Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2551/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Držaić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Slaven Boljun, odvjetnik u Puli, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-73/2021-19 od 20. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-73/2021-19 od 20. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 218 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Pod točkom II. izreke ovlašćuje se tužitelj da na temelju pobijane presude, po njezinoj pravomoćnosti, ishodi uknjižbu prava vlasništva u svoje ime na k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 218 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna trpjeti.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.343,52 eur[1] / 10.122,75 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od dana 20. ožujka 2023. pa do isplate.

Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu za trošak žalbe.

3. Žalba tužene je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Neosnovano tužena ističe žalbeni razlog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev te na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod spora.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane kao kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 218 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje vlasništvo je stekao dosjelošću.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica, površine 3647 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je kao vlasnik predmetne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 218m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužena Republika Hrvatska.

8. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je očevidom 1. lipnja 2022. i mjerničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tinu Verbancu iz društva Veting d.o.o. izvršena identifikacija predmetnih nekretnina k. č. [katastarska čestica] koja je upisana kao pašnjak površine 218 m2 i k. č. [katastarska čestica] upisana kao pašnjak površine 3647 m2.,

- da je provedenim očevidom utvrđeno da obje parcele u naravi čine maslinik sa svih strana definiran suhozidom te je jedini ulaz na parcele sa južne strane makadam puta k. č. br. [katastarska čestica] te u naravi nema vidljivog razgraničenja i vidljivih međnih oznaka između k. č. br. [katastarska čestica],

- da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka,

- da je na temelju povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na temelju toč. 151 raspravnog zapisnika Rz-2/63 pod posl. br. Z-338/63 dana 20. svibnja 1963. uknjižena kao Društveno vlasništvo s pravom upravljanja Narodnog odbora Općine Pula a rješenjem poslovni broj Z10784/07 od 18. srpnja 2007. je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je iz prijepisa posjedovnog lista utvrđeno da je kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnivanja katastarskog operata 1952. pa do 1964. upisan ŠŠ a od 1964. do 1997. upisano je kao Društveno vlasništvo – korisnik Općina Pula te od 1997. do 2008. upisana je Općina Medulin a od 2008. pa do danas Republika Hrvatska,

- da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pod brojem 198/37 temeljem kupoprodajnog ugovora upisana kao vlasništvo TŠ (djeda tužitelja), zatim temeljem rješenja Z-1195/78 nakon smrti ĐŠ, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-132/78 upisana kao vlasništvo UŠ (oca tužitelja), a temeljem rješenja br. Z-3691/89 nakon smrti UŠ ŠŠ, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-306/89 upisana kao vlasništvo tužitelja.

9. Međutim, iako iz posjedovnog lista ne proizlazi da su prednici tužitelja bili u posjedu nekretnine, činjenica da nisu bili upisani u posjedovni list ne isključuje njihovo faktično držanje nekretnine. Naime, savjesnom ocjenom iskaza svjedoka SŠ, JŠ, ŽŠ a koji o posjedu predmetne nekretnine imaju neposrednih saznanja prvostupanjski sud je utvrdio da su posjed predmetne nekretnine vršili pravni prednici tužitelja, i to djed i majka tužitelja, a onda i sam tužitelj s obitelji. Tako je utvrđeno na temelju iskaza svjedokinje FŠ, rođene 1947. da je oduvijek znala da je djed tužitelja na predmetnoj nekretnini čuvao krave i da je predmetna nekretnina oduvijek bila ograđena suhozidom.

9.1. Stoga se pravilnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da prema njenim neposrednim saznanjima posjed traje barem od sredine 1950. -tih. Također i temeljem iskaza svjedoka SŠ je utvrđeno da su prednici tužitelja bili u posjedu predmetne nekretnine od kada isti ima saznanja, a to je od 1976. jer je od tada njegova obitelj na toj parceli čuvala ovce. Na temelju iskaza JŠ, rođenog 1951., tužiteljevog prijatelja iz djetinjstva, utvrđeno je da je isti od djetinjstva dolazio kod tužitelja na tu predmetnu nekretninu zajedno s njegovim roditeljima i djedom. Na temelju iskaza svjedoka ŽŠ, rođenog 1948. utvrđeno je da je isti od malena biciklom dolazio na predmetnu nekretninu gdje je djed tužitelja držao krave.

9.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima a na temelju suglasnih iskaza gore navedenih svjedoka, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su se oduvijek predmetna nekretnina i nekretnina u vlasništvu tužitelja označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristile kao cjelina i da su bile omeđene suhozidom a kako je to utvrđeno i očevidom na licu mjesta kojim je utvrđeno da i nekretnina 1282/1 i 1292/3 k. o. [katastarska općina] zajedno čine jedinstvenu posjedovnu cjelinu ograđenu starim suhozidom te su na objema zasađene masline koje obrađuje i održava tužitelj a pristup je moguć isključivo preko nekretnine u vlasništvu tužitelja.

9.3. Sud prvog stupnja je savjesno cijenio i iskaz tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja, koji je suglasan iskazima navedenih svjedoka, a kojim je utvrdio da tužitelj ima saznanja dobivena od majke i djeda, da su njegovi preci posjed na predmetnoj nekretnini vršili i prije njegovog rođenja, da su na istom čuvali krave te da je isti oduvijek u njihovoj obitelji. Iskazom je utvrđeno da su tužitelj i majka tužitelja prije 30 godina na predmetnoj nekretnini zasadili masline te da ih nitko u posjedovanju iste nije smetao.

9.4. Stoga je pravilno sud prvog stupnja temeljem iskaza svjedoka kao i tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja pravilno utvrdio da su tužitelj i njegovi prednici u posjedu predmetnih nekretnina barem od 1950. -tih.

10. Sukladno odredbi čl.11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) posjed će smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno, pa kako tužena samostalnost posjeda nije osporavala niti dokazivala suprotno, pravilno je prvostupanjski sud na temelju zakonske presumpcije utvrdio da je posjed tužitelja i njegovih prednika samostalan.

11. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da su prednici tužitelja u posjedu predmetne nekretnine barem od sredine 1950. -tih godina te su na njoj vršili sva vlasničkopravna ovlaštenja, a da je tužena kao zemljišnoknjižni vlasnik te nekretnine za svo vrijeme bila pasivna, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da poštenje tužitelja i njegovih pravnih prednika nije s uspjehom osporeno.

11.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaz tužitelja da su on i njegova obitelj slobodno raspolagali predmetnim nekretninama, jer su oduvijek smatrali da je sve njihovo s obzirom da se sve nalazi ograđeno suhozidom te da je tužitelj za pravo stanje u zemljišnim knjigama saznao tek 2020., kada je htio prenijeti vlasništvo na kćerku.

12. Slijedom navedenog sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj dokazao da je barem od sredine 1950-tih osobno i preko svojih pravnih prednika u posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužena nije uspjela oboriti presumpciju o samostalnosti i poštenju toga posjeda, te je stoga pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.

13. Suprotno žalbenim navodima, a slijedom svega navedenog sud prvog stupnja je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 159. st. 4. ZV vezi s čl. 159. st. 2. i 3.ZV i čl. 18. st. 3. ZV jer je ocijenio da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti budući da je tužitelj više od 40 godina u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina. Pritom se pravilno pozvao na odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (''Narodne novine'', broj 91/96 - dalje: ZV/96) prema kojoj se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja prije tog dana.

13.1. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZV samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. toga članka.

13.2. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV/96 (u izvornom tekstu) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

13.3. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137 od 14. prosinca 1999.) ukinuta je odredba čl. 388. st.4. ZVDSP/06 s ex nunc učinkom. Nadalje, odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 114/01 - dalje ZID ZVDSP/01) u čl. 388. ZVDSP, iza st. 3. dodan je novi stavak 4. prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

13.4. Glede početka tijeka roka dosjedanja na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje (primjerice u odlukama broj Rev 291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev 215/2022- 2 od 2. ožujka 2022.), prema kojem kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

13.5. U tom smislu i Europski sud za ljudska prava, u obrazloženju odluke Ć protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 22768/12, presuda od 28. lipnja 2016.), navodi da za određivanje može li se zahtjev tužitelja za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao "imovina" zaštićena čl. 1 Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nije važno kada je podnositelj podnio tužbu već je odlučno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ili nije i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZV/06 bila na snazi.

14. Stoga je a suprotno žalbenim navodima žaliteljice, imajući u vidu stavove iz odluke Š i T, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju od sredine 1950.-tih pa do 17. studenog 1999. proteklo potrebno vrijeme dosjedanja od 40 godina, a koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

15. U svezi žalbenog prigovora da provođenjem ostavinskog postupka iza pravnih prednika dovodi u pitanje poštenje tužitelja, valja reći da samo provođenje ostavinskog postupka, samo po sebi ne znači da je tužitelj saznao da njegov pravni prednik nije bio vlasnik spornih nekretnina. Naime, savjesnost posjeda se ne veže uz poznavanje zemljišnoknjižnog stanja. Činjenica da posjednik zna ili može znati da je druga osoba upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, sama po sebi ne dokazuje da je zbog toga nesavjestan, odnosno nepošten. Zaključak suda o nepoštenju pravnih prednika tužitelja, na temelju stanja u zemljišnim knjigama mora se zasnivati na svim dokazima izvedenim u postupku a ne samo iz činjenice da je pravni prednik tužitelja znao da su na spornoj nekretnini upisane druge osobe kao vlasnici u zemljišnim knjigama (Rev 856/22). Stoga žalbeni prigovor tužene u tom pravcu nije osnovan.

16. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužene nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

17. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Držaić