Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1377/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Gjurgan & Šribar Radić j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2357/2022-24 od 16. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2357/2022-24 od 16. studenoga 2023.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnine i Potvrda o isplati ku- poprodajne cijene u cijelosti ovjerena od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta dana 11.02.2006.g. broj: OV-2388/2006; koji su ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelj, te s druge strane PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupac, sklopili dana 11.02.2006.g., a s osnova kojeg je ĆŽ stekao 35.000,00 EURA, p r a v n o n i š t e t a n i smat- ra se da nikada nije zaključen i ne proizvodi pravne učinke.

2. Nalaže se tuženom ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužite- lju PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 35.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 12. veljače 2006.g. do 31.12.2007.g. obračunavane po kamatnoj stopi koju Zagrebačka banka d.d. isplaćuje na devizne štedne uloge građana po viđenju, a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskon- tne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Nalaže se tuženom ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.''

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 6.221,38 eur / 46.875,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio njeno odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji žalitelj ističe tvrdnjom o izostanku razloga o odlučnim činjenicama i dokaznim prijedlozima te da je prvostupanjski sud "u donošenju pobijane presude bio proizvoljan". Navodi žalitelja sadržajno se odnose na činjenice koje nisu odlučne ili se pak njima osporava ocjena dokaza i posljedično pravilnost utvrđenja pojedinih činjenica te pravilnost primjene materijalnoga prava. Dokazni prijedlog uvida u spis O-117/2019 ne odnosi se na relevantne činjenice što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude.

6. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica a u smislu odredbe čl. 8. ZPP o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje po svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza.

7. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilnom primjenom citiranih odredbi proveo one dokaze koji su relevantni za utvrđenje odlučnih činjenica stoga neprovođenje svih predloženih dokaza nije od utjecaja na zakonitost presude. Ostalim žalbenim navodima žalitelj u pretežnom dijelu osporava ocjenu provedenih dokaza i činjenične zaključke suda prvoga stupnja, ti su navodi međutim neosnovani jer sadrže njegove vlastite ocjena dokaza i tvrdnje o činjenicama te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u smislu odredbi čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP.

8. Zbog izloženih razloga ujedno je neutemeljena paušalna tvrdnja o uskrati prava na pošteno suđenje paušalnim pristupom prvostupanjskog suda. Žalitelj također neutemeljeno i paušalno tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje jer iz spisa proizlazi da mu je omogućeno iznošenje dokaznih prijedloga kao i izjašnjenje o navodima i dokazima protivne strane, sukladno odredbi čl. 5. ZPP, zbog prethodno navedenih razloga u tom smislu je neodlučno što nisu prihvaćeni pojedini dokazni prijedlozi, provedeni su naime dokazi kojima su utvrđene relevantne činjenice. Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

9. Obrazloženje prvostupanjskog suda o primjeni pravila o teretu dokazivanja nije od utjecaja na pravilnost presude. Naime, točno je da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda no taj zaključak, kao što proizlazi iz cjelokupnog dokaznog postupka i ostalih navoda u obrazloženju presude, u biti nije donesen po pravilu o teretu dokazivanja već temeljem valjane ocjene niza pisanih i personalnih dokaza kojima je tuženik, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, pobio navode i dokaze tužitelja.

10. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

11. Tužitelj navodi u tužbi da je 11. veljače 2006. s tuženikom sklopio usmeni kupoprodajni ugovor s odgodnim uvjetom, predmet kupoprodaje je ½ suvlasničkog dijela stana u [adresa], pobliže opisanog u tužbi. Tužitelj je temeljem ugovora isplatio tuženiku ugovoreni iznos cijene od 35.000,00 eura, to proizlazi iz pisane potvrde o isplati od 11. veljače 2006. ovjerene kod javnog bilježnika. Predmetni suvlasnički dio stana tuženik je očekivao kao nasljedstvo iza smrti vlasnika stana, sada pokojnog oca stranaka IŽ. Međutim otac stranaka je 9. lipnja 2017. pisanim ugovorom o darovanju darovao stan u cijelosti tužitelju. Stoga je tuženik neosnovano primio iznos od 35.000,00 eura a ugovor kojim je raspolagao očekivanim nasljedstvom je ništetan u smislu odredbe čl. 103. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05) prema kojoj je ništav ugovor kojim netko otuđuje nasljedstvo kojem se nada kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još živa.

12. Tuženik osporava navode tužitelja, tvrdeći u bitnom, da predmetni ugovor o kupoprodaji nije sklopljen s ikakvim uvjetom niti u očekivanju nasljedstva. Naime, suvlasnici stana su bili njihovi roditelji, stan je predstavljao njihovu bračnu stečevinu, roditelji su im darovali stan 2003. svakom u ½ dijela, što nije provedeno u zemljišnoj knjizi, roditelji su iselili iz stana u kojem su ostale živjeti stranke, ovdje spornim ugovorom je realiziran njihov dogovor da tužitelj isplati tuženiku njegov suvlasnički dio, taj je ugovor u cijelosti izvršen isplatom kupoprodajne cijene i iseljenjem tuženika i predajom posjeda cijelog stana tužitelju, ugovor o darovanju iz 2017. je potpisan za potrebe uknjižbe prava vlasništva tužitelja.

13. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:

- otac stranaka CŽ bio je upisan kao vlasnik predmetnog stana no suvlasnica stana u ½ dijela bila je i majka stranaka HŽ, po osnovi bračne stečevine,

- CŽ i HŽ, roditelji parničnih stranaka imali su dvoje djece, ovdje parnične stranke i tijekom 2003. su usmeno darovali tužitelju i tuženiku predmetni stan u [adresa], svakom u 1/2 dijela te je svaki od sinova dobio i po jednu garažu, pisani ugovor o darovanju nije sastavljen jer se išlo na povjerenje s obzirom da se radi o obitelji,

- nakon toga, na zahtjev tužitelja su roditelji ovdje parničnih stranaka odselili u vikendicu, dok su u predmetnom stanu ostali stanovati njihovi sinovi, koji su se dogovorili da jedan od njih isplati drugoga i potom iseli,

- tuženik nije bio u mogućnosti isplatiti tužitelja, tada nije bio oženjen dok je tužitelj ranije zasnovao obitelj, oženio se i imao dijete te je dogovoreno da će tužitelj isplatiti tuženika, tuženik je zahtijevao iznos 35.000,00 eura za svoj suvlasnički dio predmetnog stana, taj iznos mu je tužitelj u cijelosti isplatio, u kojem smislu su parnične stranke sklopile usmeni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine i predmetnu potvrdu o isplati kupoprodajne cijene od 11. veljače 2006.,

- nakon sklapanja ugovora i isplate cijene tuženik je iselio iz predmetnog stana i u razdoblju do kupovine svoje nekretnine je stanovao kod JŽ, ujaka, u njegovom stanu na istoj adresi dok je tužitelj ostao u posjedu predmetnog stana i temeljem pisanog ugovora o darovanju iz 2017. uknjižio se kao vlasnik iste nekretnine.

14. Temeljem utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su stranke stekle suvlasništvo nekretnine darovanjem od strane roditelja 2003., kada su očito još svi zajedno živjeli u tome stanu, na volju roditelja da daruju nekretninu upućuje i nesporna činjenica da su nakon toga roditelji iselili i prepustili stan na korištenje sinovima.

15. To stoga što se o valjanosti i pravnim učincima ugovora o darovanju sklopljenih do 1. siječnja 2006. kao dana stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05), primjenjuju odredbe paragrafa Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su se kao pravna pravila primjenjivala temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ, broj 86/46).

16. Iz paragrafa 943. OGZ, prema kojem je pravnom pravilu za ugovor o darovanju bez prave predaje stvari potrebna pisana forma, proizlazi da je valjan i proizvodi pravne učinke usmeni ugovor o darovanju s pravom predajom stvari, a iz okolnosti ovoga slučaja proizlazi da je takva predaja nekretnine izvršena prilikom usmenog darovanja od strane roditelja 2003.

17. Naime, iz dokaza proizlazi i nije sporno da su u vrijeme darovanja nekretnine 2003. tužitelj i tuženik živjeli s roditeljima u darovanom stanu te su ga nastavili koristiti i nakon što su roditelji iselili. Na ovaj način, kod ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka koje žive u obiteljskoj zajednici i zajednički se koriste nekretninama koje su predmet darovanja uvjet prave predaje ispunjen je kada je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovanih nekretnina (tako i Rev x-107/2017).

18. Slijedom izloženih razloga proizlazi da su stranke u vrijeme sklapanja ovdje spornog ugovora o kupoprodaji bile suvlasnici stana i da je predmet toga ugovora bio suvlasnički dio tuženika a ne nasljedni dio kojem se nadao, također iz okolnosti ne proizlazi da bi ugovor bio sklopljen s ikakvim uvjetom, tuženik je nakon isplate kupoprodajne cijene iselio iz stana i predao ga tužitelju u isključivi, nesmetani i trajni posjed. Iz navedenog ujedno proizlazi da je pisani ugovor o darovanju iz 2017., između oca stranaka i tužitelja, sklopljen iz formalnih razloga, za potrebe upisa prava vlasništva tužitelja, vanknjižno stečenog usmenim darovanjem i potom kupoprodajom suvlasničkog dijela tuženika. Kraj izloženih utvrđenja, neutemeljen je navod tužitelja da je ugovor o kupoprodaji sklopljen pod "odgodnim uvjetom" zbog čega predloženi dokaz na tu okolnost (uvid u spis O-117/2019) nije relevantan.

19. Zbog izloženih razloga neosnovani su navodi žalitelja kojima osporava pravilnost primjene materijalnoga prava u odluci kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. U odluci o parničnom trošku nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer je podnesak tuženika od 26. rujna 2023. bio potreban za vođenje postupka budući da se njime očitovao o navodima tužitelja kojima je osporavao pojedine iskaze.

21. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

22. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe jer nije uspio u žalbenom postupku, tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl.166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić