Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5343/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2235/2022 od 27. rujna 2024., 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2235/2022 od 27. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 05.09.2008. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-4928/08, Split 08.09.2008.

II.Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe." , kao neosnovan.“

2. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti uz naknadu troška parničnog postupka i žalbe, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije 24. ožujka 2022. na temelju Zadužnice koju je tužitelj 5. rujna 2008. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je Zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita pod brojem OV-4928/08 8. rujna 2008.

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio kao nesporne sljedeće činjenice:

- da je 5. rujna 2008. zaključen Ugovor o financijskom leasingu br. ... između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o. radi kupnje motornog vozila;

- kako je ŽB (ovdje tužitelj) 5. rujna 2008.. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj Leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 01300 od 5. rujna 2008.;

- kako je **.**.2008. ŽB u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 27.283,58 CHF, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. OV- 4928/08 od 8. rujna 2008.;

- kako je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice od 5. rujna 2008. ovjerene 8. rujna 2008. zatražio od FINA-e pozivom na odredbu čl. 125. st. 5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava ŽB po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 11.494,82 kn;

- kako je između tuženika EOS MATRIX d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. br. ... od 5. rujna 2008.;

- kako je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., što nije sporno među strankama, iz razloga insolventnosti dužnika, temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18, dalje: ZPONS),

- kako je tuženik EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelj 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika ŽB temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića OV-4928/08 od 8. rujna 2008.,

- kako je Rješenjem br. Ovr-1277/22 od 11. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 24. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene 8. rujna 2008. kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita br. OV- 4928/08,

- kako je Zaključkom Ovr-1277/22 od 11. svibnja 2022. ovaj sud uputio ovršenika ŽB da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od ŽB kao jamca platca 8. rujna 2008. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona.

7. U odnosu na tvrdnje tužitelja da se u ovršnom postupku supsidijarno primjenjuju odredbe ZPP-a te da je za promjenu ovrhovoditelja potreban pristanak ovršenika u smislu čl. 190. ZPP-a, prvostupanjski sud je pozivom na čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 93/14), čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 73/17) te čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 73/17) kojim je izmijenjen čl. 209. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka USRH) kojim je u stavku 8. tog članka određeno da će Agencija provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. ili 2. Ovršnog zakona, utvrdio da je tuženik ovlašten potraživati i provesti postupak izravne naplate prema tužitelju.

8. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je nastupila zastara potraživanja tražbine iz predmetne zadužnice, prvostupanjski sud je imao u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na koji je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana), kao u ovom slučaju, prema kojem se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), sada čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91, sada čl. 233. ZOO/05, utvrđujući da se na predmetnu zadužnicu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Također utvrđuje da je podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i po prijašnjem vjerovniku 1. srpnja 2011. došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći najranije 5. kolovoza 2018. kada je isknjižena iz Očevidnika temeljem čl. 12. i čl. 33. ZPONS iz razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika pa do podnošenja novog prijedloga za izravnu naplatu FINA-i nije protekao petogodišnji rok zastare. Pri tome utvrđuje da ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom, a niti je njegov ovršni prijedlog odbačen ili odbijen, a niti je zadužnica odbijena odnosno poništena. S tim u vezi za navode tužitelja o roku od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao poduzeti radnju protiv ovršenika smatra da se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona koje se odnose na naplatu predmetnog potraživanja.

9. Prvostupanjski sud je slijedom navedenog, smatrao da je tužbeni zahtjev kojim se traži proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, neosnovan.

