Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-223/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabrijele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Valteru Šramu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1214/2019-28 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1214/2019-28 od 14. studenog 2025. u t. I. izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 1214/2019-28 od 14. studenog 2025. u t. II., III. te u t. IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.214,190 eura s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732 da tužiteljici VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.262,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 1. listopada 2015. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732 da tužiteljici VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 722,38 eura u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015., pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnički trošak od 2.214,190 eura u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetan: - dio odredbe iz čl.4. st.1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog dana 22. kolovoza 2005. godine između tužiteljice i tuženika koji glasi: ”….koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“; - dio odredbe iz čl.7. st.2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], sklopljenog dana 22. kolovoza 2005. godine između tužiteljice i tuženika koji glasi: „…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732 da tužiteljici VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.262,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 1. listopada 2015. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732 da tužiteljici VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 722,38 eura u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015., pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, obračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je 2 Poslovni broj P-1214/2019-28 Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva isplata zakonske zatezne kamata - na iznos od 8,42 eura od 30. rujna 2005. do isplate; - na iznos od 8,37 eura od 31. listopada 2005. do isplate; - na iznos od 8,62 eura od 30. studenog 2005. do isplate; - na iznos od 7,47 eura od 31. prosinca 2005. do isplate; - na iznos od 6,32 eura od 31. siječnja 2006. do isplate; - na iznos od 4,72 eura od 28. veljače 2006. do isplate; - na iznos od 3,87 eura od 31. ožujka 2006. do isplate; - na iznos od 3,38 eura od 30. travnja 2006. do isplate; - na iznos od 4,22 eura od 31. svibnja 2006. do isplate; - na iznos od 3,81 eura od 30. lipnja 2006. do isplate; - na iznos od 2,44 eura od 31. srpnja 2006. do isplate; - na iznos od 3,65 eura od 31. kolovoza 2006. do isplate; - na iznos od 3,83 eura od 30. rujna 2006. do isplate; - na iznos od 3,21 eura od 31. listopada 2006. do isplate; - na iznos od 3,13 eura od 30. studenog 2006. do isplate; - na iznos od 1,41 eura od 31. prosinca 2006. do isplate; - na iznos od 0,76 eura od 31. siječnja 2007. do isplate; - na iznos od 0,73 eura od 28. veljače 2007. do isplate; - na iznos od 0,92 eura od 31. ožujka 2007. do isplate; - na iznos od 0,09 eura od 30. travnja 2007. do isplate; - na iznos od 16,46 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate; - na iznos od 14,77 eura od 30. rujna 2007. do isplate; - na iznos od 14,63 eura od 31. listopada 2007. do isplate; - na iznos od 15,91 eura od 30. studenog 2007. do isplate; - na iznos od 15,22 eura od 31. prosinca 2007. do isplate; - na iznos od 15,01 eura od 31. siječnja 2008. do isplate; - na iznos od 29,81 eura od 29. veljače 2008. do isplate; - na iznos od 31,62 eura od 31. ožujka 2008. do isplate; - na iznos od 28,53 eura od 30. travnja 2008. do isplate; - na iznos od 27,81 eura od 31. svibnja 2008. do isplate; - na iznos od 28,76 eura od 30. lipnja 2008. do isplate; - na iznos od 26,76 eura od 31. srpnja 2008. do isplate; - na iznos od 26,84 eura od 31. kolovoza 2008. do isplate; - na iznos od 27,94 eura od 30. rujna 2008. do isplate; - na iznos od 37,50 eura od 31. listopada 2008. do isplate; - na iznos od 30,97 eura od 30. studenog 2008. do isplate; - na iznos od 37,79 eura od 31. prosinca 2008. do isplate; - na iznos od 37,81 eura od 31. siječnja 2009. do isplate; - na iznos od 38,18 eura od 28. veljače 2009. do isplate; - na iznos od 36,68 eura od 31. ožujka 2009. do isplate; - na iznos od 36,83 eura od 30. travnja 2009. do isplate; - na iznos od 34,92 eura od 31. svibnja 2009. do isplate; - na iznos od 33,28 eura od 30. lipnja 2009. do isplate; - na iznos od 33,56 eura od 31. srpnja 2009. do isplate; - na iznos od 34,38 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate; - na iznos od 34,21 eura od 30. rujna 2009. do isplate; - na iznos od 33,29 eura od 31. listopada 2009. do isplate; - na iznos od 34,81 eura od 30. studenog 2009. do isplate; - na iznos od 35,88 eura od 31. prosinca 2009. do isplate; - na iznos od 39,82 eura od 31. siječnja 2010. do isplate; - na iznos od 37,08 eura od 28. veljače 2010. do isplate; - na iznos od 39,37 eura od 31. ožujka 2010. do isplate; - na iznos od 38,75 eura od 30. travnja 2010. do isplate;

- na iznos od 40,29 eura od 31. svibnja 2010. do isplate; - na iznos od 52,30 eura od 30. lipnja 2010. do isplate; - na iznos od 49,74 eura od 31. srpnja 2010. do isplate; - na iznos od 56,66 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate; - na iznos od 54,43 eura od 30. rujna 2010. do isplate; - na iznos od 49,72 eura od 31. listopada 2010. do isplate;

- na iznos od 54,31 eura od 30. studenog 2010. do isplate; - na iznos od 65,41 eura od 31. prosinca 2010. do isplate; - na iznos od 57,76 eura od 31. siječnja 2011. do isplate; - na iznos od 60,54 eura od 28. veljače 2011. do isplate; - na iznos od 56,81 eura od 31. ožujka 2011. do isplate; - na iznos od 57,36 eura od 30. travnja 2011. do isplate; - na iznos od 72,20 eura od 31. svibnja 2011. do isplate; - na iznos od 73,20 eura od 30. lipnja 2011. do isplate; - na iznos od 82,40 eura od 31. srpnja 2011. do isplate; - na iznos od 76,29 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate; - na iznos od 69,56 eura od 30. rujna 2011. do isplate; - na iznos od 65,41 eura od 31. listopada 2011. do isplate; - na iznos od 64,82 eura od 30. studenog 2011. do isplate; - na iznos od 67,73 eura od 31. prosinca 2011. do isplate; - na iznos od 70,80 eura od 31. siječnja 2012. do isplate; - na iznos od 71,03 eura od 28. veljače 2012. do isplate; - na iznos od 68,97 eura od 31. ožujka 2012. do isplate; - na iznos od 69,99 eura od 30. travnja 2012. do isplate; - na iznos od 70,95 eura od 31. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos od 69,43 eura od 30. lipnja 2012. do isplate; - na iznos od 69,94 eura od 31. srpnja 2012. do isplate; - na iznos od 69,08 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate; - na iznos od 66,90 eura od 30. rujna 2012. do isplate; - na iznos od 69,20 eura od 31. listopada 2012. do isplate; - na iznos od 70,47 eura od 30. studenog 2012. do isplate; - na iznos od 70,03 eura od 31. prosinca 2012. do isplate; - na iznos od 65,09 eura od 31. siječnja 2013. do isplate; - na iznos od 69,30 eura od 28. veljače 2013. do isplate; - na iznos od 69,50 eura od 31. ožujka 2013. do isplate; 4 Poslovni broj P-1214/2019-28 - na iznos od 67,73 eura od 30. travnja 2013. do isplate; - na iznos od 63,02 eura od 31. svibnja 2013. do isplate; - na iznos od 62,90 eura od 30. lipnja 2013. do isplate; - na iznos od 63,91 eura od 31. srpnja 2013. do isplate; - na iznos od 65,82 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate; - na iznos od 68,73 eura od 30. rujna 2013. do isplate; - na iznos od 67,23 eura od 31. listopada 2013. do isplate; - na iznos od 68,09 eura od 30. studenog 2013. do isplate; - na iznos od 69,08 eura od 31. prosinca 2013. do isplate; - na iznos od 49,85 eura od 31. siječnja 2014. do isplate; - na iznos od 51,03 eura od 28. veljače 2014. do isplate; - na iznos od 50,67 eura od 31. ožujka 2014. do isplate; - na iznos od 49,28 eura od 30. travnja 2014. do isplate; - na iznos od 48,72 eura od 31. svibnja 2014. do isplate;

