Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1180/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradišci, protiv tuženika ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, radi isplate,, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-1/2023-20 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-1/2023-20 od 24. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 193.950,00 kn/25.741,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od 19. srpnja 2021. pa do konačne isplate.
Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak sa zateznom kamatom od 24. siječnja 2025. do isplate.
2. Protiv navedene presude, žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je naknada štete za popravak izvedenih radova i dovršetak naručenih radova na nekretnini utemeljeno na tvrdnji da su tužitelji kao naručitelji od tuženika kao izvođača naručili određene radove na nekretnini koji radovi su dijelom loše izvedeni, a dijelom neizvedeni, te da tuženik nije popravio niti dovršio rad niti u naknadno ostavljenom roku, slijedom čega tužitelji potražuju naknadu štete u visini 193.950,00 kn (25.741,59 EUR) utvrđenu nalazom i mišljenjem vještaka u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1-68/21.
5. Prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem drugotužitelja i svjedokinje, njegove supruge, te ocijenio njihove iskaze kao subjektivne i protivne dokumentaciji u spisu, dok je iskaze tuženika i svjedoka (VK i PK) predloženih po tuženiku, koje iskaze je ocijenio kao dosljedne i životne te u skladu s ugovorom od 2. ožujka 2021. (sklopljenim sa JAS GRAD j.d.o.o.).Slijedom izvedenih dokaza je primjenom pravila o teretu dokazivanja čl. 221a ZPP zaključio da tužitelji nisu dokazali da su radove ugovorili sa tuženikom osobno već da su ih ugovorili sa njegovim trgovačkim društvom JAS GRAD j.d.o.o. te odbija tužbeni zahtjev izražavajući pravni stav da tuženik nije pasivno legitimiran.
6. Pasivna legitimacija je pravni termin koji se odnosi na sposobnost stranke da bude tužena u parničnom postupku. Stranka ima pasivnu legitimaciju ako je pravno ovlaštena biti tužena i ako je tužba podnesena protiv nje u pravilnom postupku. U ovom slučaju, prvenstveno je bila sporna, kao i sada u žalbi, pasivna legitimacija tuženika odnosno njegova sposobnost da bude tužen u vezi s naknadom štete za loše izvršene i neizvedene radove za koje tužitelji tvrde da su ugovorili s tuženikom osobno, a ne sa njim kao zakonskim zastupnikom JAS GRAD j.d.o.o.
7. Žalitelji osporavaju ocjenu dokaza i zaključak prvostupanjskog suda po promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženika ponavljajući u bitnome činjenice koje su isticali i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdeći i da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP jer sud nije proveo dokaz saslušanjem drugotužiteljice.
8. Tijekom postupka je utvrđeno te iz sadržaja spisa proizlazi da je drugotužiteljica bila u ugovornom odnosu s JAS GRAD j.d.o.o. tijekom 2020. za krovopokrivačke radove koji su uredno izvršeni i plaćeni (list 51 do 57 spisa), što i nije sporno. Tužitelji tvrde da su nakon toga s tuženikom dogovorili drugu vrstu radova (izrada fasade,dobava i montaža PVC/ALU stolarije, prenamjena tavanskog u stambeni prostor, keramički radovi) za koje su radove i materijal je tuženik plaćen na ruke prema potvrdama koje su priložili u spis (list 26 do 41 spisa) te niti ta činjenica nije sporna kao što nije sporno da primljene uplate tuženik nije uplaćivao na račun trgovačkog društva, niti da je to trgovačko društvo za sporne radove izdalo tužiteljima račun.
9. Iz potvrda je vidljivo da se radi o uplatama od 30. studenog 2020. do veljače 2021. , a nije sporno da se radi o gotovinskim uplatama na ruke tuženika.
