Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-392/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Držaić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vedran Bikić, odvjetnik u Vinkovcima protiv tuženice-protutužiteljica RZ iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Višnja Mišin, odvjetnica u Vinkovcima, radi razvoda braka, ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetnog JZ, koje dijete zastupa poseban skrbnik GZ, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob- 3/2024-21 od 6. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice RZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-3/2024-21 od 6. studenog 2025. u dijelu pod točkom III., III.1., III.2., III.3., VI., VII. i VIII. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio slijedeću presudu:

„ I. Razvodi se brak koji su 28. prosinca 2021. u [adresa] sklopili tužitelj CZ rođen **.**.1994. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženica RZ, tada FZ, rođena **.**.1992. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2021. pod red. br. 00351.

II Dijete maloljetni JZ, rođen **.**.2022. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zajednički sin tužitelja i tuženice, stanovat će majkom, tuženicom RZ na adresi [adresa], koja će vezano za zdravlje toga djeteta djelomice samostalno ostvarivati roditeljsku skrb uz istovremeno ograničavanje oca, tuženika CZ na ostvarivanje toga sadržaja roditeljske skrbi.

Ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužitelj CZ i tuženica RZ u odnosu na dijete maloljetnog DZ ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Dijete maloljetni JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem, tužiteljem CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], u prisutnosti majke djeteta tuženice RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će osobne odnose svaki utorak od 17,00-19,00 sati u kućanstvu u kojemu stanuje s majkom i svaki četvrtak od 17,00-19,00 sati u kućanstvu oca, te svake subote od 11,00-14,00 sati u igraonici, na dječjem igralištu ili drugom prikladnom mjestu izvan kućanstava roditelja o izboru kojega će se mjesta dogovoriti tužitelj i tuženica najkasnije do četvrtka u 16,00 sati u tjednu u kojemu se ovi osobni odnosi subotom imaju ostvariti, na koji će se način osobni odnosi ostvarivati kroz vrijeme od dva mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude. Radi ostvarivanja osobnih odnosa u kućanstvu majke otac djeteta dolazit će u to kućanstvo u vrijeme određenoga za početak ostvarivanja obih osobnih odnosa, te će to kućanstvo napuštati u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će radi ostvarivanja ovako određenih osobnih odnosa u kućanstvu oca majka u to kućanstvo dovoziti dijete, te će vrijeme određeno za dovršetak ostvarivanja osobnih odnos s djetetom napuštati kućanstvo oca djeteta. Nakon izbora mjesta na kojemu će se ostvarivati osobni odnosi subotom tužitelj i tuženica dogovorit će i način kako će do tog određenog mjesta svi doći u vrijeme određeno za početak ostvarivanja osobnih odnosa te će protekom vremena određenog za trajanje tih osobnih odnosa odlaziti na dogovoreni način s toga mjesta.

III.1. Protekom naprijed određenog roka i ostvarivanja osobnih odnosa na tamo opisani način, osobni odnosi djeteta JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tužiteljem CZ, OIB [osobni identifikacijski broj] slijedeća dva mjeseca, ostvarivat će se svaki prvi i treći vikend u mjesecu subotom od 11,00 do 14,00 sati u kućanstvu majke i bez prisutnosti majke djeteta tuženice RZ, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac tužitelj CZ dolaziti u kućanstvo majke tuženice RZ u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, te će u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa napuštati to kućanstvo, kao što će se ostvarivati i svaki drugi i četvrti vikend u mjesecu subotom od 11,00 do 14,00 sati u kućanstvu oca i bez prisutnosti majke djeteta tuženice RZ, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka dovoditi dijete u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, te će u vrijeme određeno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa preuzimati dijete u kućanstvu oca i odvoziti ga u kućanstvo u kojemu dijete s njom stanuje.

III.2. Nakon proteka naprijed određenog roka i ostvarivanja osobnih odnosa na opisani način, osobni odnosi djeteta JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tužiteljem CZ, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se svaki prvi, treći i četvrti vikend u mjesecu i to subotom od 11,00 do 17,00 sati, te svaki drugi vikend u mjesecu i to nedjeljom od 11,00 do 17,00 sati u kućanstvu oca, kroz vrijeme od četiri mjeseci, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će majka tuženica RZ dovoditi dijete u kućanstvo oca u vrijeme određeno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa, dok će otac tužitelj CZ dijete vraćati u kućanstvu u kojemu ono stanuje sa svojom majkom u vrijeme određeno za dovršetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa.

III.3 Nakon proteka naprijed opisanog vremena od četiri mjeseci i ostvarivanja osobnih odnosa na opisani način, osobni odnosi djeteta JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], s ocem, tužiteljem CZ, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se u kućanstvu oca djeteta svaki prvi i treći vikend u mjesecu od subote u 11,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, kao i vjerske blagdane i državne praznike naizmjenično s početkom i dovršetkom ostvarivanja osobnih odnosa po dogovoru tužitelja i tuženice, radi ostvarivanja kojih osobnih odnosa će otac tužitelj CZ u vrijeme određeno i dogovoreno za početak ostvarivanja ovih osobnih odnosa preuzimati dijete u kućanstvu u kojemu ono stanuje sa svojom majkom te dijete u vrijeme određeno i dogovoreno za završetak ostvarivanja opisanih osobnih odnosa vraćati u to isto kućanstvo.

IV. Nalaže se tužitelju CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati uzdržavanje u novcu za dijete maloljetnog JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i platiti to uzdržavanje za razdoblje od 4. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. u mjesečnom iznosu 172,67 eura (slovima: jednastotinasedamdesetdvaeurašezdesetsedamcenta), a od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. u mjesečnom iznosu od 195,16 eura (slovima: jednastotinadevedesetpeteurašesnaestcenta), a od 3. svibnja 2025. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati to uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 224,00 eura (slovima: dvijestotinedvadesetčetirieura), koja svaka mjesečna obveza dospijeva petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i ima se platiti na račun otvoren u banci na ime tuženice RZ, OIB [osobni identifikacijski broj] majke i zakonske zastupnice navedenog djeteta, s tim što je dospjele neplaćene iznose mjesečnog od 4. siječnja 2024. do 1. listopada 2025. tužitelj CZ, OIB [osobni identifikacijski broj] obvezan platiti u roku od petnaest dana računajući od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Nalaže se tužitelju CZ, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti za uskraćeno uzdržavanje djeteta maloljetnog JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 30. ožujka 2022. novčani iznos od 152,59 eura (slovima: jednastotinapedesetdvaeurapedesetdevetcenta), za razdoblje od 1. travnja 2022. do 5. svibnja 2023. mjesečno novčani iznos od 160,85 eura (slovima: jednastotina šezdeseteuraosamdesetpetcenta), za razdoblje od 6. svibnja 2023. do 3. siječnja 2024. mjesečno iznosio do 172,67 eura (slovima: jednastotinasedamdesetdvaeura šezdesetsedamcenta), s dospijećem svake mjesečne obveze 15-tog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi i zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja na svaki mjesečni iznos uzdržavanja teče od posljednjeg dana mjeseca za koji je uzdržavanje trebao dati do dana plaćanja, sve u roku od petnaest dana i uplatom na račun otvoren u banci na ime tuženice RZ, OIB [osobni identifikacijski broj] majke i zakonske zastupnice navedenog djeteta.

VI. Odbija se zahtjev za plaćanje uskraćenog uzdržavanja za dijete maloljetnog JZ, OIB [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 4. siječnja 2024. iznad iznosa dosuđenih u toč. V. izreke ovoga rješenja do tužbom zatraženog iznosa od 200,00 eura mjesečno kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženice RZ, OIB [osobni identifikacijski broj] za plaćanjem uzdržavanja za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 8. prosinca 2024. u mjesečnom iznosu od 100,00 eura s dospijećem svake mjesečne obveze petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi – kao neosnovan.

VIII. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovoga parničnog postupka."

2. Protiv ove presude tuženica-protutužiteljica je podnijela žalbu navodeći da pobija sve točke od III. do VIII. no kako je u dijelu pod točkom IV. i V. izreke tuženica - protutužiteljica uspjela sa zahtjevom to se sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23

- dalje: ZPP) smatra da je tuženica-protutužiteljica podnijela žalbu u dijelu pod točkom III., III.1., III., 2. III.3, VI., VII i VIII. i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj-protutuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženice-protutužiteljice.

2.2. Tuženica-protutužiteljica se očitovala na odgovor na žalbu osporavajući isti.

2.3. Žalba tuženice-protutužiteljice je neosnovana.

3. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi razvoda braka, s prijedlogom da nakon razvoda braka zajedničko mlljt. dijete stranaka JZ stanuje s majkom a da se osobni odnosi tužitelja s mlljt. djetetom ostvaruju svaki vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati tako što će tužitelj dijete preuzeti na adresi njegovog stanovanja i odvesti ga u svoje kućanstvo, a po završetku vratiti dijete na adresu stanovanja te da će tužitelj-protutuženik plaćati za uzdržavanje mlljt. JZ mjesečno 172,67 eura počevši od dana donošenja presude.

4.1. Tijekom postupka tuženica-protutužiteljica je postavila protutužbeni zahtjev (list 33 spisa) predlažući da se susreti tužitelja sa mlljt. sinom odvijaju svaku drugu srijedu od 17,00 do 19,00 sati u nekom javnom prostoru u [adresa], a prema potrebi i u nazočnosti djelatnika Centra za socijalnu skrb , a tek nakon postepenog upoznavanja oca, tužitelja i mlljt. JZ, da se donese odluka o produljenju i drugačijem obliku susreta i druženja. U svezi uzdržavanja tuženica-protutužiteljica predlaže da tužitelj mjesečno doprinosi za uzdržavanje mlljt. djeteta iznos od 200,00 eura te je postavila zahtjev s osnova uzdržavanje tuženice-protutužiteljice kao bračnog druga potražujući iznos od 100,00 eura mjesečno počevši od faktičnog prestanka bračne zajednice 4. ožujka 2022. do 8. prosinca 2024.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

6. Sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 50. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine„ br. 103/15, 98/19; dalje- ObZ) u svezi čl. 51. ObZ-a razveo brak stranaka te odredio da će mlljt. JZ, rođen **.**.2022., zajednički sin stranaka stanovati s majkom, RZ na adresi [adresa] te će ista djelomice samostalno ostvarivati roditeljsku skrb vezano za zdravlje djeteta uz istovremeno ograničavanje oca, tuženika CZ na ostvarivanje toga sadržaja roditeljske skrbi, dok će ostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji mlljt. JZ ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno.

7. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće:

- da je zajedničkom maloljetnom sinu stranaka JZ, sud imenovao posebnog skrbnika rješenjem od 22. veljače 2024. u osobi GZ dipl. pravnice iz centra za posebno skrbništvo Podružnica Osijek,

- da je posebna skrbnica djeteta 6. svibnja 2025. obavijestila sud da zbog niske kronološke dobi nije obavila razgovor s djetetom, no da nema primjedbi na mišljenje stručnog tima zavoda od 25. srpnja 2024., te je predložila da je u najboljem interesu djeteta, da roditelji postignu sporazum,

- da su stranke prije pokretanja ovog parničnog postupka kod suda sudjelovale u postupku obiteljske medijacije tijekom trajanja kojih postupaka nisu postigli sporazum o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u pogledu svog zajedničkog maloljetnog djeteta,

- da je temeljem mišljenja socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 12. srpnja 2024. utvrđeno da je tužitelj završio srednju tehničku školu za zanimanje bravara, položio majstorski ispit, te je posljednje četiri godine zaposlen kod istog poslodavca na radnom mjestu održavanja strojeva i da ostvaruje mjesečnu plaću u prosječnom iznosu od oko 850,00 eura, da je vlasnik OPG [obrt], nekretnine u [adresa], koja predstavlja ruševnu kuću i automobila Dacia Duster 2016. ili 2017. godište, da stanuje u obiteljskoj kući s roditeljima, da je tužiteljica završila ekonomsku i trgovačku školu za smjer poslovni tajnik, da je u vrijeme prikupljanja podataka bila nezaposlena, da je ostvarila sedam ili osam godina radnog staža i aktivno traži posao, da nije vlasnica nekretnina niti pokretnina, da je tuženica od rođenja djeteta samostalno obavljala sve sadržaje roditeljske skrbi, da je njihova bračna zajednica faktično prekinuta 4. ožujka 2022. kada je tuženica zajedno s djetetom napustila kućanstvo u kojem je stanovala s tužiteljem i otišla stanovati kod svojih roditelja u [adresa], da je otac dijete viđao u početku jednom mjesečno jer mu nije bilo ugodno u kućanstvu tuženice, da tužitelj ne plaća uzdržavanje za dijete i nije s mlljt. C razvio emocionalnu povezanost,

- na temelju mišljenja psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vinkovci od 23. srpnja 2024. utvrđeno je da tužitelj ne odaje dojam zainteresiranosti za dijete nego sudjeluje kao pasivni promatrač te ne doživljava niti jedan napor kojim mu se ukazuje da je u interesu djeteta imati osobne odnose s ocem koji se temelje na emocionalnoj privrženosti djeteta ocu, da se neugodno osjeća u kućanstvu tuženice te da rijetko zove ili pita za dijete i tako se postupno udaljio od mlljt. JZ, no otac djeteta želi ostvarivati osobne odnose s djetetom samostalno bez prisutnosti majke i u svom kućanstvu,

- na temelju timske sinteze stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa], od 25. srpnja 2024. utvrđeno je da je u najboljem interesu mlljt. djeteta da stanuje s majkom i da s ocem ostvaruje osobne odnose utorkom i četvrtkom od 17,00-20,00 sati u prisutnosti majke kako bi dijete s ocem razvilo emocionalnu povezanost te kako bi se u konačnici ocu omogućilo ostvarivanje osobnih odnosa u njegovom kućanstvu bez prisutnosti majke,

- na temelju službene bilješke psihologa od 30. lipnja 2025. utvrđeno je da otac nije upoznat sa dnevnom rutinom djeteta, da nije bio u situaciji presvlačiti i hraniti dijete, da ne zna što dijete voli jesti, koje lijekove konzumira u slučaju zdravstvenih tegoba i slično, da je majka oca obavještavala o zdravstvenom stanju djeteta i o svemu vezano uz dijete, no da je s vremenom to prestalo, da tužitelj i njegovi roditelji iako su bili pozvani nisu dolazili na djetetov rođendan jer je rođen na pravoslavni Božić tako da tužitelj taj dan želi provesti kod kuće sa svojom obitelji, da je tužitelj radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom dolazio nenajavljen, u različito vrijeme te da mu je unatoč što bi time remetio dnevni ritam djeteta majka omogućila ostvarivanje osobnih odnosa, da tužitelj smatra da uzdržavanje za dijete ne treba plaćati dok ono ne počne dolaziti u njegovo kućanstvo, da dijete ne pohađa vrtić koji bi mogao pohađati sukladno sadašnjem prebivalištu jer je majci problem odvoziti zbog specifičnosti radnog vremena s obzirom da radi do 21,00 sati, a nema svoj automobil nego koristi očev, da su roditelji mlljt. JZ iskazali suglasnost da otac postupno preuzima aktivnu ulogu i inicijativu u brizi o djetetu tijekom ostvarivanje osobnih odnosa, najprije u nazočnosti majke, a onda bez nje, te su suglasili vrijeme ostvarivanje osobnih odnos subotom od 11,00-13,00 sati, a upućeni su da se osobni odnosi mogu ostvarivati i u drugom terminu u skladu sa djetetovim i vlastitim obvezama te je važno da otac najavi dolazak.

8. Slijedom gornjih utvrđenja, prema ocjeni ovog suda a imajući u vidu mišljenje stručnog tima Zavoda za socijalnu skrb, psihologa te iskaze stranaka sud prvog stupnja je pravilno odredio susrete mlljt. djeteta s ocem pod točkom III., III.1., III., 2.

III.3. pri čemu je imao u vidu postepenu uspostavu emocionalnog odnosa između mlljt. djeteta i tužitelja kao oca te omogućavanje razvoja privrženosti djeteta ocu, a kako bi se osiguralo ostvarivanje osobnih odnosa u kućanstvu tužitelja i bez prisutnosti majke.

8.1. Naime, sud prvog stupnja je timskom sintezom stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad utvrdio da tužitelj u život mlljt. JZ nije uključen u dovoljnoj mjeri prema vlastitom izboru, da otac s mlljt. djetetom nije razvio emocionalnu povezanost, što više da ga ne poznaje i nije upoznat sa dnevnim ritmom djeteta, radi čega je u najboljem interesu djeteta da prvotno u periodu od dva mjeseca s ocem ostvaruje osobne odnose utorkom i četvrtkom od 17,00 – 19,00 sati u prisutnosti majke kako bi dijete s ocem razvilo emocionalnu povezanost te kako bi se u konačnici ocu omogućilo ostvarivanje osobnih odnosa u kućanstvu tužitelja bez prisutnosti majke.

8.2. Stoga je pravilno sud prvog stupnja pod točkom III. izreke pobijane presude odredio da će mlljt. JZ ostvariti s ocem, EZ, osobne odnose u prisutnosti majke djeteta RZ svaki utorak od 17,00-19,00 sati u kućanstvu u kojemu stanuje s majkom i svaki četvrtak od 17,00-19,00 sati u kućanstvu oca, te svake subote od 11,00-14,00 sati u igraonici, na dječjem igralištu ili drugom prikladnom mjestu izvan kućanstava roditelja o izboru kojega će se mjesta dogovoriti tužitelj i tuženica najkasnije do četvrtka u 16,00 sati u tjednu u kojemu se ovi osobni odnosi subotom imaju ostvariti, na koji će se način osobni odnosi ostvarivati kroz vrijeme od dva mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude.

8.3. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je temeljem zaključka i preporuke psihologa od 30. lipnja 2025. (list 62 spisa) odredio osobne odnose oca s mlljt. C u nazočnosti majke kao „ prijelazno razdoblje „ od dva mjeseca mjeseca, prije početka ostvarivanja osobnih odnosa u kućanstvu oca a bez prisustva majke obzirom da u tom prijelaznom periodu tužitelj treba usvojiti i uvježbati vještine koje mu kao ocu nedostaju za preuzimanje samostalne brige o djetetu kada je kod njega.

8.4. Kako je iz službene bilješke psihologa razvidno da je tuženica-prutužiteljica bila suglasna da nakon nekog vremena dijete počne odlaziti u kućanstvo oca, navodeći da pristaje na isto kada budu zadovoljeni uvjeti te da će najprije nekoliko puta sama dovesti dijete u dogovorenom terminu u očevo kućanstvo kako bi mu pružila podršku i pomogla u prilagodbi na nove okolnosti to se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice kojima sada u žalbi prigovara tako određenim osobnim odnosima mlljt. djeteta s ocem.

8.5. Naime, žalbeni prigovor tuženice-protutužiteljice da ne može odvoziti dijete u kućanstvo tužitelja jer nema automobil, ne može biti osnovan a pri utvrđenim okolnostima da nema emocionalne povezanosti između mlljt. JZ i u situaciji kada istu treba poboljšati, a iz službene bilješke psihologa proizlazi da je sama tuženica u razgovoru navela da koristi očev automobil.

8.6. Sud prvog stupnja je pravilno u pobijanoj presudi odredio osobne odnose na način kako je to određeno u točki III. -III.3 cijeneći mišljenje Zavoda Centra za socijalnu skrb i uvažavajući potrebu uspostave emocionalnog odnosa između navedenog djeteta i tužitelja kao oca te omogućavanje razvoja privrženosti djeteta ocu, čime bi se osiguralo nesmetano ostvarivanje osobnih odnosa u kućanstvu tužitelja i bez prisutnosti majke mlljt. djeteta, a što je neophodno u situaciji kada su se osobni odnosi održavali rijetko, u nazočnosti djetetove majke, na mjestima u odnosu na koja je tužitelj određivao da njemu ne stvaraju nelagodu, te da se nisu nikada ostvarili u kućanstvu tužitelja u nazočnosti djetetove majke, koja je u odnosu na to mjesta ostvarivanja iskazala da joj stvara nelagodu. Stoga se pravilnim ukazuje zaključak suda da su roditelji mlljt. JZ vlastite potrebe stavili ispred potreba djeteta.

8.7. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima tuženice-protutužiteljice pravilno prvostupanjski sud u izreci pobijane presude pod točkama III. - III.3. odredio vrijeme za ostvarivanje osobnih odnosa na mjestima koja će omogućiti i tužitelju i tuženici da prihvate da potrebe svoga djeteta i njegovo pravo na ostvarivanje osobnog odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje su dužni stavljati ispred vlastitih potreba kako bi omogućili mlljt. JZ da u njegovom životu sudjeluju oba roditelja što je u najboljem interesu mlljt. JZ.

8.8. Stoga žalbeni navodi žaliteljice koji se odnose na ostvarivanje osobnih odnosa mlljt. djeteta s ocem nisu osnovani te se tuženici-protutužiteljici kao roditelju s kojim će dijete stanovati nakon razvoda ukazuje da je dužna sukladno navedenom pripremiti dijete na ostvarivanje ovih osobnih odnosa razgovorom te ukazivanjem na pozitivne strane ostvarivanja ovih osobnih odnosa pri čemu treba isključiti neriješene moguće partnerske odnose s tužiteljem.

8.9. Slijedom navedenog a imajući u vidu mišljenje socijalnog radnika od 12. srpnja 2024. Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa], mišljenje psihologa od 23. srpnja 2024. Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područni ured Vinkovci, timske sinteze stručnog tima Zavoda, Službene bilješke psihologa od 30. lipnja 2025. te ocjene iskaza stranaka i činjenica utvrđenih na temelju tih iskaza i po stavu ovog suda sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da je u interesu mlljt. JZ održavati osobne odnose s ocem u opsegu i na način kako je presuđeno pod točkama III.,

III.1., III.2 i III.3.

8.10. Sud prvog stupnja je rukovodeći se najboljim interesom djeteta, iznio valjane razloge za odluku o tome te za način i opseg održavanja osobnih odnosa sa ocem, pa činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

9. Stoga žalbeni navodi žaliteljice koji se odnose na ostvarivanje osobnih odnosa nisu osnovani te se tuženici-protutužiteljici kao roditelju s kojim će dijete stanovati nakon razvoda ukazuje da je dužna sukladno navedenom pripremiti dijete na ostvarivanje ovih osobnih odnosa razgovorom te ukazivanjem na pozitivne strane ostvarivanja ovih osobnih odnosa pri čemu treba isključiti neriješene moguće partnerske odnose s tužiteljem.

10. Procjenjujući materijalne potrebe mlljt. JZ sud prvog stupnja je utvrdio da se radi o djetetu prosječnih materijalnih potreba, da osim uobičajenih troškova djece u dobi od tri godine nema dodatnih troškova koji bi proizlazili iz njegovih zdravstvenih ili razvojnih teškoća te je prilikom utvrđivanja visine mjesečnih iznosa uzdržavanja imao u vidu Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 37/22, 48/23, 49/24, i 75/2025 dalje Odluka), a istima su propisane prosječne potrebe maloljetnog djeteta i određeni mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta, sukladno primicima roditelja obveznika uzdržavanja, te je obvezao tužitelja primjenom čl. 317. ObZ-a, čl. 307. ObZ i čl. 311. ObZ plaćati uzdržavanje za mlljt. JZ za period od 4. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. u mjesečnom iznosu od 172,67 eura, za period od 27. travnja 2024. do 2. svibnja u mjesečnom iznosu od 195,16 eura, a od 3. svibnja 2025. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti u mjesečnom iznosu od 224,00 eura pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

11. Kako između stranaka nije sporno da tužitelj od 4. ožujka 2022. kao faktičnog dana prestanka njihove bračne zajednice, nije plaćao uzdržavanje za mlljt. JZ, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je djelomično osnovan zahtjev kojim tuženica potražuje uskraćeno uzdržavanje za dijete sukladno čl. 289. ObZ-a.

11.1. Stoga je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tuženice-protutužiteljice za plaćanje uskraćenog uzdržavanja do visine minimalnog novčanog iznosa mjesečnog uzdržavanja koje je tužitelj bio dužan platiti za dijete u dobi zajedničkog sina tužitelja i tuženice i koji je iznos u razdoblju od 4. ožujka 2022. do 30. ožujka 2022. bio 152,59 eura, od 1. travnja 2022. mjesečno je iznosio 160,85 eura, od 6. svibnja 2023. mjesečno 172,67 eura a koje iznose je sud prvog stupnja naložio tužitelju platiti na ime uskraćenog uzdržavanja djeteta JZ temeljem čl. 289. st. 2. ObZ-a dok je pravilno odbio zahtjev tuženice-protutužiteljice kojim potražuje iznad iznosa navedenih i dosuđenih pod točkom V. izreke pobijanog rješenja do protutužbenim zahtjevom zatraženog iznos od 200,00 eura mjesečno kao neosnovan s obzirom da je pravilno utvrdio da su se mjesečne potrebe djeteta mogle zadovoljiti iznosom zakonom propisanog mjesečnog minimuma određenog za dijete u dobi do šest godina.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženice-protutužiteljice sud prvog stupnja je pravilno pod točkom VII. izreke temeljem odredbe čl. 295. ObZ-a odbio zahtjev tuženice-protutužiteljice kojim potražuje kao bračni drug uzdržavanje za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 8. prosinca 2024. u mjesečnom iznosu od 100,00 eur tvrdeći da u tom razdoblju nije mogla tražiti posao jer nije imala kome dijete ostaviti na čuvanje.

12.1. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženica tijekom postupka nije dokazala da u navedenom razdoblju nije bila sposobna za rad i da se nije mogla zaposliti, unatoč tome što nema imovine i nije imala sredstava za život nego su joj financijski pomagali roditelji, pri čemu je pravilno cijenio da je brak stranaka u vrijeme kada je bračna zajednica faktično prestala trajao vrlo kratko, s obzirom da je brak sklopljen 28. prosinca 2021., a bračna zajednica faktično je prekinuta 4. ožujka 2022. odlaskom tuženice s djetetom u kućanstvo njezinih roditelja, gdje i sada s djetetom stanuje. Suprotno žalbenim navodima tuženice-protutužiteljice pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženica-protutužiteljica nije sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a dokazala da u tom periodu nije imala dovoljno sredstava za život odnosno da nije bila sposobna za rad.

12.2. Žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice u odnosu na ovaj njezin zahtjev ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja jer teret dokaza je na tuženici- protutužiteljici a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da ista nije u periodu od 4. ožujka 2022. do 8. prosinca 2024. oskudijevala u osnovnim životnim potrebama odnosno nije tijekom postupka dokazala da nije imala dovoljno sredstava za život.

12.3. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženice-protutužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom VII. izreke.

13. Na žalbene navode da je sud prvog stupnja prekršio načelo razmjernosti valja reći:

13.1. Prema odredbi čl. 360 st. 1. ObZ-a u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima potrebno je voditi računa o najboljem interesu djece.

13.2. Odredbom čl. 35. Ustava je propisano:

"Svakomu se građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.".

13.3. Odredbom čl. 8. Konvencije je propisano:

“1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.".

13.4. Odredbom članka 3. st. 1. Konvencije Vijeća Europe o ostvarivanju prava djeteta koju je Republika Hrvatska potpisala i verificirala, a koja je stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 01. kolovoza 2010., propisano je da u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.

13.5. Navedenim odredbama jamči se pravo i interesi djece kao i pravo poštivanja obiteljskog života, odnosno smisao sadržaja tih odredbi je upravo zaštita djece, ali i zaštita pojedinaca od arbitrarnog miješanja javne vlasti u obiteljski život. Miješanje u prava i interese djece, kao i u pravo na obiteljski život predstavlja povredu tih prava, osim ako je u skladu sa zakonom, ako ima legitiman cilj i nužno je u demokratskom društvu.

13.6. Država uživa slobodu prosudbe pri izboru mjera koje će omogućiti štovanje zajamčenih prava djeteta iz odredbi Ob-a i odredbi Konvencije Vijeća Europe o ostvarivanju prava djeteta, kao i zajamčenih prava obiteljskog života iz čl. 35. Ustava i čl. 8. Konvencije. U takvoj situaciji uvijek se mora voditi računa o pravičnoj ravnoteži koju valja postići između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini provođenjem testa razmjernosti kako bi se moglo odlučiti kojem od tih prava, u okolnostima konkretnog slučaja, treba dati prednost.

13.7. Prema ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja donošenjem odluke o održavanju osobnih odnosima oca s mlljt. C, imajući u vidu najbolji interes djeteta, nije povrijedio majčina prava obiteljskog života zajamčena čl. 35. Ustava i čl. 8. Konvencije. Naime, u ovoj konkretnoj situaciji iz pobijane presude proizlazi da je sud pri donošenju svoje odluke vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja u kojima živi majka te ih suprotstavio pravima njezinog maloljetnog djeteta, te su žalbeni navodu tuženice-protutužiteljice u tom pravcu neosnovani.

14. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

15. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 366. ObZ odredio da svaka stranka snosi svoje troškove za koju odluku je sud prvog stupnja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud i tuženica-protutužiteljica ih žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženice-protutužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Držaić