Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1580/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Držaić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Trošelj, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9331/2023-14 od 3. siječnja 2025. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-9331/2023-16 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9331/2023-14 od 3. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-9331/2023-16 od 8. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o najmu zaključen dana 12. studenog 2019. između CG, kao najmodavca i HG, kao najmoprimca.

r i j e š i o  j e

Žalba 1.i 2. tužitelja se djelomično prihvaća kao osnovana i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9331/2023-14 od 3. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-9331/2023-16 od 8. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine zaključen dana 12. veljače 2018. između CG, kao zajmodavca-vjerovnika-predlagatelja osiguranja i HG kao zajmoprimca-fiducijarnog dužnika-protivnika osiguranja i OG, kao sudionika-bračnog druga zajmoprimca-fiducijarnog dužnika-protivnika osiguranja, te pod točkom II. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine zaključen dana 12. veljače 2018. između CG, kao zajmodavca-vjerovnika-predlagatelja osiguranja s jedne strane i HG kao zajmoprimca-fiducijarnog dužnika- protivnika osiguranja i OG, kao sudionika-bračnog druga zajmoprimca- fiducijarnog dužnika-protivnika osiguranja, s druge strane.

Odbijen je i zahtjev radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o najmu zaključen dana 12. studenog 2019. između CG, kao najmodavca s jedne strane i HG, kao najmoprimca s druge strane te je odbijen zahtjev kojim se nalaže tuženoj naknaditi tužiteljima parnične troškove sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Pod točkom II. izreke naloženo je 1.tužiteljici i 2. tužitelju naknaditi tuženici trošak parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 3. siječnja 2025. pa do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine koji je zaključen 12. veljače 2018. (dalje u tekstu- Ugovor o zajmu) te radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o najmu od 12. studenog 2019. a koju ništavost temelje tvrdeći da se radi o zelenaškim ugovorima, a da je Ugovor o zajmu zaključen suprotno Zakonu od deviznom poslovanju („Narodne novine„ broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 78/13; dalje u tekstu Zakon o deviznom poslovanju).

6. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice HG kao zajmoprimca i tužitelja OG kao bračnog druga zajmoprimca, fiducijarnog dužnika i tuženice CG kao zajmodavca sklopljen 12. veljače 2018. Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini.

7. Nesporno je da su stranke Ugovorom o zajmu suglasno utvrdile da zajmodavac daje a zajmoprimac prima na ime zajma iznos od 26.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom vraćanja do 15. veljače 2019. (čl. 1.) koji se iznos zajmoprimac obvezuje vratiti u 12 mjesečnih rata i to 11 rata u iznosu od po 500,00 eura dok zadnja rata iznosi 20.500,00 eur. Istim ugovorom utvrđeno je da je zajmoprimac primio novčana sredstva iz čl. 1. Ugovora, te su stranke iskazale suglasnost da se radi osiguranja novčane tražbine zajmodavca na zajmodavca prenese pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno zajmoprimac izričito izjavljuje da dopušta da se kod suda, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo, temeljem tog ugovora izvrši uknjižba prava vlasništva nekretnine-predmeta osiguranja s njegovog imena na ime zajmodavca uz istovremenu zabilježbu da je pravo vlasništva preneseno radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja.

8. Nije sporno da je tuženica temeljem Ugovora o zajmu ishodila u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na svoje ime, te kako joj je po osnovi pozajmice vraćen samo iznos od 3.000,00 eur, da je 29. kolovoza 2019. tuženica podnijela sudu prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed.

9. Nesporno je i da su tuženica kao najmodavac i tužiteljica HG kao najmoprimac zaključili 12. studenog 2019. Ugovor o najmu predmetne nekretnine na vrijeme od 20 mjeseci te ugovorili mjesečnu najamninu u iznosu od 350,00 eur u kunskoj protuvrijednosti i da će po isteku tog ugovora najmodavac ponuditi najmopimcu otkup nekretnine za iznos od 40.000,00 eur.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da Ugovor o zajmu niti Ugovor o najmu nisu zelenaški ugovori.

10.1. Odredbom čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine „ broj 31/05 i 41/08; 125/11, 78/15 i 29/18; dalje- ZOO) propisano je da je ništav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.