- na iznos od 48,87 eura od 30. lipnja 2014. do isplate; - na iznos od 50,66 eura od 31. srpnja 2014. do isplate; - na iznos od 51,97 eura od 31. kolovoza 2014. do isplate; - na iznos od 51,68 eura od 30. rujna 2014. do isplate; - na iznos od 52,92 eura od 31. listopada 2014. do isplate; - na iznos od 53,80 eura od 30. studenog 2014. do isplate; - na iznos od 53,33 eura od 31. prosinca 2014. do isplate; - na iznos od 84,56 eura od 31. siječnja 2015. do isplate; - na iznos od 79,74 eura od 28. veljače 2015. do isplate; - na iznos od 82,79 eura od 31. ožujka 2015. do isplate; - na iznos od 80,44 eura od 30. travnja 2015. do isplate; - na iznos od 83,57 eura od 31. svibnja 2015. do isplate; - na iznos od 82,62 eura od 30. lipnja 2015. do isplate; - na iznos od 77,30 eura od 31. srpnja 2015. do isplate; - na iznos od 72,72 eura od 31. kolovoza 2015. do isplate; - na iznos od 70,60 eura od 30. rujna 2015. do isplate; sve u roku od 15 dana.

- na iznos od 69,43 eura od 30. lipnja 2012. do isplate; - na iznos od 69,94 eura od 31. srpnja 2012. do isplate; - na iznos od 69,08 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate; - na iznos od 66,90 eura od 30. rujna 2012. do isplate; - na iznos od 69,20 eura od 31. listopada 2012. do isplate; - na iznos od 70,47 eura od 30. studenog 2012. do isplate; - na iznos od 70,03 eura od 31. prosinca 2012. do isplate; - na iznos od 65,09 eura od 31. siječnja 2013. do isplate; - na iznos od 69,30 eura od 28. veljače 2013. do isplate; - na iznos od 69,50 eura od 31. ožujka 2013. do isplate; - na iznos od 67,73 eura od 30. travnja 2013. do isplate; - na iznos od 63,02 eura od 31. svibnja 2013. do isplate; - na iznos od 62,90 eura od 30. lipnja 2013. do isplate; - na iznos od 63,91 eura od 31. srpnja 2013. do isplate; - na iznos od 65,82 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate; - na iznos od 68,73 eura od 30. rujna 2013. do isplate; - na iznos od 67,23 eura od 31. listopada 2013. do isplate; - na iznos od 68,09 eura od 30. studenog 2013. do isplate; - na iznos od 69,08 eura od 31. prosinca 2013. do isplate; - na iznos od 49,85 eura od 31. siječnja 2014. do isplate; - na iznos od 51,03 eura od 28. veljače 2014. do isplate; - na iznos od 50,67 eura od 31. ožujka 2014. do isplate; - na iznos od 49,28 eura od 30. travnja 2014. do isplate; - na iznos od 48,72 eura od 31. svibnja 2014. do isplate; - na iznos od 48,87 eura od 30. lipnja 2014. do isplate; - na iznos od 50,66 eura od 31. srpnja 2014. do isplate; - na iznos od 51,97 eura od 31. kolovoza 2014. do isplate; - na iznos od 51,68 eura od 30. rujna 2014. do isplate; - na iznos od 52,92 eura od 31. listopada 2014. do isplate; - na iznos od 53,80 eura od 30. studenog 2014. do isplate; - na iznos od 53,33 eura od 31. prosinca 2014. do isplate; - na iznos od 84,56 eura od 31. siječnja 2015. do isplate; - na iznos od 79,74 eura od 28. veljače 2015. do isplate; - na iznos od 82,79 eura od 31. ožujka 2015. do isplate; - na iznos od 80,44 eura od 30. travnja 2015. do isplate;