10. Tužitelj prije svega u žalbi ističe apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se presuda ne može ispitati budući nema nikakvih razloga o odlučnoj činjenici da je nakon okončanja prvotnog postupka izravne naplate zbog uzroka koji se ne tiču biti stvari, tuženik kao vjerovnik bio pasivan, te da nije u roku od 3 mjeseca ponovno pokrenuo postupak izravne naplate ili bilo koji drugi postupak, već dulje od 3 godine nije poduzimao nikakve radnje zbog čega je zastara u predmetnom slučaju počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave tj. 19. lipnja 2014., odnosno znatno prije pokretanja predmetnog postupka izravne naplate 24. ožujka 2022. Pri tome ukazuje da pobijana presuda ne sadrži izričite zakonske odredbe koje propisuju na koji način se prekida zastara, a što bi u konkretnom slučaju bio čl. 241. ZOO/05 kao opće pravilo uz izuzetke propisane odredbama čl. 242. i čl. 243. ZOO/05. Nastavno tvrdi da je slijedom opisane bitne povrede postupovne odredbe sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja te u vezi tih navoda citira čl. 242. i čl. 243. st. 1. ZOO/05 zaključujući da ne postoji pravna norma koja bi se direktno mogla primijeniti na konkretno činjenično stanje jer zakonodavac nije izrekom predvidio kako na tijek i prekid zastare utječe činjenica kad se postupak prisilne naplate obustavio po sili zakona pa se radi o tzv. pravnoj praznini, antinomiji, zbog čega je potrebno teološkim tumačenjem utvrditi cilj i svrhu pravnog pravila te shodno cilju i svrsi primijeniti odgovarajuće norme na konkretan slučaj. Poziva se na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i stajalište koje je zauzeo Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-163/2020-2 te smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 243. st. 1. ZOO/05 kojim je regulirana situacija kada je radnja vjerovnika (tužba i dr.) odbačena zbog uzroka koji se ne tiču biti stvari ukazujući da u tom slučaju prekid računanja zastare ovisi o pravodobnoj aktivnosti vjerovnika nakon što je okončan prvotni postupak, jer ukoliko vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom, pa argumentum a contrario, ukoliko vjerovnik ne podnese ponovnu tužbu u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da zastara nije prekinuta prvom tužbom. U konkretnom slučaju tuženik je kao ovrhovoditelj bio više od 3 godine pasivan te je zahtjev za izravnu naplatu podnio 24. ožujka 2022. dakle po proteku 3,5 godine nakon okončanja prvotnog postupka zbog čega se sud prvog stupnja ne može pozivati na činjenicu da je pokretanjem postupka izravne naplate 2011. u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 došlo do prekida zastare jer dostavom zadužnice FINA-i, ovrha nije dovršena, a zastara ne počinje ponovno teći od dana okončanja tog postupka, već je zbog tuženikove pasivnosti zastara počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave. Stoga da je ostvaren zakonski uvjet iz čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona, u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 11. tog Zakona za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog nastupa zastare.

11. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 241. ZOO/05 (toč. 15. obrazloženja pobijane odluke) te imajući u vidu navedeno jasno je da je kad navodi da je podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i 1. srpnja 2011 došlo do prekida zastare sud prvog stupnja imao na umu čl. 241. ZOO/05. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo i odredbu čl. 245. ZOO/05 prema kojem nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, te je utvrdio da je zastara počela teći ponovno nakon što je FINA-a prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje na temelju čl. 12. st. 1. ZPONS.

14. Protivno navodima žalbe, kada do prestanka izvršavanja naplate u izvansudskoj ovrsi kod FINA-e dođe na temelju zakonskih odredbi, ne može se na odgovarajući način primijeniti odredba čl. 423. st. 1. ZOO/05 kojom je propisano da se, ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra da je zastara prekinuta prvom tužbom.

15. Prestanak prisilne naplate, odnosno obustave izvansudske ovrhe posljedica je primjene čl. 12. ZOPNS koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. kojom odredbom je propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

16. Obustava izvansudske ovrhe posljedica je nastupa pretpostavki propisanih odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS pa se stoga ne može ta situacija poistovjetiti s odbačajem tužbe zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari. Predmetna situacija je usporediva sa situacijom kad je ovrha obustavljena ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, a prema dosadašnjoj sudskoj praksi, odlučno je da li je do obustave ovršnog postupka došlo krivnjom ovrhovoditelja, pa u slučaju da je do takve obustave došlo zbog pasivnosti ovrhovoditelja odnosno odustankom od radnje koju je poduzeo tada se sukladno čl. 242. stavku 1. ZOO/05, smatra da do prekida nije došlo. Kako u konkretnom slučaju prestanak izvršavanja osnove za plaćanje, tj. zadužnice od strane FINA-e, odnosno obustave izvansudske ovrhe nije posljedica pasivnosti ovrhovoditelja odnosno njegovog postupanja već je posljedica nastupa pretpostavki iz čl. 12. st. 1. ZPONS na koje nije mogao utjecati, to je i po ocjeni ovog suda podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i 1. srpnja 2011. došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO/05 koji prekid je trajao do početka kolovoza 2018. kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, te je sukladno čl. 245. st. 1. ZOO/05 nakon prekida zastara počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kako od kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja zadužnice na naplatu FINA-i 24. ožujka 2022. nije protekao zastarni rok od pet godina, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tražbina iz zadužnice nije zastarjela.

17. Iz tih razloga neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

18. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na trošak žalbe (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević