Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-252/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenija Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica&Đapić, Split, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni br. Pr-1097/2020-53 od 11. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o je
I. Odbija se kao djelomično neosnovna žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1097/2020-53 od 11. ožujka 2025. u pobijanoj točki I, u točki II u dijelu u kom je tužitelju dosuđen iznos naknade plaće od 41,86 eura neto te iznos od 3.322,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
- na iznos od 205,84 EUR od 10.03.2020.,
- na iznos od 646,90 EUR od 10.04.2020.
- na iznos od 646,90 EUR od 10.05.2020.
- na iznos od 646,90 EUR od 10.06.2020.
- na iznos od 646,90 EUR od 10.07.2020.
- na iznos od 529,31 EUR od 10.08.2020. a po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, u točki III izreke i u točki IV izreke do iznosa dosuđenog parničnog troška od 2.426,66 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Preinačava se ista presuda u točki II za iznos od dosuđenog iznosa 41,85 eura naknade plaće do pripadajućeg neto iznosa 41,85 eura naknade plaće, kao iza iznos od 3.548,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u točki IV za iznos od parničnog trošak od 2.795,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se kao neosnovana zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa 41,85 eura kao i za daljnji iznos naknade imovinske štete od 3.548,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
- na iznos od 205,84 EUR od 10.03.2020.,
- na iznos od 646,90 EUR od 10.04.2020.
- na iznos od 646,90 EUR od 10.05.2020.
- na iznos od 646,90 EUR od 10.06.2020.
- na iznos od od 646,90 EUR od 10.07.2020.
- na iznos od 529,31 EUR od 10.08.2020.
- na iznos od 225,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.3.2020. pa do isplate te za iznos parničnog trošak od 2.795,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju GS na ime neimovinske štete iznos od 4.257,22 EUR, sa zateznom kamatom. U točki II nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od ukupno 6.913,03 EUR sa zateznom kamatom. U točki III nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13,78 EUR, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe, a u točki IV nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 5.222,01 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a, budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna, kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.
5. Kako nije nađena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP- a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio dana 20. veljače 2020. kada je doživio ozljedu na radu u SR Njemačkoj obavljajući poslove za poslodavca Pro-monting d.o.o. Zagreb, koji poslodavac tužitelja da je u vrijeme navedene ozljede na radu imao kod tuženika zaključenu Policu osiguranja odgovornosti broj 228620051432 kojom policom je, između ostalog, ugovoreno osiguranje odgovornosti osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatnicima.
7. U odnosu na pobijanu točku I izreke presude kojom tuženik osporava pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje u tekstu ZOO-a) smatrajući da dosuđeni iznos pravične novčane neimovinske štete naknade od ukupno 7.708,01 eura (nesporno isplaćeno u mirnom postupku 3.450,79 eura i iznos dosuđen u pobijanoj točki I od 4.257,22 eura) ne odgovara utvrđenom opsegu vrsti i težini povreda koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju kada je doživio nezgodu na način da je pao sa stepenica., valja reći da su isti neosnovani.
7.1. Naime u postupku je provedenim medicinskim vještačenjem kojem tuženik nije prigovarao utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio nedislocirani prijelom glave palčane kosti desnog lakta te prijelom transverzalnog procesusa drugog slabinskog kralješka desno, da je nakon završenog utvrđeno da je došlo do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 5% što znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova sa desnom rukom te kod podizanja tereta, da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. neurokirurga proizlazi da je postoji posljetraumatsko oštećenje desnog živca medijanusa. Ujedno za donje udove ustanovljeno je srednje teško do teško oštećenje za treći slabinski živac s desne strane te da s neurokirurškog gledišta za živac medijanus koji je oštećen a što je objektivizirano EMNG pretragom može se cijeniti oštećenje tjelesnog zdravlja za 5%. Međutim, kako se radi o istom ekstremitetu desnoj ruci za polovični dio od 5% bio bi umanjen stupanj oštećenja tj. umanjenja životnih aktivnosti pa bi za desnu ruku umanjenje životnih aktivnosti bilo 7,5%, ali da je utvrđeno i oštećenja trećeg slabinskog živca desno povezano sa štetnim događajem jer je pri padu nastao i prijelom poprečnog nastavka drugog slabinskog kralješka. To oštećenje doprinosi 3,5% koji postotak treba pridodati postotku umanjenja životnih aktivnosti za desnu ruku, pa bi ukupan postotak umanjenja po osnovi neuroloških ozljeda iznosio 11%.
8. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra utvrđeno je da je tužitelj da je u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, da se nastavlja sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedeća 2-3 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih 5-6 tjedana. Vještak navodi da je mišljenja da nije bilo trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica ozljeđivanja i traumatskog događaja.
9. Također vještaci su utvrdili da je tužitelj trpio niz neugodnosti, bio je 6 dana u bolnici u Njemačkoj, nosio udlagu radi prijeloma desne podlaktične kosti, odlazio na fizikalnu terapiju, bio izložen rengenskom zračenju, odlazio je na fizikalnu terapiju, sve su to neugodnosti i nelagodnosti kojih ne bi bilo da se nije ozlijedio.
10. Stoga je uzimajući u obzir i dob tužitelja koji je mlađa muška osoba koja je bila u potpunoj životnoj i radnoj aktivnosti te će posljedice ozljeđivanja morati trpjeti u duljem vremenskom periodu života i rada, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 7.708,01 euro a uzimajući u obzir da mu je u mirnom postupku po tuženiku isplaćen iznos od 3.450,79 eura to je pravilno u pobijanoj točki I naložena isplata daljnjeg iznosa od 4.257,22 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
11. Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete iz cit. čl. 1100. ZOO-a.
12. U odnosu na pobijanu točku II izreke presude u kojoj je tužitelju u dosuđena naknada imovinske štete (troškova izgubljene zarade od po osnovi osnovne plaće iznosi bruto 41,86 EUR) pravo na dnevnicu u visini prosječnog iznosa koji je prethodno ostvaren, ukupno 6.645,54 EUR. Kao i troškove liječenja tužitelj je imao zbog navedene ozljede na radu troškove liječenja u utuženom razdoblju u Poliklinici Matulić i kod dr. G i to EMNG pregled ruku i nogu u ukupnom iznosu od 225,63 Eur-a valja reći da je žalba tuženika djelomično osnovana.
13. Naime osnovano tuženik osporava da bi tužitelj u ovom sporu pripadalo pravo na naknadu bruto iznosu nakade plaće , pravilno utvrđene u iznosu od 41,85 eura.
14. Naime radi se o sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti poslodavca protiv osiguratelja poslodavca te tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječne neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja.
15. Stoga je presuda preinačena temeljem odredbe članka 373. toč. 2. ZPP-a tako da je tužitelju dosuđena naknada štete s naslova izgubljene zarade u visini razlike između prosječnog iznosa neto plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade plaće koju prima za vrijeme bolovanja a čija je visina pravilno utvrđena u iznosu od 41,85 eura.
16. U odnosu na žalbene navode kojima osporava pravo tuženika na naknadu troškova dnevnica valja reći da se isti ukazuju također djelomično osnovanima.
17. Naime osnovano tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu izgubljene zarade s osnova ukupnog iznosa dnevnica koje bi ostvario da se navedena ozljeda nije desila, odnosno osnovano u žalbi navodi da bi mu u konkretnom slučaju pripadalo pravo na naknadu samo onog iznosa koje bi mogao uštedjeti i da je razumno za pretpostaviti da bi barem polovica iznos potrošio na troškove nastale upravo uslijed rada na terenu te da ti iznosi u polovici ne predstavljaju izgubljenu zaradu. Uzimajući u obzir sadržaj iskaza saslušanog tužitelja koji je naveo da je radio i na terenu, a da mu se plaća obračunavala kao osnovna plaća i dodatak za rad u inozemstvu,te da je da je imao osigurani smještaj u inozemstvu, a kojeg da mu je plaćao poslodavac.,da su hranu kupovali sami te da su imali i mogućnost odnosno mjesto gdje mogu pripremati hranu, a da su cijene hrane otprilike bile kao i u RH ,bilo je osnovano za zaključiti da bi tužitelj mogao uštedjeti upravo 50% iznosa dnevnica odnosno da mu s tog osnova ne pripada pravo na nakladu u preostalom postotku od dosuđenog iznosa, radi čega je pobijana presuda u točki II izreke preinačena temeljem čl. 373 toč. 2. ZPP-a i njegov zahtjev je odbijen za iznos od 3.548,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
18. U odnosu na troškove liječenja u privatnim poliklinikama valja reći a bi tužitelju bi navedeni troškovi pripali da su bili nužni i ako se liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a nije moglo obaviti bez duljeg čekanja i štetnih posljedica.
19. U konkretnom slučaju, tužitelj nije tvrdio, niti dokazao su postojali opravdani razlozi za obavljanje pregleda u privatnim zdravstvenim ustanovama, npr. da je pokušao zakazati pregled ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO, ali da je isto bilo otežano, da su liste čekanja bile dugačke, odnosno da se radilo o pregledima koji bi radi bolje tehničke opremljenosti u privatnim poliklinikama bili bolje izvedeni, itd.
20. Dakle, tužitelj je sukladno citiranim odredbama bio dužan dokazati svoje tvrdnje odnosno osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trošak liječenja te predložiti izvođenje adekvatnih dokaza za utvrđenje takvih činjenica o postojanju prava na isplatu takvog troška pa kako tužitelj nije predložio tijekom postupka dokaze potrebne radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u pogledu troškova liječenja, to je u tom dijelu njegov zahtjev neosnovan ,radi čega je pobijana presuda u točki II izreke preinačena temeljem čl. 373 toč.2 ZPP-a i njegov zahtjev je odbijen za iznos od 3.548,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
21. Neosnovano tuženik žalbom osporava točku III izreke presude navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio kamatu na nesporno isplaćene iznose štete. Naime polazeći od pravilnog utvrđenja na temelju podataka u spisu i to da je tužitelj je prema podacima iz obavijesti o likvidaciji odštete od 21.5.2020. godine (list 32 spisa) poslao obavijest osiguratelju da se osigurani slučaj dogodio 16.3.2020. godine budući je tad prijavio štetu, a iznos štete od 7.200,00 Kuna mu je isplaćen izvan roka od 14 dana budući mu je plaćen tek 21.5.2020. godine, dok je tužitelju preostali iznos na ime naknade štete u mirnom postupku u iznosu od 18.800,00 kuna isplaćen tek 3.7.2020. godine, također izvan roka od 14 dana od primitka obavijesti da se osigurani slučaju dogodio, a što je razvidno iz pregledane obavijesti o likvidaciji štete od 30.7.2020. godine (lis 33 spisa) prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 943. stavka 4. ZOO-a je propisano da ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovog članka duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.
22. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari preinačen je i uspjeh stranaka u sporu pa je utvrđeno temeljem čl. 154. st.2 ZPP-a da je tužitelj uspio u pogledu osnove sa 100% a u pogledu visine sa 60% radi čega je njegov ukupan uspjeh sporu 80% dok je uspjeh tuženika 20% te tužitelju stoga pripada pravo na naknadu 60% nastalih troškova postupka. Tuženik nadalje osnovano navodi kako tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava za 6 obrazloženih podnesaka već trošak sastava tužbe i 4 obrazložena podneska dok su ostali troškovi navedeni u obrazloženu pobijane presude pravilno utvrđeni kao potrebni za vođenje postupka, radi čega je tužitelju priznato pravo na naknadu od ukupno 1575 bodova. Budući da tužitelju pripada naknada od 60% nastalih troškova zastupanja isti ostvaruje pravo na naknadu za 694,5 bodova što sukladno vrijednosti boda i pripadajućem PDV-u čini naknadu od 1.735,00 eura kao i trošak vještačenja u apsolutnom iznosu od ukupno 691,61 eura čini ukupno 2.426,61 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u kom dijelu je pobijana odluka o trošku potvrđena dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.795,40 eura odbijen kao neosnovan.
23. Pobijana presuda potvrđena je kao u točki I izreke temeljem čl 368. st. 1. ZPP-a dok je u preostalom dijelu preinačena temeljem cit. čl. 373. toč. 2. ZPP-a.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
