Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-616/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I tužene CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Mitru Knežiću, odvjetniku u Dugom Selu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. P-925/2025-5 od 25. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. P-925/2025-5 od 25. rujna 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan Ugovor o radu kojeg je sklopila I tužena s II tuženikom s početkom rada dana 15. svibnja 2017. U točki II nalaže se tužitelju naknaditi II tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zateznim kamatama
2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Neosnovani su žalbeni navodi kako je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a budući da je po ocjeni ovog suda izreka presude jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama.
5. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je predmetni ugovor o radu sklopljeni između tuženika prividni budući da je I tužena koja je registrirana kao kućanstvo s II tuženikom sklopila ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je po ocjeni ovog žalbenog suda na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da je I tužena je izvršila prijavu i odjavu u radni odnos za II tuženika u razdoblju od 15. svibnja 2017. do 16. svibnja 2017. godine (2 dana – prema rješenju HZMO-a od 30. studenog 2021.).
- da je HZMO je sastavio Zapisnik bez dokumentacije obveznika kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja
- Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje.
- da za razdoblje od 2. siječnja 2017. do 12. studenog 2021. I tužena nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti,
8. Prvostupanjski sud je cijeneći činjenične navode tužbe kao i to da je II tuženik na pripremnom ročištu osporio da bi s I tuženo sklopio ugovor o radu pravilno zaključio kako tužitelj nije dokazao da bi između I i II tuženika uopće bio sklopljen ugovor o radu.
9. Žalbeni navodi tužitelja kako je takvo utvrđenje suprotno navodim iz odgovora na tužbu u kom je I tuženik naveo kako je sklopio ugovor s I tuženom za obavljanje poslova u građevinarstvu, pomoćnih poslova za održavanje zgrada čišćenje i slično a na što u žalbi upre tužitelj ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da između I tužene i II tuženika nije sklopljen ugovor o radu već bi se iz navoda odgovora na tužbu u kom je II tuženik naveo i da mu je I tužena za obavljeni rad isplaćivala naknadu na ruke moglo zaključiti da se, s obzirom na neosporno trajanje prijave od samo 2 dana radilo o ugovoru o djelu, te se stoga ukazuju neosnovani žalbeni navodi tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju od strasne prvostupanjskog suda.
10. Slijedom takvog utvrđenja osnovan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da bi I i II tuženik sklopili ugovor o radu radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja kako je to u tužbi tvrdio tužitelj.
11. Također valja reći se postavljeni tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i iz razloga što je tužitelj tvrdio da je ugovor o radu prividan (cilj sklapanja nije rad već ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja), a time i ništetni.
12. Odredbom čl. 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dakle posljedica prividnog ugovora u smislu citirane zakonske odredbe nije njegova ništetnost, nego nepostojanje pravnog učinka iz razloga što se radi o pravno nepostojećem ugovoru, koji iz tog razloga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva kako to zahtijeva čl. 322. st. 1. ZOO-a.
13. Zbog navedenoga, ne može se utvrditi da je ništetan ugovor iz razloga zbog kojih tužitelj tvrdi da je prividan.
14. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
15. Tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje bilo kojeg ugovora o radu sklopljenog između tuženika. No, neovisno o tome je li tužitelj dokazao postojanje ugovora o radu između tuženika, temeljem provedenih dokaza ne može se zaključiti da postoje razlozi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a zbog kojih bi sud mogao utvrditi da su navedeni ugovori o radu između tuženika ništavi.
16. Isto tako, tužitelj nije dokazao da bi eventualno sklapanja ugovora o radu, neovisno o njihovom trajanju, bilo suprotni moralu društva ili Ustavu Republike Hrvatske. Tužitelj samo polazi od pretpostavke da su ugovori sklopljeni radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, ali navedeno nije dokazao u ovom postupku.
17. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska je presuda potvrđena, a žalba tužitelja kao neosnovana odbijena.
U Zagrebu, 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