10.2. Naime, za postojanje zelenaškog ugovora kako je definiran čl. 329. ZOO-a nužno je ispunjenje slijedećih pretpostavki. a) očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana mora postojati u trenutku sklapanja ugovora. Očiti nerazmjer odnosi se na prekomjerno primanje protuvrijednosti od iskorištenog suugovaratelja i po svojim značajkama odgovara onom iz čl. 375. ZOO-a; b) nužno je da je jedan suugovaratelj iskoristio nepovoljan položaj drugog suugovaratelja koji ga je nagnao na sklapanje takvog ugovora, jer da nije bio u takvim prilikama do ugovora i pristanka na očiti nerazmjer ne bi ni došlo. Kod nepovoljne okolnosti zakon navodi: 1) stanje nužde, 2) teško materijalno stanje, 3) nedovoljno iskustvo, lakomislenost, 5) zavisnost; c) da je zelenaš znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se nalazi iskorišteni.

11. Kako su predmet ispitivanja Ugovor o zajmu i Ugovor o najmu, te su stranke ugovora tužiteljica kao zajmoprimac i tužitelj kao bračni drug zajmoprimca, fiducijarni dužnik i tužiteljica kao najmoprimac i tuženica kao zajmodavac i najmodavac, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da pri ponašanju tuženice prema tužiteljima pri sklapanju tih ugovora nije bilo elemenata zelenaštva. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelju novac trebao za pokretanje novog privatnog posla te i sam u svom iskazu naveo da sa tuženicom nije razgovarao o svojoj financijskoj situaciji niti koji su razlozi pozajmice dok je iskazom tuženice utvrđeno da su im se tužitelji predstavili kao dobrostojeći bračni par.

11.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se ne radi o zelenaški ugovorima jer nije utvrđeno da bi se radilo o očitom nerazmjeru uzajamnih davanja jer okolnosti ne ukazuju na drugu pretpostavku, nepovoljan položaj tužitelja koji ih je potaknuo na sklapanje ugovora. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da pri sklapanju navedenih ugovora tužitelji nisu bili u stanju nužde ili teškog materijalnog stanja, a na kojim činjenicama tužitelji i temelje tužbu.

12. Stoga se žalbeni navodi tužitelja u kojima navode da se tuženica u odnosu na tužitelje koristila stanjem nužde, teškim materijalnim stanjem i zavisnošću tužitelja ukazuju neosnovanim, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da navedene nepovoljne okolnosti na strani tužitelja nisu postojale. Naime, iz iskaza tužiteljice (list 130 spisa) proizlazi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu tužiteljica čekala mirovinu dok je tužitelj radio nešto privatno, te se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi da je tuženica mogla znati da tužitelji neće moći vratiti pozajmljeni iznos.

13. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se radilo o zelenaškim ugovorima, to je pravilno sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora kao zelenaških.

14. Stoga je valjalo djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a pobijanu presudu na način kako je to navedeno u točki I. izreke.

15. Međutim, ovaj sud za sada ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica na ime zajma predala tužitelju iznos u kunama, pa da stoga Ugovor o zajmu nije protivan Zakonu o deviznom poslovanju a koje utvrđenje temelji na sadržaju Ugovora o zajmu, iskazu tuženice i svjedoka EG.

15.1. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a cijenio sve provedene dokaze pa tako nije imao u vidu iskaz tuženice u kojem navodi da je mijenjala eure u kune prije sklapanja Ugovora o zajmu, pri čemu ne zna gdje je promijenila eure u kune te istodobno navodeći da je možda kune imala i u kući dok je na početku iskaza navela da se odlučila na davanje zajma nepoznatim osobama jer je imala viška novca koje je bolje dati u zajam nego držati u banci. Također i iz iskaza tužiteljice i tužitelja proizlazi da je tuženica s osnova Ugovora o zajmu predala tužitelju iznos u eurima, a tuženica je i u odgovoru na tužbu (list 27 spisa) navela da je 1. tužiteljica primila novčani iznos od „ 26.000,00 eura „ da bi tek kasnije u iskazu navela da je tužitelju pozajmila kune.

16. Ovakva nepotpuna ocjena izvedenih dokaza upućuje na nepotpuno, odnosno pogrešno utvrđeno činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a), pa je zbog toga valjalo temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine zaključen dana 12. veljače 2018. i u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedeni nedostatak, dakle, kritički, brižljivo i svestrano analizirati sve provedene dokaze i potom ponovno odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti zbog sklapanja Ugovora o zajmu suprotno odredbama Zakona o deviznom poslovanju.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Držaić