kojem se temelji i tužba.
6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja od 21. kolovoza 2007. povodom kojeg je osiguranik tužitelja PV zadobio teške tjelesne ozljede.
7. Sud prvog stupnja utvrdio je da je osiguranik tužitelja PV u prometnoj nezgodi 21. kolovoza 2007., za koju je odgovoran osiguranik tuženika IV, zadobio tjelesne ozljede, da je rješenjem Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu klasa: 141-02/09-01. Ur. broj: 341-25-05/3- 09-074504 od 28. listopada 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 1. lipnja 2009. zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu.
8. Međutim, prema ocjeni ovog suda nepravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, smatrajući da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe ZOMO.
9. Imajući u vidu predmet spora, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu sa izmjenama i dopunama toga Zakona, objavljeno u „Narodnim novinama“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje: ZOOP i to čl. 27. koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022).
10. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.
10.1. Sukladno izričaju odredbe članka 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
11. U konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP-a, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari je ZOOP, što znači da je predmet spora trebalo raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP-a (kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, prema odgovornom osiguratelju).
12. Naime, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. No, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluku donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo stoga sud u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. ZOOP-a (tako i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev- 1889/2001).
13. Obzirom da tužitelj nije predložio dokaze na okolnost visine štete, odnosno nije dokazao visinu štete u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, u vidu razlike između konkretne invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to je valjalo primjenom odredbe čl. 219. u vezi čl. 221. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja.
14. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja.
15. Kako je preinačena prvostupanjska presuda u glavnoj stvari to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Kako je tuženik uspio u sporu to je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo tuženiku dosuditi troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ 142/12, 126722 i 138/23; dalje – Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. Tarife) u iznosu od 500,00 eura i trošak sastava pristupa na ročište 23. rujna 2025. (Tbr. 9. Tarife) u iznosu od 500,00 eur, a što uz 25% PDV iznosi 1.250,00 eur. Slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom II. izreke.
16. Tuženiku je dosuđen trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. Tarife u iznosu od 625,00 eur što uz trošak PDV iznosi 781,15 eur te trošak sudske pristojbe u iznosu od 194,30 eura, a što ukupno iznosi 975,55 eur te je odlučeno kao pod točkom III. ove presude.
U Zagrebu, 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Držaić