10. Okolnost da su sva plaćanja izvršena tuženiku ili na ruke ne ulazi samo u sferu inspekcijskog nadzora poslovanja trgovačkog društva, kako to smatra sud prvog stupnja, već upravo govori u prilog tvrdnji tužitelja da je usmeni ugovor o izvođenju spornih radova na kući, sklopljen s tuženikom kao fizičkom osobom, a ne kao zakonskim zastupnikom i direktorom trgovačkog društva JAS PROP j.d.o.o. jer to trgovačko društvo za izvedene radove i primljene uplate nije izdalo niti jedan račun, a nije sporno da novac koji je primio tuženik nije uplatio na račun trgovačkog društva. Stoga okolnost na koji način su tuženiku plaćeni radovi i materijal utječe na pitanje pasivne legitimacije i ukazuje da je ugovor o izvođenju radova sklopljen upravo između stranaka u ovom postupku što, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, čini tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije neosnovanim.
11. U konkretnom slučaju tuženik se kao izvođač obvezao tužiteljima kao naručiteljima izvršiti određene radove i kupiti materijal, a naručitelj se obvezao platiti mu za to naknadu, pa se suprotno izloženom pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, odgovornost tuženika za ispunjenje obveze treba sagledavati prema pravilima koja uređenju ugovora o djelu prema odredbi čl. 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO).
12. U tom smislu izvođač je bio dužan, a kako to nalaže odredba čl. 597. st. 1. i 2. ZOO-a izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, te za određeno vrijeme. Naručitelj je bio dužan (pažnjom dobroga gospodarstvenika) pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari bilo moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (čl. 604. st. 1. ZOO). Nakon pregleda i primanja izvršenog dijela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom (vidljive nedostatke), osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 604. st. 3. ZOO-a). Kada je riječ o skrivenim nedostacima (koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom), naručitelj se i dalje na njih mogao pozvati pod uvjetom da je o njima što prije obavijestio izvođača, a najkasnije u roku od mjesec dana od njihova otkrivanja (subjektivni rok za prigovore) sukladno čl. 605. ZOO, ali izvan okolnosti predviđenih odredbom čl. 607. ZOO-a (kada se nedostatak odnosi na činjenice koje su izvođaču bile poznate ili su mu mogle biti poznate), istekom dvije godine od primitka obavljenog posla (objektivnog roka za prigovore) naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (čl. 605. ZOO-a).
13. Kada su tužitelji utvrdili da pregledano djelo ima nedostatak i o tome uredno obavijestili izvođača, oni kao naručitelji stječu određene zahtjeve prema izvođaču koji ovise o vrsti nedostataka i drugim okolnostima (pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka u pretpostavkama iz odredbe čl. 608. ZOO-a, raskid ugovora zbog većeg nedostatka u pretpostavkama iz odredbe čl. 609. ZOO-a, prava naručitelja u slučaju manjih nedostataka u pretpostavkama iz odredbe čl. 610. ZOO-a), između ostalog i pravo zahtijevati naknadu štete (zbog povrede prethodno postojeće obveze u smislu odredbi čl. 336. do čl. 349 ZOO-a) u pretpostavkama iz odredbi čl. 608. st. 2. i 3., čl. 6o9. i čl. 610. st. 5. ZOO-a.
14. Zbog pogrešne primijene materijalnog prava u pogledu osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, drugostupanjski sud nije cijenio prethodno izložene okolnosti činjeničnog stanja odlučnog za odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari, a zbog toga ne postoje uvjeti za preinačenje presude, valjalo je temeljem odredbe čl. 370 ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud provesti sve dokaze predložene po strankama radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom sporu, a to su tko je od tuženika naručio radove i koje točno radove, o kojim se nedostacima u ugovorenim radovima radi, te kada je i tko i u kojem roku tražio od tuženika uklanjanje nedostataka te je li tužiteljima zbog neispunjenja ugovornih obaveza tuženika nastala šteta i koliko iznosi šteta koju tužitelji trpe zbog povrede ugovorne obveze (čl. 349 ZOO), nakon čega će moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku o predmetu spora.
16. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