- na iznos od 83,57 eura od 31. svibnja 2015. do isplate; - na iznos od 82,62 eura od 30. lipnja 2015. do isplate; - na iznos od 77,30 eura od 31. srpnja 2015. do isplate; - na iznos od 72,72 eura od 31. kolovoza 2015. do isplate; - na iznos od 70,60 eura od 30. rujna 2015. do isplate; sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela citirane presude u t. I., II., III. i IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.214,190 eura s pripadajućom zateznom kamatom, žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijani dio presude po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka te promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno tečaju jer je također vezana za valutu kredita, zahtjev za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica s tuženikom za adaptaciju stambenog objekta 18. kolovoza 2025. zaključila ugovor o kreditu broj 9010680679 u iznosu kunske protuvrijednosti 39.000,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 240 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja,

- da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35%, a utvrđuje se odlukama banke,

- da preplata anuiteta s osnova preplaćene kamate iznosi 22.798,69 kuna ili 3.026,11 eura,

- da preplata glavnice iznosi 16.850,24 kune ili 2.236,41 euro,

- da zatezna kamata obračunata na preplatu glavnice od 30. rujna 2005. do 30. rujna 2015. iznosi 4.042,97 kuna ili 536,59 eura

- da zatezna kamata obračunata na preplatu kamate od 30. rujna 2005. do 30. rujna 2015. iznosi 12.703,06 kuna ili 1.685,99 eura,

- da ukupna zatezna kamata iznosi 2.222,58 eura,

- da razlika između obračunate zatezne kamate na preplatu i konverzijom priznate preplate 1.500,20 eura iznosi 722,38 eura,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope.

8. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je presuda razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu. I izreke prvostupanjske presude.

10. Međutim, iz činjenica koje je utvrdio, prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondemnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a- 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 - dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u dosuđujućoj odluci iz stavka II. i III. izreke presude suda prvog stupnja.

11. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi prethodno citiranog Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

12. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu od 3. prosinca 2015. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

13. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

14. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

15. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

16. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

17. U odnosu na osporene dosuđujuće odluke iz stavka II. i III. izreke presude suda prvog stupnja u kojima je naložena isplata preplaćenog iznosa, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa od 3. prosinca 2015., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

18. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks uz ugovor o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

19. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

20. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

21. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 3. prosinca 2015. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

22. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl. 1110. ZOO), a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

23. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu za tužitelja. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju njezine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

24. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

25. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

26. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

27. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

28. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu BN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

29. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, „Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22).

30. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

31. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor od 3. prosinca 2015. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužiteljica ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice s obzirom na to da je njezinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks.

32. Zbog prethodno navedenog je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke u dosuđujućem dijelu iz stavka II. i III. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II izreke ove presude, primjenom čl. 373. t. 2. i 3. ZPP.

33. Na temelju odredbe čl.166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

34. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl.154. st. 4. ZPP.

35. Po ocjeni ovog suda tužiteljica u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl.154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

36. Obzirom na odluku ovog suda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice na isplatu te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, nisu ocjenjivani žalbeni prigovori koji se odnose na preinaku tužbe i visinu troškova postupka, budući u ovom slučaju nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude (čl. 375. st. 1. ZPP).

37. Stoga je odlučeno kao u t. III i IV izreke ove presude.

38. Nepobijani dio u t. IV. u kojoj je odbijen zahtjev za naknadu troška postupka preko dosuđenog i u t. V. izreke nisu ispitivani.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte